CORRIERE 21. I.- O MILOŠEVIĆU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 21. I. 1999. Igrač u pokoljima "Prolog jugoslavenske drame odigran je prije deset godina na Kosovu, kad je Slobodan Milošević poništio pokrajini status autonomije. Na Kosovu bi se, tijekom slijedećih mjeseci, mogao odigrati i epilog ove duge balkanske tragedije. Između prologa i epiloga prostire se golemo bojno polje pokriveno s ne manje od 200.000 leševa, obilježeno nekim od najdramatičnijih europskih događaja u posljednjih pedeset godina: opsade Vukovara i Sarajeva, bombe na tržnice, uništena sela, snajperističke zasjede, etnička silovanja, pokolji u Srebrenici, NATO-ova bombardiranja, kosovarska gerila, srpske odmazde. Likovi u drami se zovu Tuđman, Izetbegović, Šešelj, Mladić, Karadžić. No protagonist je Milošević. Pobjeđivao ili gubio, uvijek je u središtu scene, bucmast, mučaljiv, zagonetan i neizbježan. I danas kad njegova politika riskira da se sruši pod NATO-ovim bombama, on je taj koji i dalje u svojim rukama drži ključeve rata i mira. Postoji 'slučaj Milošević' kojega je potrebno pokušati shvatiti. Prvi je uočio krizu jugoslavenske komunističke države. Potkraj osamdesetih jednim govorom na Kosovu ponovno je lansirao veliki mit srpskog nacionalizma i iz njega napravio pijedestal na kojemu je smjestio svoje prijestolje. Ne čini se da je uvidio da su ohole ambicije Beograda predoređene da osnaže slovenski, hrvatski, muslimanski, makedonski, albanski nacionalizam. Tako je počeo rat za osvajanje i odcjepljenje, daljinski navođen iz Beograda, tijekom kojega Milošević spretnošću velikog opsjenara uspijeva istovremno biti borac i posrednik, potpaljivač i vatrogasac. Kako bi podijelio frontu europskih sila, s uspjehom njeguje stara srpska prijateljstva, francusko, talijansko, grčko, a u prvom redu rusko. Čak i američki pregovarač, Richard Holbrooke, u nekim trenucima postaje, objektivno, njegov suučesnik i saveznik. U Daytonu, nakon NATO-ovih bombardiranja, gubi rat za odcjepljenje, ali u stvarnosti dobija (klauzula je šutke upisana u te sporazume) pravo da sačuva Kosovo. Prepušteni sami sebi Kosovari odustaju od gandijevske taktike Ibrahima Rugove i okorištavaju se golemim uvozom kalašnjikova, nakon albanske krize 1997., kako bi pokrenuli 'rat za oslobođenje'. Još jednom, zahvaljujući intervenciji saveznika, u listopadu, Milošević igra dvije uloge: ratnika i mirotvorca. No Kosovari žele neovisnost, a srpski im vođa to ne može dopustiti a da ne izgubi nacionalističko prijestolje na kojemu je sjedio deset godina. U danima božićnih blagdana počinje početak kraja. Bilo koji liječnik, pozvan da priđe uzglavlju Miloševićeve postelje, morao bi proglasiti njegovu političku smrt. No 'mrtvac' još posjeduje izvanrednu vitalnost i spreman je odigrati svoje posljednje karte. Zna da saveznici, premda prijete kaznenom akcijom, nisu u stanju izračunati političke posljedice bombardiranja, i da se boje da će izgubiti nadzor u cijeloj regiji. Zna da je Clinton slab i da se ne može izložiti riziku da na Kosovu ponovi iračke greške. Zna da se neke zemlje Atlantskog saveza protive vojnoj operaciji, pa i kad izjavljuju suprotno. Mogao bi odgoditi kraj drame, zaraditi nešto vremena, ponovno postati posrednik. No događaji već izlaze iz logike nacionalnih interesa i pravila međunarodne politke. Samo će neki novi Shakespeare, pošto sve bude gotovo, moći ispripovijedati epilog tragedije", piše Sergio Romano.