FR-LA CROIX 29.1.SARAJEVO-ZELENILO

FRANCUSKA LA CROIX 29. I. 1999. Tri godine nakon rata, Sarajevo opet ozelenjelo "Golemi izgorjeli toranj: tri godine nakon rata bosanski parlament još pokazuje svoj kostur, tek nekoliko metara od središta grada, u 'Aleji snajpera'. Duž ove ulice koja je tijekom sukoba u Bosni od 1992. do 1995. bila raj za snajperiste, još su vidljivi tragovi okruženja u kojemu su Srbi držali grad: polomljena stakla, pročelja izbušena mecima, izgorjeli katovi. No, nakon Daytonskih mirovnih sporazuma, život ponovno ide svojim tijekom: skupine studenata čekaju tramvaje sa živim oglasnim reklamama, hotel Holiday Inn pokazuje novo pročelje svijetložute boje. A deseci komada drveća, platana, hrastova, kestena, umiješali su se među ruševine, uz nogostupe i na zemljane površine uz ceste. To je rezultat pomalo lude zamisli koja se prije tri godine rodila u glavi jednog Francuza, Gildasa Correa starog 28 godina. Tada se ovaj stanovnik Bresta, stalni sudionik humanitarnih konvoja, pobunio protiv nestanka drveća u bosanskoj prijestolnici. Na brežuljcima oko Sarajeva i u 450 gradskih perivoja unedogled se pružao pogled na stabla posječena pri tlu, na pogrdne batrljke. Tri zime bez struje i plina, Sarajlije su se tijekom rata morali grijati na drva, a u spašavanju golog života, najmanje stablo i najmanja grančica bili su važni. Tako je posječeno šezdesetak tisuća stabala. 'Grad je doživio pravi ekocid', zaključuje sarajevski sveučilištarac Ljubo Berberović. Gildas Corre želi izbrisati taj 'živi ožiljak iz rata'. Zahvaljujući akciji 'vratimo nasade u Sarajevo', on u Bosnu dovozi više od tisuću komada drveća. 'Kada danas pomislim da u Aleji snajpera raste naše drveće, ponosan sam', priznaje Jean-Paul Delahaye, jedan od sudionika ove akcije. Jer, presađivanje je uspjelo. U tri godine, većina je drveća rasla. 'Dobivaju oblik razvijenog drveta', veseli se Safet Habrnja. Ovaj šumarski inženjer, direktor komunalne službe za zelene površine, ima maleni ured u središtu grada. On vodi jedno od poduzeća u kantonu koje najviše obećava, 'Park', koji danas broji više od trista radnika, dok ih je 1995. bilo svega šezdeset - 'to je pravi posao, plaćen i stvaran' - ističe. To je rijetkost za zemlju gdje stopa nezaposlenosti iznosi gotovo 60 posto (službeno 47 posto). Ovo poduzeće koje djelomično financira sarajevski kanton, izvlači se na račun manjih poslova na održavanju koje mu daje međunarodna zajednica da bi popunila njegov proračun. Safet Habrnja nada se skoroj privatizaciji. U očekivanju, drveće i dalje stiže zahvaljujući humanitarnim udrugama. Nijemci i Amerikanci idu stopama Francuza. (...) Ove težnje potvrđuje i činjenica da je kanton imenovao botaničara koji će biti zadužen za obnovu gradskog botaničkog vrta, jedinog u BiH, koji je do rata imao tristo vrsta biljaka. Već nekoliko mjeseci Vela Vidaček čitave dane provodi u dvorištu gradskog muzeja, gdje nastoji podići drvored i njegovati drveće oštećeno granatiranjem. 'Neke vrste moramo tražiti u planinama, a puno ih je na miniranom području', uzdiše. Ipak se čini da je Sarajevo odlučilo pripraviti si zelenu budućnost. Već godinu dana 20 posto drveća koje je 'Park' dobio, zasađuje se pokraj škola. Profesori su osnovali biološke sekcije. Praktični se radovi izvode izravno u dvorištu. U proljeće će jedna američka udruga dovesti 1600 komada drveća, najviše za školske ustanove. Jedno stablo za svako dijete poginulo u Sarajevu tijekom rata: 'Tako ćemo raditi na obnovi, a nećemo zaboraviti one koji su nas napustili', kaže Lena Stojan. Duž rijeke Miljacke, u predvečerje, prolaznici ponovno šetaju među borovima...", izvješćuje iz Sarajeva Isabelle Wesselingh.