US CSM 18.II.GLOBALNA ULOGA SAD

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 18. II. 1999. Amerika se koleba o svojoj globalnoj ulozi "Jezovita misija. Strategija izlaza. Čimbenici rizika. Riječi koje su ušle u javnu raspravu otkad je Amerika poslala svoje snage u Somaliju, Haiti i Bosnu opet su predmet kongresnih razmatranja i noćnih vijesti", piše Jonathan S. Landay. "Sada predsjednik Clinton planira poslati 4000 američkih vojnika na Kosovo kako bi pomogao osigurati mirovni dogovor između srpskih snaga i albanskih pobunjenika, bude li on postignut na pregovorima u Francuskoj. Prijedlog g. Clintona da se priključi mirovnoj misiji NATO-a na Balkanu (drugi put u tri godine) oživio je mnoge strahove koje je izazvala i njegova odluka da riskira američke živote u Bosni. Oni uključuju dužinu, rizik i troškove razmještanja; opterećenje prenapregnute vojske; te, ono glavno, važnost Kosova za opću sigurnost Sjedinjenih Država. Činjenicu da se o tim pitanjima opet raspravlja neki stručnjaci smatraju svježim dokazom da Sjedinjene Države, deset godina nakon pada Berlinskog zida, još nisu sigurne u ulogu koju bi trebale igrati u poslijekomunističkom svijetu. 'Nalazimo se u razdoblju ubrzanoga gospodarskog rasta, u kojemu se većina Amerikanaca ne osjeća ugroženom nijednom pojedinačnom međunarodnom krizom', objašnjava Stephen Hook, stručnjak za vanjsku politiku s ohijskog sveučilišta Kent. 'Oni se brinu zbog obvezivanja američkih snaga na rješavanje kriza s nesigurnim ishodom. Kad američkih narod nije izravno ugrožen, sklon je ostati nezainteresiran.' Neki su članovi vlade također sumnjičavi prema svakom američkom uključenju na Kosovu. (...) Vladini dužnosnici odgovaraju da Sjedinjene Države imaju presudan interes u osiguravanju da borbe na Kosovu ne prerastu u opći rat koji bi mogao destabilizirati čitavo područje. Američko sudjelovanje u mirovnim snagama, tvrde oni, presudno je za koheziju i vjerodostojnost NATO-a, no bit će vođeno strogim uvjetima. To uključuje ograničavanje američkog doprinosa na oko 10% vojnih snaga (koje će brojiti oko 30.000 ljudi, a većinu će činiti britanski i francuski vojnici) i utvrđivanje jasne strategije izlaza. (...) U međuvremenu, postoje znakovi da možda jedan dio američkog društva postaje manje oprezan prema svojoj novoj ulozi u svijetu poslije hladnog rata: američka vojska. U godinama nakon sloma Sovjetskog Saveza, mnogi su časnici bili neskloni preuzimati misije koje su odvlačile od njihova glavnog zadatka - borba i pobjeđivanja u ratovima nacije. Kao rezultat, bilo je golemog otpora američkom uključenju u Bosni, čak i među visokim časnicima. No neki vojni časnici kažu da su mnogi zapovjednici od tada počeli prihvaćati da bi u nedostatku 'ravnopravnih suparnika', oružane snage trebale biti spremne preuzeti ograničen broj drugih misija. Iz tih razloga Pentagon je sada naklonjeniji uključenju u kosovsku misiju nego što je to mogao biti u prošlosti. Kao dokaz, ti časnici ističu Pentagonov pristanak da američku postrojbu stavi pod izravno zapovjedništvo britanskoga generala zaduženog za ukupne mirovne snage. Američki časnici imali su i dosta vremena da se upoznaju s uvjetima na Kosovu i prijetnjama s kojima bi se mogli suočiti. Također je manje uzrujavanja zbog mogućnosti dugog ostanka. Glavni čimbenik koji tome pridonosi, kažu oni, jest uspjeh mirovne operacije pod vodstvom NATO-a u Bosni. Nakon nadgledanja razvojačenja zaraćene muslimanske, hrvatske i srpske vojske, snage pod američkim zapovjedništvom stvorile su uvjete za provedbu političkih odredba Daytonskog dogovora iz 1995., kažu oni. Tijekom toga nijedan američki vojnik nije izgubio život, a američki kontingent, koji je na svom vrhuncu brojio 22.000 vojnika, sad ih ima 2.900 i smanjuje se na 2.000. 'Prošle su tri godine u kojima smo vidjeli određen uspjeh u Bosni', izjavio je jedan vojni časnik Sjedinjenih Država. 'Naš narod shvaća da možemo provoditi te misije i utjecati na stanje.'(...)"