US IHT 18.II.PFAFF:EU LJEVICA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. II. 1999. Burna plovidba za europsku kapitalističku ljevicu "Prije samo jedne sezone, europska je ljevica s užitkom govorila da je promijenila političku klimu. Kako je sezona kratko trajala...", piše William Pfaff. "Pobjeda Schroederove koalicije socijaldemokrata i zelenih na rujanskim parlamentarnim izborima u Njemačkoj vremenski se podudarila s novom talijanskom vladom pod vodstvom bivših komunista. U Francuskoj je socijalistička vlada već bila postavljena. Europska ljevica sumnjala je da su Blairovi novi laburisti zapravo prerušeni tačeristi, no svim su glavnim državama Europe, osim Španjolske, vladale stranke ljevice. Tako je i sada, no dramatični događaji posljednjih tjedana donijeli su gubitke. Prvih stotinu dana g. Schroedera pokazalo se paklenim i vodilo je porazu na državnim izborima, što bi moglo dokrajčiti njegovu koaliciju sa zelenima. Talijanska je ljevica ponovno podijeljena pokušajem bivšega premijera Romana Prodija da opet izgradi svoj savez Maslinove grančice. 'Administracija' (kao što Britanci vole reći, oponašajući Sjedinjene Države) g. Blaira drži da skupa funta i skretanje prema recesiji zaustavljaju strana ulaganja i štete izvozu. Optužuju je za opsjednutost imageom i za favoriziranje biznisa. Francuska koalicija 'pluralističke' ljevice trpi napetosti, a njezin prostor za akciju ograničen je predstojećim lipanjskim izborima za Europski parlament. Nakon toga postoji mogućnost ranog raspuštanja parlamenta ili čak prijevremenih predsjedničkih izbora. Dva problema nove ljevice amaterizam su i sentimentalna ideologija. Kancelar Schroeder složio se prije izbora sa zelenima da će, pobijede li, Njemačka odbaciti nuklearnu silu. On i njegovi zeleni ministri tad su se postavili kao da se nuklearni pogoni mogu zatvoriti preko noći, kao da se dobroćudni alternativni izvori energije mogu jednako brzo pokrenuti, a međunarodni dogovori s Britanijom i Francuskom jednostavno opozvati (s tim da su obje zemlje povećale pogone za preradu otpada kako bi izišle u susret Njemačkoj). G. Schroeder i njegova vlada ponudili su Europskoj središnjoj banci loše promišljene i neželjene savjete, bez korisnog učinka. Reforma zakona o državljanstvu, izvanredno osjetljiva stvar, rješavala se toliko nespretno da je ponovno pokrenula nacionalistički žar desnice. Rezultat je bio poraz Schroederove koalicije na izborima u Hessenu 7. veljače i gubitak nadzora nad gornjim domom parlamenta. No zapravo su izgubili zeleni, a ne socijaldemokrati. Zeleni su s 11% pali na 7% glasova. To je g. Schroedera navelo da ponovno razmotri svoju koaliciju. On se za pomoć u pitanju državljanstva okreće liberalnim slobodnim demokratima. U Francuskoj se Lionel Jospin, bez sumnje vještiji, odao staroj fantaziji ljevice o stvaranju poslova podjelom rada. Većim je kompanijama nametnuo 35-satni radni tjedan. To je usput donijelo i neke sretne učinke, dovodeći u pitanje dugotrajne krutosti, ali je značilo odvlačenje od stvarnih zapreka stvaranju poslova. U Francuskoj to su, kao i u Njemačkoj, pretjerana regulacija tržišta rada te administrativni i fiskalni režimi koji obeshrabruju poduzetništvo i pokretanje kompanija. G. Jospin, g. Schroeder i g. Blair imaju probleme sa sindikatima. Nezaliječene traume iz prošlosti glavni su krivac za pokušaj novih laburista da se pretvaraju da nisu laburistička stranka s potporom sindikata. Oni se klanjaju poslovnim interesima, trenutačno prihvaćanjem genetski modificirane hrane, te se laćaju čudnog pokušaja da 'repozicioniraju' Britaniju kao središte lude mode i napredne misli. G. Shroeder i g. Jospin trpe strateški utjecaj koji neki od njihovih sindikata i dalje imaju u gospodarskoj politici. Francuski socijalisti dobivaju previše izborne potpore od učiteljskih sindikata i sindikata javnih služba a da bi se natjerali da ih reformiraju. Njemačka se suočava s mogućnošću općeg štrajka zbog plaća, što bi moglo uništiti Schroederov program za dogovor s industrijom o stvaraju poslova. (...) Nesposobnost ljevice da iziđe na kraj s korporacijskim sindikatima, poslovima i administrativnim zaprekama ozbiljnom stvaranju poslova otkriva određenu intelektualnu slabost, kao i nedostatak političke hrabrosti, s pogibeljnim implikacijama. Europski socijalni kapitalizam treba reformirati ako želimo da opstane. To je jedina prigoda za reformu koja će se u predvidivoj budućnosti pružiti Europi. Neuspjeh podrazumijeva odustajanje od socijalnog kapitalizma. Iako su neokonzervativni ideolozi i dobar dio biznisa (no nikako cjelokupan biznis) možda time zadovoljni, to ne bi bilo dobro za Europu, pa čak ni za kapitalizam. Prevladavajući gospodarski obrazac posljednja dva desetljeća, deregulirani kapitalizam, ostavio je za sobom dosta međunarodnih ruševina, što ljudi sada prepoznaju. Njegove socijalne posljedice u Americi (kao što studije Rand Corporation pokazuju - što je prilično nepristran izvor), uključuju stvaranje poslova no također i dramatično povećanje nejednakosti, s isključenjem sve većih i većih segmenata stanovništva iz glavne struje obrazovanja i zdravstvene skrbi. Mora postojati nešto bolje."