HR-PROCES +NJ DIE WELT-KRIZA REPUBLIKANACA-7. I. ++NJEMAČKA+DIE WELT+7. I. 1999.+Duboka kriza republikanaca+"Američkom je senatu teško s njegovim povijesnim teretom procesa +impeachmenta protiv predsjednika Billa Clintona. Tako će se
poneki +od stotinu senatora osjećati poput Odiseja imeđu Scile i Haribde. +Kako bez štete manevrirati između tih hridina neugodnog, +nepopularnog, neprimjerenog postupka?+Nesigurnost senatora glede smisla i potrebe da se spolni život +predsjednika rasprostre po podu Visokog doma, prije današnjeg se +početka procesa može gotovo opipati rukama. Ton u senatu decentniji +je nego u zastupničkom domu, gdje je oštra pristranost povukla +debelu crtu razdvajanja između republikanaca i demokrata.+Otmjeniji su senatori uvijek zaglađivali oštre ideologijske rubove +u koje je udarao zastupnički dom. Spremnost na to se i sada osjeća, +izgledi za nadstranački konsenzus očito su veći. No oni zahtijevaju +tankoćutno održavanje ravnoteže. Recept za to još nije pronađen.+Na prvi pogled radi se o predsjedniku. Radi se na posljetku o +divovskom pothvatu: prvi put poslije 130 godina i tek drugi put u +američkoj povijesti uopće, senat sudi predsjedniku, prijeti mu
NJEMAČKA
DIE WELT
7. I. 1999.
Duboka kriza republikanaca
"Američkom je senatu teško s njegovim povijesnim teretom procesa
impeachmenta protiv predsjednika Billa Clintona. Tako će se poneki
od stotinu senatora osjećati poput Odiseja imeđu Scile i Haribde.
Kako bez štete manevrirati između tih hridina neugodnog,
nepopularnog, neprimjerenog postupka?
Nesigurnost senatora glede smisla i potrebe da se spolni život
predsjednika rasprostre po podu Visokog doma, prije današnjeg se
početka procesa može gotovo opipati rukama. Ton u senatu decentniji
je nego u zastupničkom domu, gdje je oštra pristranost povukla
debelu crtu razdvajanja između republikanaca i demokrata.
Otmjeniji su senatori uvijek zaglađivali oštre ideologijske rubove
u koje je udarao zastupnički dom. Spremnost na to se i sada osjeća,
izgledi za nadstranački konsenzus očito su veći. No oni zahtijevaju
tankoćutno održavanje ravnoteže. Recept za to još nije pronađen.
Na prvi pogled radi se o predsjedniku. Radi se na posljetku o
divovskom pothvatu: prvi put poslije 130 godina i tek drugi put u
američkoj povijesti uopće, senat sudi predsjedniku, prijeti mu
razrješenjem s dužnosti. No presuda je u američkom narodu, što se
odražava već mjesecima u stalnim demoskopskim nalazima, da je
silovitost tog postupka posve neprimjerena povodu. Tako osjećaju i
gotovo svi demokratski zastupnici na Capitol Hillu, pa i neki
republikanci.
U tom 'procesu stoljeća' ne radi se o predsjedniku. U biti tog
postupka radi se i o dubokoj krizi identiteta republikanske
stranke. Stalan prijepor između njezinih nejednakih sastavnih
dijelova - konzervativnih moralista, s jedne strane, i pragmatskih
gospodarstvenika rasta, s duge strane - eskaliralao je u aferi oko
Clintona u kulturnu bitku koja dovodi u pitanje opstanak stranke u
njezinu sadašnjem obliku. Afera Clinton postala je za republikance
raskrižjem, jer je otkrila da ta stranka u društvu gubi većinsko tlo
pod nogama.
Čvrstorukaši Doma žele protiv predsjednika Clintona ići na sve ili
ništa, čak i uz opasnost da neprihvatljivo ponašanje ostane
nekažnjeno, jer očito nedostaje dvotrećinska većina za
razrješavanje s dužnosti.
Vještina republikanskog vodstva senata mora se sastojati u tomu da
fanatične stranačke kolege sasma kratkim procesom ne dezavuira i da
istodobno opet pronađe put u politiku mjere od oka. Samo ona
omogućuje nadstranačkost bez koje je nemoguća presuda koju će
poštovati obje strane i bez koje će proces biti farsa" - zaključuje
Manfred Rowold.