FR-LE FIGARO 8.2.SCHROEDER

FRANCUSKA LE FIGARO 8. II. 1999. Schroeder: 'Ja nisam nacereni Nijemac s nožem u zubima' S njemačkim saveznim kancelarom Gerhardom Schroederom koji već stotinu dana vodi vladu, u njegovu uredu u Bonnu razgovarali su novinari Michel Schifres, Charles Lambroschini, Pierre Rousselin i Jean-Pierre Picaper: " - Kancelar ste nešto više od stotinu dana. Čini se da javnost cijeni Vaše prvo tromjesečje u kojemu ste vodili zemlju: u provedenom istraživanju, Vašu je politiku odobrilo 75 posto ispitanika. No, tisak, koji Vas je naglas hvalio tijekom predizborne utrke, ispostavlja negativan zaključni račun. Što biste odgovorili? = Nikada se ne žalim zbog onoga što novinari o meni govore. Što se tiče mojih prvih sto dana, mislim da su rezultati dobri. U suprotnome, postotak utvrđenog odobravanja ne bi bio razumljiv. Vlada je možda pogriješila što prebrzo radi na mnogim pitanjima: kao da su Nijemci očekivali da ćemo u prvih stotinu dana ostvariti program četvorogodišnje zakonodavne vlasti. Ta želja da se brzo djeluje, mogla je stvoriti dojam da smo načinili grješke, i tisak je bio u pravu kada je svratio pozornost na taj problem. Ali treba priznati i pozitivne stvari koje su učinjene. - Sada kada ste se okušali u vlasti, mislite li da ste bliži pragmatizmu Tonyja Blaira, ili socijalizmu Lionela Jospina? = Mislim da se oni ne mogu razlikovati na taj način. Bilo da ju izražava Lionel Jospin ili Dominique Strauss-Kahn, francuska se gospodarska politika odlikuje priličnim pragmatizmom. Jospin se ne može isticati kao suprotnost Blairu. Obojica idu za strategijskim ciljevima i žele ih postići razumnim načinima. Jospin i Blair se razlikuju samo utoliko što su Velika Britanija i Francuska dva različita društva. I ja primjenjujem isti postupak. Ne treba također zaboraviti da političari djeluju kao pojedinci. Dakle, nema puno smisla uspoređivati nas. Zašto bi se mene određivalo kao 'njemačkog Jospina' ili 'njemačkog Blaira'? Ja sam 'njemački Schroeder'. - Možda ne prihvaćate etiketu 'njemačkog Jospina' i 'njemačkog Blaira' zato što ste 'njemački Chirac'? = (Smijeh)Mislim da se političari ne mogu klonirati. Treba poštovati svačiju narav. Ja to tražim za sebe: čak i po cijenu da mi daju previše razlikovnih obilježja. (...) - U Francuskoj se stjecao dojam da ne dajete puno važnosti posljedicama koje će u inozemstvu izazvati Vaše napuštanje nuklearne energije. = Njemačka je slobodna u donošenju svojih odluka. Mi nikada nismo htjeli nametnuti svoje stajalište drugim zemljama. Francuska također potpuno suvereno odlučuje o svojoj energetskoj politici. Moramo se međusobno poštovati. Kada je riječ o preradi nuklearnog otpada, mi ćemo poštovati privatne i međunarodne ugovore. To je razlog više da postignemo dogovor s njemačkim nuklearnim koncernima. To je jedini način da se napokon završi s ugovorima koje su oni potpisali, kako se od nas ne bi tražila odšteta koja premašuje naše mogućnosti. Zato sam se usprotivio prijedlogu zelenih da se prerada obustavi 1. I. 2000. U razgovoru s energetskim koncernima, utvrdili smo da je nemoguće riješiti se tih ugovora koji su na snazi, u roku od godinu dana. Trebalo je o tome prije razmišljati, ali takve su zapreke normalna stvar u koalicijama. Bitno je znati reagirati čim se sučelimo sa stvarnošću. (...) - Od 1. I. Njemačka predsjeda Europskom unijom. Vaša je zadaća jasna u tih šest mjeseci: želite smanjiti neto davanja Vaše zemlje koja je najveći platiša među petnaestoricom. Pristupati europskoj integraciji samo sa stajališta novca, ne znači li to podcjenjivati ju? = Samo se Nijemce optužuje da se ponašaju kao računovođe ako brane svoje interese. Sve zemlje Europske unije traže to pravo: Francuska, Španjolska, Engleska... Margaret Thatcher odlučno je zatražila da se smanji britansko izdvajanje, i uspjela je u tomu. Zašto bi postojala dva različita mjerila? Nijemci žele da se s njima postupa ni bolje ni lošije nego s njihovim partnerima. Oni samo traže jednakost. K tomu, problem smanjenja njemačkog izdvajanja samo je jedno od mnogih pitanja. Najvažnije je da se Agenda 2000 zaključi već u ožujku 1999. (...) - Znate koliko je poljodjelstvo osjetljivo pitanje u Francuskoj. Mislite li da će Pariz pristati na rušenje zajedničke agrarne politike? = Kada bih razmišljao u duhu vaših prethodnih pitanja, rekao bih da se Francuzi ponašaju kao računovođe kad brane svoje poljodjelstvo. No nemam pravo to reći: znam da Francuska i Njemačka moraju ujediniti snage kako bi Agenda 2000 uspjela. Treba postići nagodbu u svezi sa sufinanciranjem poljodjelstva. Mi razumijemo francusko stajalište, ali poljodjelski se proračun mora smanjiti. (...) - U Francuskoj se stječe dojam da proširenje Europske unije služi jedino interesima Njemačke koja u srednjoj Europi želi povratiti svoj tradicionalno jak utjecaj. = Proširenje ne ide samo u prilog njemačkim interesima. To je izrazito europsko pitanje i pitanje pravednosti prema pristupnicima. Oni nemaju samo potrebu za vojnom sigurnosti koju im pruža NATO. EU će im dati gospodarsku sigurnost koja im je isto potrebna. Proširenje je u interesu svih Europljana jer će pridonijeti stabilnosti srednje Europe. - Puno ste nade polagali u tješnje povezivanje s Londonom, na štetu tradicionalnog saveza sa Francuskom. Niste li se već vratili Francuskoj na štetu Engleske? = Zašto bismo htjeli biti jedni protiv drugih? Znam da je uska suradnja između Francuske i Njemačke pokretač europske integracije i da taj savez nije usmjeren ni protiv koga. Između Francuske i Velike Britanije također postoji dugogodišnja suradnja. Pregovori iz Saint-Maloa pokazali su sličnost stajališta kada je riječ o vanjskoj politici. Dokaz je to što Francuska i Velika Britanija zajedno predsjedaju konferencijom u Rambouillettu kako bi se našlo mirno rješenje za Kosovo. Francusko-britanska suradnja mora se razviti, kao i njemačko-britanska. Istodobno, izuzetno je važno očuvati francusko-njemačku osovinu koja je ključ za europsku integraciju. (...) - Tijekom predizborne utrke, Vaši su protivnici zlobno primjećivali da ste u četvrtom braku. Je li Vam smetao slogan 'Tri se žene ne mogu prevariti'? = Ispričat ću vam nešto. Znate li zašto smo u vladi zamijenili 'mercedese' za 'audije'? Zato što 'audi' kao simbol ima četiri prstena, dakle, četiri saveza... Barem se nadam da ne mislite kako imate posla s nacerenim Nijemcem s nožem u zubima."