US NYT 10. I. RUSKA MAFIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 10. I. 1999. U usporedbi sa Sicilijancima, Rusija nema mafije. Ona je predivlja da bi se tako zvala "Nekad se za Ruse koji su putovali u inozemstvo često sumnjalo (a često i s pravom) da pripadaju KGB-u. Danas je vjerojatnije da će se sumnjati da su članovi nečega što se naziva ruskom mafijom. Taj je nejasni pojam dobio stvarno značenje u Budimpešti, Ženevi, Brooklynu, Los Angelesu i svuda gdje je besramni ruski kriminalni sloj uspio osnovati podružnice", iz Moskve piše Celestine Bohlen. "No uporaba talijanskog izraza 'mafija' za razuzdani svijet ruskog kriminala donekle je primjena pogrešnog naziva. To je jedan razlog zbog kojega je sud u Ženevi nedavno oslobodio Sergeja Mihajlova, nakon što ga je poslije desetodnevnog suđenja oslobodio od optužba da je čelnik najveće i najmoćnije bande današnje Rusije. Po novinskim izvješćima, brdo dokaza protiv Mihajlova (40) nije pokazalo mnogo više od toga da je, kao što on kaže, 'veoma, veoma bogat' te da se povremeno družio s nekim neugodnim ljudima povezanima s ruskom kriminalnom aktivnošću. Da je Mihajlov Talijan kojem se sudi u Italiji, mogli su ga proglasiti krivim prema zakonu donesenom 1982., koji 'povezanost s mafijom' smatra prijestupom. Sa takvim zakonima talijanski rat protiv organiziranog kriminala osvojio je u posljednjem desetljeću velike pobjede. No kad bi se za Ruse trebao donijeti takav zakon, prvi bi zadatak bio odrediti riječ 'mafija'. Dok u Italiji riječ označava diskretne zločinačke organizacije sa strogom hijerarhijskom strukturom, u Rusiji je ona počela značiti mnogo više od toga. U Rusiji, riječ mafija obuhvaća pogubnu mješavinu zločina, politike i biznisa koja je preplavila Rusiju od nestanka komunističkog nadzora. (...) Talijanski čistunci tvrde da se riječ 'mafija' odnosi samo na Cosa nostru, čvrsto vođenu sicilijansku organizaciju koja je bila najmoćnija i najokrutnija zločinačka skupina u zemlji. Osamdesetih godina, kad su stotine sicilijanskih mafijaša izvedene pred sud i osuđene, klan Corleone iz Cose nostre pokrenuo je kampanju straha koja je svoj vrhunac doživjela u ubojstvu istaknutog sicilijanskog tužitelja Giovannija Falconea 1992. Danas su u zatvoru svi osim jednog visokog vođe Cose nostre - članova 'kupole' ili odbora direktora. Od drugih talijanskih regionalnih zločinačkih skupina, najanarhičnija je Camorra iz Napulja. Riječ je o labavo povezanoj skupini banda čije je prodiranje u društvo teže iskorijeniti. Po stručnjaku za talijansku mafiju Pinu Arlaachiju, ruski je organizirani kriminal bliži napuljskoj inačici, iako se čak i u Napulju, tvrdi on, poštuju pravila koja Rusi rutinski zanemaruju. Po Arlaachijevu viđenju, samo se 10% do 20% ruskog zločina može nazvati organiziranim zločinom u stilu mafije. 'Većina tih skupina razmnaža se veoma brzo, koristeći slabljenje države', izjavio je on. 'Njih ne zanima visoki stupanj organizacije. Oni su prezaposleni iskorištavanjem prilika koje su pred njima. Služe se nasiljem na način koji bi sicilijanskom mafijašu bio nezamisliv.' Po Rusima i strancima koji ovdje posluju, tajni sporazum između kriminalaca i birokrata, krijumčara oružja i bankara, policajaca i lopova toliko je raširen i dubok da je razmrsivanje veza sad doslovno nemoguće, da ne velimo pogibeljno. Međusobno povezivanje zakonitih i nezakonitih poslova seže u kasne osamdesete, kad je zadrugama prvi put dopušteno da izgmižu kroz rupe u državnom gospodarstvu, prije nego što je bio spreman pravni okvir za promicanje i zaštitu privatnog poduzetništva. Uskoro su se u sjeni zadruga pojavili reketi, nudeći i zaštitu i metodu rješavanja razmirica. Kako je poslovni svijet postajao sofisticiraniji, kriminalci su slijedili primjer. Do početka devedesetih, mali poduzetnici čiji su bankovni računi narasli do kritičnog stupnja dobivali bi posjete ljudi koji bi, na temelju upozorenja svojih agenata unutar bankovnog sustava, nudili svoju zaštitu u zamjenu za udio u profitu. (...) Po svojoj biti, ruska inačica mafije prkosi talijanskom određenju tajnog društva, koje se donedavno štitilo zidom šutnje. U Rusiji nema zakletve šutnje, ili 'omerte', kao što ju Sicilijanci zovu. Umjesto toga, zločinačke skupine imaju politiku otvorenih vrata. Ona su u posljednjih 10 godina bila dovoljno široko otvorena da propuste široki društveni uzorak, od policajaca do bankara, od političara do industrijalaca. (...) Uzmite slučaj Mihajlova koji je prije 15 godina bio konobar u moskovskom hotelu. Godine 1984. dospio je u zatvor zbog prijevare osiguranja (ukrao je vlastiti motocikl). Tamo je stvorio kontakte koji su, prema policijskim i novinskim izvješćima, postavili temelje ostatka njegove karijere. Nakon zatvora, osnovao je mjesnu športsku organizaciju te mu je 1986. bilo dopušteno da putuje u inozemstvo, usprkos zabranama o napuštanju zemlje. Još je dvaput uhićen - jednom zbog reketa, drugi put zbog ubojstva vlasnika casina - ali nije osuđen ni jednom. U vrijeme njegova uhićenja u Švicarskoj 1996., Mihajlov je bio međunarodni igrač s carstvom koje navodno uključuje hotel u Budimpešti, poduzeće za izvoz banana na Kostarici i ulaganja u Izrealu, Belgiji i drugdje. (...) Pa kako je bivši konobar postao multimilijarder, s domom u Švicarskoj, kostarikanskom diplomatskom putovnicom i vrstom političkih veza koje vedre i oblače u ruskim poslovima? Za dolaska u Moskvu, Mihajlov je pred televizijskim kamerama imao odgovor na to pitanje. Pokazujući znak V za pobjedu, rekao je novinarima da je njegovo oslobođenje dokaz ne samo da 'Rusi nisu nužno kriminalci' već da 'oni mogu biti poslovni ljudi koji doprinose razvoju ruskog gospodarstva.'"