NEKI GRANIČNI PROBLEMI NE DAJU HRVATSKOJ PUNU CJELOVITOST

ZAGREB, 22. siječnja (Hina) - Hrvatska ima otvorene probleme oko utvrđivanja granica sa svim susjednim zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, a na nekim točkama nije još uvijek ostvarila svoju teritorijalnu cjelovitost, rekao je u razgovoru za Hinu predsjednik državne komisije za granice Hrvoje Kačić.#L# "Hrvatska samo s Mađarskom nema otvorenih graničnih pitanja", rekao je Kačić. S BiH, Slovenijom i SR Jugoslavijom granica još uvijek nije definirana, a na pojedinim točkama, kao što je Stari grad u Hrvatskoj Kostajnici, Prevlaka i dunavske ade, Hrvatska još uvijek ne može ostvariti nadzor nad svojim teritorijem. "Hrvatski teritorij je okrnjen na ovim izuzetnim, srećom ne brojnim točkama, ali takvih točaka još ima", rekao je Kačić. S obzirom na veliku dužinu ukupnih hrvatskih granica koja iznosi preko tri tisuće kilometara, Kačić je naglasio da će "utvrđivanje granica biti dugotrajan proces" koji traži "visok stupanj stručnosti, odgovornosti i savjesnog postupanja". Pregovori između Hrvatske i BiH oko granica su u tijeku iako postoji problem oko međusobnog usklađivanja stajališta u okviru bosanskohercegovačkog povjerenstva za granice. Slovenija i Hrvatska već dugo najavljuju rješavanje svojih graničnih pitanja, dok Hrvatsku sa SR Jugoslavijom, prema Kačićevim riječima, "posao oko usklađivanja granične crte još očekuje". Hrvatska poštuje stanje međurepubličkih granica od 25. lipnja 1991., odnosno od proglašenja neovisnosti, koje su na taj dan postale međunarodne granice. Prioritet u rješavanju problema koji su preostali Kačić stavlja na kopnene granice. Pregovori o graničnim pitanjima s BiH, koji bi trebali biti nastavljeni 25. siječnja u Sarajevu, otežani su činjenicom da Centralna komisija za identificiranje i obilježavanje državne granice BiH još uvijek nije učinkovita zbog različitih stajališta predstavnika Hrvata, Bošnjaka i Srba koji je sačinjavaju. "Sada se obavljaju pripremni poslovi kako bi rad mogao biti nastavljen u konstruktivnom i učinkovitom smjeru", rekao je Kačić. Što se tiče granice sa Slovenijom, Kačić drži da pregovori između dvije zemlje predugo traju s obzirom da su one već zauzele stajališta oko graničnih pitanja. "Znatan napredak je postignut, ali neka pitanja zahtijevaju stanovito vrijeme", rekao je Kačić. On je dodao da je Slovenija zemlja koja će za Hrvatsku u određenom trenutku biti granica sa zemljama schengenske zone i kao takva važna zbog međunarodnog prometa i općenito kontakata sa zapadnom Europom. Najznačajniji granični problem Hrvatske sa Slovenijom je Piranski zaljev koji Slovenija, zajedno s teritorijalnim dodirom s otvorenim morem, traži za sebe. Pitanje morske granice ponovno je danas "došlo u prvi plan", rekao je Kačić, ali nije se bitno pomaknulo s početnih stajališta. Što se tiče još jedne morske granice, one s BiH kod Neuma, Kačić smatra da to nije "pitanje kod kojeg će se dvije zemlje razilaziti". "Načelo je - tko ima obalu, mora imati i dio mora", a slijedom stanja iz 1991. godine "to je tekovina koju treba poštivati". Glede istočne granice sa SR Jugoslavijom na Dunavu, Kačić je istaknuo da je Hrvatska tek prije godinu dana reintegrirala Podunavlje, te da je posao oko definiranja istočne granice tek očekuje. Hrvatska ima teritorije preko Dunava, a SR Jugoslavija znatno manje s njegove zapadne strane. "Tu nas posao identificiranja granične crte tek očekuje", rekao je Kačić, pripomenuvši da stanovništvo tog područja smatra kako ne može biti "cjelovitog Vukovara bez vukovarske ade ni cjelovitog Šarengrada bez šarengradske ade". Činjenica je ipak da se promet na tom području odvija na 14 graničnih prijelaza, dok je stanje složenije na jugu gdje su Hrvatska i Crna Gora tek 20. siječnja ove godine dogovorile otvaranje prijelaza Debeli brijeg i Konfin na Prevlaci. Iako je Hrvatska još 1992. godine bila spremna otvoriti Debeli brijeg, otvaranje oba prijelaza ostalo je problematično zbog toga što se Beograd i Podgorica nisu mogli sporazumjeti oko tog pitanja. Jugoslavija još uvijek Prevlaku uzima kao teritorijalni problem, dok je on za Hrvatsku samo sigurnosni problem. Prevlaka je za Hrvatsku načelno riješen kopneni problem, a što se tiče granice na moru na tom području, treba se oslanjati na međunarodnu konvenciju o Pravu mora iz 1982. godine, rekao je Kačić. Vijeće sigurnosti UN-a 15. siječnja produžilo je za još šest mjeseci mandat promatračima na Prevlaci, ali nije izrijekom spomenulo da je to područje teritorij RH. Jedno od pitanja Kačiću bilo je znači li to da je i za Vijeće sigurnosti Prevlaka teritorijalni problem. Kako je rekao Kačić, Badinterova arbitražna komisija je 11. siječnja 1992. jasno zauzela stajalište da postojeće granice između pojedinih republika postaju granice zaštićene međunarodnim pravom. To stajalište prihvatila je haška Konferencija o bivšoj Jugoslaviji (ICFY) temeljem čijega zahtjeva je u jesen 1992. i posljednji vojnik JNA napustio Hrvatsku, uključujući i Prevlaku, rekao je Kačić. Na to stajalište se poziva i deklaracija hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana i tadašnjega jugoslavenskoga predsjednika Dobrice Ćosića od 20. rujna 1992. u Ženevi. Raspravu u sklopu ICFY-a potaknuo je upravo tadašnji srpski predsjednik Slobodan Milošević slijedom zaključaka Skupštine Crne Gore od 7. listopada 1991. da Konferencija treba zauzeti konačan stav o granicama radi "vojno-strategijskog položaja Prevlake", te da se pristupi izmjenama dotadašnjih "postojećih administrativnih granica." "Ta dostignuća slijede i Rezolucije Vijeća sigurnosti, uključivo i ova posljednja. Prema tome, Hrvatska ima razloga vjerovati da će međunarodna zajednica a i Vijeće sigurnosti poštivati međunarodno pravo", rekao je Kačić. (Hina) maš/sl ii