US IHT 29. I. RUSIJA F. LEWIS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. I. 1999. Pripazite, Rusija je još na rubu "Churchillov opis Rusije kao 'tajne umotane u misterij, umotan u zagonetku' odnosila se na potpuno opsesivnu tajnovitost Staljinova poretka. Sve je to nestalo. Zemlja se otvorila, uključujući čitave sakrivene gradove i mnoštvo arhiva. Putovati u nju i iz nje nije problem. No današnja Rusija ostaje dvojba", piše Flora Lewis. "Ona znači odsudnu nepoznanicu, možda najvažniju u određivanju razvoja svjetskih pitanja u godinama koje su pred nama. Nitko se od obaviještenih ljudi ne pretvara da jasno vidi kako će se Rusijom vladati, kakvu će ulogu ona igrati, no sigurno je da će ta uloga biti važna. Zemlje istočne Europe sada manje ili više glatko, manje ili više uspješno, proživljavaju prijelaz iz komunističke autoritarne vladavine u liberalnu demokraciju tržišnog tipa. To je teže nego što se predviđalo, uopće ne nalikuje na jednostavnu eksploziju oslobođene energije o kojoj su disidenti nekad sanjali. No smjer je jasan, a cilj dovoljno dobro utvrđen: biti miran, siguran član Europe i zapadnoga svijeta. Ništa u Rusiji nije tako jasno. Krenimo od Jeljcinova zdravlja, koje već godinama prijeti katastrofom: no on je još uvijek tamo. 'On je jedan od onih Rusa rođenih s jedrim zdravljem vola. Čitav ga je život pokušavao uništiti, no još nije uspio', napisao je o njemu jedan ruski pisac. Jevgenij Primakov, bivši čelnik KGB-a i ministar vanjskih poslova, vlada kao neka vrst premijera - nadzornika, no on se ne usuđuje izgledati previše zainteresiran za položaj predsjednika, jer u bi inače riskirao da bude odbačen kao što se dogodilo njegovim prethodnicima. Gospodarstvo je u užasnom stanju. Visoki dužnosnici stalno najavljuju da je pad završen a da je rast napokon počeo, no brojke se i dalje spuštaju. Moskovljani se šale: 'Naučili smo da je sve što su nam rekli o komunizmu bila laž. Sad učimo da je sve što su rekli o kapitalizmu istina. U pripremama za predsjedničke izbore odvija se pomno smišljena, ali nejasna igra; no linije privrženosti presijecaju se i nepouzdane su. Područja i pokrajine u nedostatku djelotvorne središnje potpore predlažu vlastite programe. Savezna vlada tetura između insolventnosti, problema s ubiranjem poreza i iskušenja hiperinflacije da bi se bezvrijedne rublje proizvele u dovoljnim količinama. Vanjska se politika usredotočuje na ponovno zadobivanje utjecaja u 'bliskom inozemstvu', bivšim sovjetskim republikama, održavajući status globalne sile gdje god je to moguće, i slažući se sa Sjedinjenim Državama ali im se i protiveći. Stručnjaci se slažu da bi Rusija mogla otići bilo kojim putem - demokratskim ili diktatorskim, prije s fašističkom nego komunističkom bojom: kao kooperativan mirotvorac koji pomaže rješavati krize u nemirnim dijelovima svijeta (Bosna i Kosovo, možda čak i Irak) ili osvetnički ekspanzionist koji želi živjeti od oružja, izvor velikog novog kulturnog cvjetanja strašne okrutnosti. Povijesna je usporedba Weimar, nesretna njemačka republika poslije Prvoga svjetskog rata, čiji je ustav napisan u slikovitom gradu Goethea i Schillera. Osvetoljubiv Versailleski ugovor, svjetsko širenje gospodarskog sloma zbog nedostatka zdravog političkog upravljanja, strah od komunizma među baronima kapitalizma, uobičajeno se navode kao razlozi za propast Weimara i uspon Hitlera. No to je u svakom slučaju bila krhka struktura, sklona iluziji i nemarna prema neprijateljskim intrigama. Rusija bi mogla postati Weimar. To je zastrašujuća pomisao, zbog posljedica, no uopće nije neizbježna. James Billington, knjižničar Kongresa i istaknuti američki stručnjak za Rusiju, uvjeren je da postoje duh, izvori, volja koji Rusiji mogu omogućiti da se razvije u stabilnu, zdravu demokraciju. No ništa nije tako neizbježno. Prisjećajući se neizbježnosti takvih veza u transformaciji Njemačke poslije Drugoga svjetskog rata, g. Billington poziva na trenutno otpremanje nekoliko tisuća mladih Rusa u Sjedinjene Države, da bi iz prve ruke stekli iskustva u upravljanju demokracijom. Neke bi se moglo poslati u zapadnu Europu. On drži da je takav program žurno potreban, da bi mogao imati brz i širok učinak budući da se ti ljudi moraju boriti da svoje društvo učine djelotvornim. Rusija nije poražena zemlja, ona nije zauzeta zemlja. Njemačka se usporedba mora prihvatiti kao veoma ograničena. No ljudi pate i smeteni su. Vođe koji su se zasad pojavili nisu bili kadri organizirati, nadahnuti, stvoriti. Nitko to ne može učiniti za njih, no potrebna im je pomoć u obliku onoga što njihova vlastita bistra mladež može naučiti u svijetu. To bez sumnje nije dovoljno, no ruska će budućnost pogoditi sve nas toliko snažno da ne smijemo propustiti učiniti ništa što bi moglo biti korisno i izvedivo."