VOA-KOKANOVIĆ-27-1

GLAS AMERIKE - VOA 27. I. 1999. Prosječna hrvatska obitelj je gladna - problem siromaštva u Republici Hrvatskoj, komentira Marina Kokanović, ekonomska savjetnica SSSH. Prilog Linde Miliše "Prosječna je hrvatska obitelj - gladna, tvrdi ekonomska savjetnica u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske Marina Kokanović. 35 posto ili gotovo milijun i šesto tisuća hrvatskih građana živi u siromaštvu. Država međutim ne priznaje bijedu tolikog broja svojih stanovnika. Ravnajući se podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi, država cijeni da u bijedi živi svega 4 posto stanovnika Hrvatske, odnosno 70.928 korisnika raznih oblika državne socijalne pomoći. 'Te naknade od države kasne i po dva, tri mjeseca. Tek se sada isplaćuju naknade za pomoć obiteljima iz listopada mjeseca', kaže gospođa Kokanović. Kako lošom socijalnom politikom država nije znala odgovoriti na rastuću bijedu, nevladine su organizacije humanitarnom pomoći ublažile socijalne pritiske siromašnih na državna vrata', ističe Marina Kokanović dodajući kako je prestankom rata presušila i svjetska humanitarna pomoć pa se siromašni građani više nemaju kome obratiti za pomoć. Državi se nema smisla obraćati jer je izračunala kako je jednoj osobi mjesečno za život dovoljno 350 kuna, odnosno oko 56 američkih dolara. Inače, samo režije bez stana četveročlanu obitelj mjesečno stoje oko 1000 kuna, kaže Marina Kokanović. 'Za 350 kuna možete kupiti oko 50 kila kruha što znači da bi živjeli samo od kruha. Kakvo je zdravstveno stanje onih koji žive samo na kruhu i vodi možete vidjeti u analizama koje godišnje daje Ministarstvo zdravstva', primjećuje naša sugovornica. Marina Kokanović procjenjuje da su siromaštvom najpogođenija područja Dalmacije i Slavonije, makar je bijeda najuočljivija u glavnom gradu Hrvatske na čijim su ulicama sve brojniji prosjaci. U kategoriju siromašnih u Hrvatskoj spadaju umirovljenici, nezaposleni i zaposleni koji redovito ne primaju plaću. Među hrvatskim siromasima nisu rijetki ni branitelji. 'Prosječna hrvatska obitelj je gladna s tim da su vjerojatno gladniji roditelji koji odustaju od obroka da bi njihova djeca imala šta jesti pa njih možete sresti u javnim kuhinjama. Njihova djeca imaju jedan siguran obrok, a to je obrok u školi', kaže Marina Kokanović. Temeljem podataka koji se traže prilikom upisa u školu i razgovorima s djecom, SSSH je došao, kaže Marina Kokanović, do poraznih spoznaja. 'Ustanovili smo da rijetko koje dijete ima oba zaposlena roditelja, u 30 posto slučajeva djeca imaju nezaposlene roditelje koji su radni angažman pronašli u sivoj ekonomiji, znači rade na crno. Ispostavilo se da su najsretnija djeca kojima barem jedan roditelj radi. Što to znači za onih 30 posto čiji roditelji ne rade? Ispitavanjem te djece ustanovili smo da su većinom sama, da žive u neprimjerenim uvjetima stanovanja, u hladnim stanovima, negrijanim jer se nema za skupo grijanje. K tome, mnogima je isključena struja. To su crne točke našeg svakodnevnog života. Nas koji se bavimo ovih istraživanjem ti su podaci dotukli'. Dobrom dijelu djece nedostupan je standard njihovih europskih vršnjaka, prerano sazrijevaju ali sazrijevaju u neimaštini i tu, prema Marini Kokanović, treba tražiti vezu s, u Hrvatskoj sve izraženijom maloljetničkom delikvencijom. Od '91. godine zatvoreno je 800 tisuća radnih mjesta. Nezaposlenih je, službeno, 302 tisuće. Još jedan podatak, tvrdi ekonomska savjetnica u SSSH, govori u prilog sveprisutnijem osiromašenju državljana Hrvatske. 'Po poduzećima se osnivaju krizni stožeri kako bi ljudi fizički obranili radna mjesta!' - rekla je za Glas Amerike Marina Kokanović. Radna se mjesta u Hrvatskoj ne otvaraju. O vladinoj politici zapošljavanja, po Marini Kokanović, najrječitije govori podatak da je od 302 tisuće nezaposlenih zaposleno svega 335 ljudi. Životni standard najvećeg dijela stanovništva i efikasnost hrvatskog gospodarstva, po Marini Kokanović, govore u prilog još jednoj tezi. Naime, 'gledamo u leđa ostalim zemljama u tranziciji', tvrdi ekonomska savjetnica u SSSH". (VOA)