US WASH. POST 26. I. OLIMPIJSKI ŠKANDAL

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 26. I. 1999. Sklonost ugađanju "Ništa što smo vidjeli nije ukazivalo na quid pro quo, kupovinu i prodaju glasova. Radilo se samo o sklonosti ugađanju.' Tako kaže Richard Pound, potpredsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora i voditelj unutrašnje istrage o korupciji pri donošenju odluke da se Zimske olimpijske igre 2002. održe u Salt Lake Cityu, u am. saveznoj državi Utah. To nije quid pro quo. Nema pokrivenih troškova života ni 'stipendija' za djecu članova odbora. Ne pronalaze se poslovi životnim suputnicima. Nema slobodne zdravstvene skrbi i kozmetičke kirurgije. Čak ni, izgleda, desetaka tisuća dolara pohranjenih na bankovnim računima samih članova odbora. Zbog toga se čovjek zapita što bi to točno bila kupovina i prodaja glasova. Zapitate se, također, je li Međunarodni olimpijski odbor sposoban provesti unutrašnju istragu. U nedjelju je Izvršni odbor preporučio isključenje šest članova MOO-a, vladajućeg tijela Olimpijskih igara. Preostala trojica dala su ostavku. Ta su trojica izabrala 'častan put', rekao je predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch, i od optužene šestorice zatražio da učine isto kako se cjelokupni odbor na sastanku u ožujku ne bi suočio s neukusnom zadaćom isključivanja. No škandal vjerojatno neće biti lako smiriti. Kao prvo, mnogo je drugih gradova, mnogo drugih nagrada koje tek treba ispitati. Predsjednik Australskog olimpijskog odbora kaže da je dvojici članova MOO-a ponudio po 35.000 dolara večer prije nego što je odlučeno da će Ljetne olimpijske igre 2000. biti održane u Sydneyu. Ne radi se o potkupljivanju, rekao je, već samo o vršenju 'utjecaja u procesu ponude.' Oprostite Kinezima ako tu razliku u značenju ne shvate. Jer, Peking je za dva glasa izgubio od Sydneya. Odnos je iznosio 45 prema 43 u korist Sydneya. Olimpijske su igre velik posao. One donose 1 milijardu dolara godišnje od NBC-a i drugih mreža, kao i dodatnih 200 milijuna dolara od korporacijskih sponzora poput Vise i Xeroxa. No, nostalgija za izgubljenom čistoćom u amaterskoj atletici nije važna. Stvarni je problem da g. Samaranch i njegovi kolege, usprkos činjenici da su Olimpijske igre prerasle u veliki posao, nisu uspostavili institucijske ili regulacijske provjere koje svaka multinacionalna kompanija treba. I nema izlike za njihov propust; ne radi se o tome da ljudi nisu shvaćali što se događa. Značenje raznih istraga olimpijskog škandala nadilazi šport. Upravo je prošli mjesec stupio na snagu međunarodni dogovor koji industrijalizirane zemlje obvezuje na poštivanje pravila za izbjegavanje mita. To je veliko postignuće - priznanje da je korupcija velika poteškoća za mnoga gospdoarstva, porez za siromašne i poštene, štetan utjecaj protiv koje se može boriti umjesto da ga se prihvaća kao prirodnu stvar. No, na svaki ozbiljan pokušaj da se iskorijeni korupcija, uvijek se pojavi netko spreman da mito nazove 'humanitarnom' gestom, odrazom 'kulture' ili jednostavno 'sklonošću ugađanju'. Sve smo te izlike, i više od toga, čuli u vezi sa Salt Lake Cityem. Sad bi njima, više od svega drugoga, trebalo suditi", zaključuje uvodničar lista.