RDW 6. II. KOMENTAR O KOSOVU

NJEMAČKI RADIO - RDW 6. II. 1998. Mirovne pregovore o Kosovu komentira Adeheid Feilcke-Tiemann. "Ostvareno je nešto što se deset godina činilo nemogućim. Na neutralnom tlu sastaju se političari iz Beograda i Prištine da bi uz međunarodno posredništvo pronašli izlaz iz trajne krize na Kosovu u kojoj je od početka ratne eskalacije prije godinu dana smrtno nastradalo 2.000 ljudi, a više stotina tisuća bilo prisiljeno bježati. Beograd time prvi put javno priznaje internacionalizaciju kosovskog pitanja i prihvaća inozemne posrednike na izravnim pregovorima izvan teritorija jugoslavenske države. A osim umjerenoga albanskog vođe Ibrahima Rugove i ine političke stranke kosovskih Albanaca imenovale su svoje izaslanike, ponajprije radikalna Oslobodilačka vojska Kosova. To su prvi uspjesi usuglašenog pritiska kontaktne skupine, NATO-a, OESS-a i Ujedinjenih naroda, koji ulijevaju nadu. Političkom i vojnom odlučnošću postiglo se u jednom tjednu više nego polovičnim, nevoljkim apelima u deset godina. Međutim, dok je kontaktnoj skupini uspjelo sukobljene strane dovesti za pregovarački stol, istodobno su tri jasno formulirana ultimativna zahtjeva britanskog ministra vanjskih poslova Robina Cooka gotovo posve zaboravljena: trenutna obustava borba, povlačenje srpskih specijalnih jedinica i omogućavanje suradnicima međunarodnog suda UN-a da istraže krvoproliće u Račku. Od toga do danas nije ništa ispunjeno. Pripreme konferencije u Rambouilletu privukle su svu pozornost međunarodne zajednice, dok se na Kosovu dalje ubija. O spremnosti na kompromis dviju delegacija ne smiju se stvarati nikakve iluzije: srpske i albanske pozicije su vrlo jasne i načelno nespojive. Na jednoj strani zahtjev za državnom samostalnošću sazdan na pravu samoodređenja naroda, na drugoj strani ustrajanje na nepovrjedivosti granica i Kosovu kao integralnom sastavnom dijelu Srbije. Između ta dva krajnja stava vrludaju koncepcije koje kontaktna skupina želi nametnuti i na kraju provesti. Sukobljene strane moraju prihvatiti model dalekosežne samouprave za Kosovo, koja bi vrijedila za prijelazno razdoblje od tri godine, prije nego što se odluči o konačnom statusu. Albanska strana to tumači kao privremeno rješenje do neovisnosti. Bez te opcije ne želi ništa odobriti. Beograd pak hoće odobriti samo sporazum iz kojega je definitivno isključena neovisnost Kosova i svako rješenje izvan Srbije, kako je to prošlog četvrtka potvrdio srpski parlament, odbacivši istodobno svaku moguću intervenciju NATO-a. Delegacije su dakle vrlo ograničene u svom mandatu za pregovore u Rambouilletu. Može se smatrati sigurnim da bi svako odstupanje od odluka srpskog parlamenta od prošlog četvrtka, dovelo do odugovlačenja ili čak neuspjeha pregovaračkog procesa. Zamisliva je i taktička igra oko srpske i jugoslavenske instance, nakon što je jugoslavenski Predsjednik, kojeg kontaktna skupina osobno poziva na odgovornost, odluku s jugoslavenske razine demonstrativno premjestio na razinu srpskog parlamenta. Dosad poznate pojedinosti plana kontaktne skupine su prihvatljive. Međutim, sve političke strukture kao sudstvo, uprava, policija itd. ostaju puko slovo na papiru, dokle god njihova provedba ne bude međunarodno zajamčena i nadzirana. Stoga posrednici moraju svaki mogući kompromis povezati s opunomoćenjima za strukture međunarodne kontrole. Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, ali i NATO-u, namijenjena je središnja uloga u implementaciji, iako Ujedinjeni narodi još nisu odobrili mandat za slanje kopnenih trupa. Kosovo mora postati neka vrsta međunarodnog protektorata, inače pregovori nemaju nikakve izglede da zaista donesu mir cijeloj regiji. Recept iz Daytona, koji je Bosni donio mir, iako hladni mir, mogao bi se uspješno primijeniti i u Rambouilletu za Kosovo." (RDW)