NJ SZ-22.II. PRODULJENI ULTIMATUM

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. II. 1999. Produljenje da, rasipanje vremena ne "Riječ 'ultimatum' dolazi od latinske riječi ultimus, zadnji. Na Balkanu, osobito u bosanskom ratu, Zapad je nizom uvijek produljenih ultimatuma na posljetku ispao smiješan. Sada je produljen i zadnji rok za mirovno rješenje na konferenciji u Rambouilletu. No ovoga puta, za razliku od Bosne, to nije znak slabosti. Jer iza 75 dodatno odobrenih sati stoji čvrsta volja NATO-a da, ako treba, i vojno intervenira. Dakle, produljenje do utorka ne može štetiti. Upitno je, dakako, hoće li koristiti. Diplomati osuđeni na optimističke izjave čak su u pravu kad daljnje pregovore objašnjavaju uvjerljivom rečenicom: kosovski sukob nikada nije bio bliže rješenju. No realno promatrano, izaslanstva Srba i Albanaca udaljena su od rješenja kao i na početku razgovora u Rambouilletu. U zadnja dva tjedna pomicala su se samo za centimetre - i to na jednostavnoj, političkoj stazi. No vojno neprohodan predio kruto su odbila. A tamo prijeti pitanje koje sve odlučuje: jesu li Srbi spremni pristati na razmještanje inozemnih postrojba? Tu zapad ne može prihvatiti nikakvo laviranje, tu vrijedi samo jasan DA iz Beograda. Ali baš tu srpsko vodstvo nije pokazalo nimalo skretanja. Što više, očita je njihova taktika da unutar produljenoga roka razdvoje političko od vojnoga. Na političkom području predsjednik Milan Milutinović pokazuje se prilagodljivim: izjavljuje da do utorka ima izgleda za sporazum o budućoj autonomiji Kosova. Tada bi, za postizanje vojnog dijela mirovnoga sporazuma, ostalo 'još puno vremena'. Milutinović želi dakle dobiti na vremenu i istodobno skrenuti pozornost na tvrdoglave Albance koji autonomiju žele prihvatiti samo kao odskočnu dasku za kasniju neovisnost. No koga srpski predsjednik želi uvjeriti da će njegovi ljudi koji su do sada tako okrutno tlačili Albance, u buduće pomagati Albancima dobrim savjetima u njihovoj samoupravi? Stvarnost je drukčija. Dok je Milutinović iznosio u Rambouilletu svoj plan o autonomiji, srpske su se oružane snage na Kosovu opet upustile u borbe s borcima oslobodilačke vojske OVK. Zapad se dakle ne smije upuštati u razdvajanje pregovora. Ni razmještanje plavih kaciga ne smije doći u obzir. Vojnici UN-a već su jedanput, u svibnju 1995., završili kao taoci okovani na srpska skladišta streljiva. Obrambena je međunarodna postrojba - kako u Bosni, tako i na Kosovu - neizbježna za osiguranje mira. Pritom diplomati u Rambouilletu moraju idućih dana ostati - ultimativni" - piše Peter Muench.