US 11. II. IHT PRERAZUMAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. II. 1999. Kosovo: Rambouilletski plan može se pokazati previše razumnim "Plan za Kosovo koji je na konferenciji u Rambouilletu stavljen pred srpske i kosovske delegate je najbolji plan kojeg bi razuman čovjek mogao sastaviti. Međutim, razum nije dovoljan za određivanje onoga što će se izroditi iz ove mirovne konferencije, sazvane u raskošnoj ljetnoj rezidenciji francuskih predsjednika. Emocije i moć su ono što će izobličiti rezultate", za International Herald Tribune piše William Pfaff. Komentira polarizirane interese Srba, koji polažu prava na "svetu srpsku pokrajinu Kosovo", s jedne, i interese većinskog albanskog stanovništva koje teži pripajanju Kosova "velikoj" albanskoj naciji koja tek treba nastati s druge strane. "Srbima i kosovskim Albancima se za dolazeće tri godine predlaže slijedeće: - Kosovo će ostati dio Srbije, koja će kontrolirati kosovsko gospodarstvo, novac, obranu i vanjsku politiku. - Srbija će smanjiti prisutnost svoje policije na Kosovu na broj od 2,575 zaposlenih u određenim područjima, uključujući granični nadzor; te će smanjiti svoju vojsku na 1,500 ljudi, smještenih u pet kilometara dugu zonu uz kosovsku granicu s Makedonijom i Albanijom. Inače će pokrajina biti pod zaštitom lokalne policije. - Parlament će izabrati predsjednika, koji će imenovati predsjednika vlade, dok će Kosovo imati vlastito sudstvo. - Oko 30,000 vojnika NATO-a biti će prisutno da bi nadgledali provođenje toga. - Čitav dogovor će se revidirati za tri godine. Plan se svodi na pretvaranje Kosova u dobrovoljni međunarodni protektorat. Njihovo prihvaćanje ovisi o tome hoće li NATO Srbima uperiti pištolj u glavu. Proradit će ako ni jedna strana neće izvoditi nagle pokrete. Ova metoda, kao i rezultat, vjerojatno će biti neugodna Srbiji, čiji će vođa, Slobodan Milošević (koji je sve ovo i započeo), možda htjeti da se, ako mu se već oduzima Kosovo, to dogodi na nasilan način. Tada bi imao ispriku pred svojim sunarodnjacima, koje već jedno desetljeće šalje u rat, koja bi bila poraz i rastavljanje države. Mogao bi reći da je NATO oduzeo Kosovo Srbiji. Postoji nekoliko nasilnih alternativa mirovnom rješenju predloženom u Rambouilletu. Jedna bi bila NATO-vo proglašenje statusa protektorata za Kosovo. NATO-ve zračne snage mogle bi zabraniti srpske operacije unutar pokrajine. Kako ni jedna zapadnjačka sila nema ni najmanjeg interesa podvrgavati vojnike ratu na strani (ili protiv) Kosovara, njihova 'oslobodilačka vojska' bila bi prepuštena tome da sama izbori neovisnost. NATO bi postao 'zračne snage OVK-a'. To bi se suprotstavljalo primarnom međunarodnom interesu: zadržavanje posljedica iredentizma etničkih Albanaca na ostatku Balkana.(...) Druga bi mogućnost kumovala zamjeni kosovske neovisnosti za ujedinjenje Srbije s Republikom Srpskom (sada dijelom Republike Bosne i Hercegovine). Ovo bi moglo imati fatalne posljedice za međunarodne napore u ostvarivanju liberalnog političkog sistema u Bosni. Bila bi to politika cinizma, ali možda i realizma. Treća zamisliva alternativa mogla bi se nazvati 'daleka zemlja o kojoj malo znamo'. Zapadnjačke sile i kontaktna skupina napustile bi Kosovljane i Srbe da nastave sa svojim ratom, radeći što mogu, što možda nije puno, da ne bi u to dalje mješale kosovske balkanske susjede. Neprihvatljivost liberalnom mišljenju potnjih dviju solucija je razlog zbog kojeg su Kosovljani i Srbi danas u Rambouilletu. Optimizam u vezi ishoda mora se oslanjati na vjerovanje u to da se ljude može prisiliti na razumnost. Možda se pokaže točnim. Rambouilletski plan je rješenje međunarodnog diktata. 'Želimo mir na svom kontinentu!' izjavio je Jacques Chirac opominjući kosovske i srpske izaslanike u subotu u Rambouilletu. Izjavio je da Kontaktna skupina 'posjeduje potreban autoritet da bi omogućila pravednosti i miru da pobijede.' Ako se Rambouilletski plan prihvati, Europa i Sjedinjene Države spremne su podržati i pružiti vojnu prisutnost. Ako se ne prihvati, a Srbi ignoriraju pištolj uperen u njih, NATO će bombardirati srpske snage i ciljeve. Onda ćemo biti suočeni s problemom, već poznatim iz bombardiranja u toplijim krajevima, koji glasi 'Što sada?' Državna tajnica Madeleine Albright u nedjelju je izjavila da, ako se nastavi ili obnovi ratovanje na Kosovu, 'više nećemo biti ondje', što znači da u slučaju propadanja Rambouilleta kopnene snage SAD-a više neće biti Kosovu na raspolaganju. Što će tada biti odgovor na pitanje 'Što sada?'"