FR-L'EXPRESS 28.1.IVAN PAVAO II.

FRANCUSKA L'EXPRESS 28. I. 1999. Ivan Pavao II.: oružje kanonizacije "Ivan Pavao II. obožava svece: posvećuje ih nemilice. Samo je on proglasio svetima i blaženima deset puta više zaslužnih kršćana nego njegovih sedam predšasnika zajedno. Nedavno proglašenje blaženim hrvatskoga kardinala Stepinca i proglašenje svetom karmelićanke židovskog podrijetla Edith Stein koja je umrla u Auschwitzu, koja su jako politički obilježena, pokrenuli su prepirke. Uskoro će dvojica Francuza biti uzdignuti na čast oltara, jamačno uz manje nesuglasice nego u prijašnjim slučajevima: početkom siječnja, Ivan Pavao II. odlučio je proglasiti svetim Marcela Champagnata koji je umro 1840., utemeljitelja reda Marijanske braće, a 7. III. proglasit će blaženim Nicolasa Harrea, svećenika rođenog 1621., koji je osnovao pokret 'male narodne škole'. Kako se postaje svet? I čemu to služi? Kanonizacija daje pravo da se sjedne zdesna Bogu i da se bude predmetom dubokog štovanja svih vjernika. Ne tako zanosna, beatifikacija - prvi korak k svetosti - daje vjerskoj zajednici povlasticu da može posebno štovati blaženika. U počecima kršćanstva, sveci su ponajprije bili mučenici. Prvi među njima je Stjepan, kamenovan 37. godine. Tijekom stoljeća, novačenje se proširilo na redovnike, pustinjake, misionare, biskupe i utemeljitelje vjerskih redova. Svetac se tada cijeni zbog čudotvornih relikvija koje privlače velik broj hodočasnika. Izbor kandidata za proglašenje svetim ili blaženim obavlja se na temelju njihova ugleda i moći da čine čuda. U XIV. stoljeću postupak kanonizacije dobiva svoj današnji izgled sudskog postupka: pokretač kauze i 'đavolov odvjetnik' kojega ovlašćuje Vatikan, suočavaju se oko kandidatovih vrlina. 1983. Ivan Pavao II. traži promjenu postupka koji se zapravo nije mijenjao od XVII. stoljeća. Nekoliko desetaka godina nakon smrti zaslužne osobe, pokretači kauze sastavljaju spis koji predaju svome biskupu. Ako ovaj misli da je stvar obranjiva, osniva sud koji raspravlja o svetosti dotične osobe, a zatim predaje spis Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Ponovno sudska rasprava, u nazočnosti pape koji nakon brojnih rasprava, proučavanja i traženja dokaza o nepobitnom čudu, odlučuje o kanonizaciji kandidata. Stvar može trajati manje od deset godina ili... nekoliko stoljeća. Ivan Pavao II. unio je promjene u vrlo dug postupak, ponajprije ukidanjem proturječnih rasprava. Njegove preinake zamućuju postupak koji, drže njegovi kritičari, omogućuje da se beatificira i kanonizira prema papinoj volji. Svrha svega ovoga: svetac može biti političko oruđe. Tako papa 'donosi' jednog ili dvojicu domaćih svetaca kada dolazi u stranu zemlju i kroz proglašenje blaženim bodri potlačenu domaću Crkvu. Isto tako postupa da bi posvjedočio svoju naklonost nekom vjerskom pravcu, kao što je bilo 1992. u prigodi munjevitog proglašenja blaženim mgr-a Balaguera (samo sedamnaest godina nakon smrti), utemeljitelja Opus Dei, koji neki smatraju potporom 'petoj koloni' u Crkvi", piše Marion Festraets.