ZAGREB, 29. prosinca (Hina)
BRITANSKI RADIO - BBC, 28. XII. 1993.
Pregled tiska
"Unatoč molbi zapovjednika UNPROFOR-a u BiH generala Briquemonta svim
zaraćenim stranama da za božićne i novogodišnje blagdane poštuju
prekid vatre, od primirja nema ništa", pišu sve britanske novine.
'Molim vas, prestanite s vojnim aktivnostima, pogotovo bombardiranjima
koja su nekorisna kao političko ili vojno sredstvo', kazao je general
Briqumenot, a prenose sve novine, opisujući stanje u Sarajevu gdje su
se borbe pojačale, a ne stišale, nakon obećanja predstavnika triju
zaraćenih strana u Bruxellesu da će poštovati božićni prekid vatre.
"Primirje je trebalo potrajati do 15. siječnja kada se obnavljaju
ženevski pregovori, ali" - kako piše Ian Traynor u "The Guardianu" -
"može se očekivati da će sve tri strane to vrijeme do pregovora
nastojati iskoristiti kako bi ojačale svoje pregovaračke položaje
uspjesima na bojnom polju. Riječi generala Briquemonta nisu pale na
plodno tlo jer su Srbi i Hrvati odlučili kazniti uglavnom muslimansku
bosansku vladu zbog blokiranja mirovnoga dogovora, a muslimanske
postrojbe nastoje povećati teritorij u srednjoj Bosni na račun Hrvata.
Iako su se Srbi i Hrvati i njihovi sponzori u Beogradu i Zagrebu
uglavnom suglasili da Muslimanima ustupe dio teritorija, Muslimani su
u Bruxellesu odbili predloženo. Predsjednik Alija Izetbegović okrivio
je Europski savez da nije dovoljno učinio kako bi Srbe prisilio na
relevantne teritorijalne ustupke. Srbi zauzvrat prijete da će povući
ranije ustupke budu li Muslimani i dalje odbijali njihove posljednje
prijedloge. I dok Srbi pojačavaju pritisak na opkoljeno Sarajevo,
kojem su na Božić isključili posljednji izvor struje, Hrvati su jučer
zasuli granatama istočni Mostar, a Muslimani potiskuju Hrvate u
srednjoj Bosni. Ponovno je vodstvo bosanskih Hrvata pozvalo sve Hrvate
u Bosni, Hrvatskoj i u svijetu da pomognu ili boreći se ili šaljući
novac i oružje. Poziv su objavili hrvatski državni mediji, a hrvatske
su vlasti spriječile dobrotvorne konvoje da prijeđu u Bosnu. Crnu
sliku upotpunjuje izvješće o mrtvima u Sarajevu i teškom napadu Srba
na Goražde.
Po izvješćima iz Beograda, u borbama kod Olova ranjen je general Ratko
Mladić, fanatični vojni zapovjednik bosanskih Srba, ali tu su vijest
opovrgli predstavnici bosanskih Srba.
"The Daily Telegraph" i "The Independent" opisuju crne praznične dane
u sniježnom, hladnom i gladnom Sarajevu u kojem odjekuju eksplozije
granata i fijuci metaka iz snajpera. Dopisnik agencije Reuter, čije
izvješće prenosi "The Independent", javlja kako su vladine postrojbe
pretrpjele teške gubitke u sukobu sa srpskim pješaštvom na sjeveru
grada. Vojnici bosanske vlade kažu da su srpske postrojbe osvojile dva
bosanska rova u Vogošću te da vladine postrojbe uzvraćaju napad.
Odatle i većina žrtava od šest mrtvih i više od trideset ranjenih.
"The Daily Telegraph" javlja da su među ranjenima i pripadnici
sarajevske televizijske ekipe na čije vozilo je pucano u tzv. aveniji
snajpera.
"The Independent" piše i o zaustavljanju dobrotvornih konvoja koji su
u nedjelju krenuli iz Metkovića u Bosnu. 'Posve smo iznenađeni takvim
događajima', rekao je predstavnik Visokoga povjereništva za
izbjeglice, 'jer smo ranije dobro surađivali s hrvatskim vlastima'.
Jedan od rijetkih dopisnika britanskih listova koji su ostali u
Sarajevu Joel Brand, koji izvješćuje za "The Times", piše kako se i
Srbi i bosanska vlada služe strujom kao oružjem. "Prvo su Srbi na
Božić isključili dotok struje u grad, a onda je bosanska vlada
isključila struja pojedinim srpskim i hrvatskim područjima u gradu.
Time su deseci tisuća stanovnika Sarajeva ostali bez struje. Srbi pak
nisu dopustili pripadnicima UN popravak jednog od glavnih vodova kojim
struja stiže u grad. Brand zaključuje kako nigdje nema ni traga od
primirja koje je trebalo početi 23. prosinca. U nedjelju na noć i
cijeli ponedjeljak Srbi su bombardirali Sarajevo. U ponedjeljak su na
Grbavici izbili siloviti sukobi srpskih i vladinih postrojba, a budući
da taj dio grada koji drže Srbi prodire duboko do njegova središta
novinari su iz svoje baze u hotelu Holiday Inn promatrali jednu od
najsilovitijih pješačkih bitaka u posljednjih nekoliko mjeseci".
List je objavio i članak diplomatske urednice Eve-Ann Prentice u
kojem ona raščlanjuje jučerašnji interview čelnika britanske
diplomacije Douglasa Hurda radiju BBC. Naime, u interviewu je ministar
vanjskih poslova Velike Britanije ponovio već prije nagoviješteno
upozorenje kako Britanija ne namjerava vječno držati svoje vojnike u
BiH. Zaraćane strane izgubit će volju za postizanjem mirovnoga
dogovora budu li vjerovale da će mirovne postrojbe ostati u Bosni
godinu za godinom, rekao je Hurd, ali je potvrdio kako su spremne ove
zime pomagati ljudima da prežive. On je stanje u BiH nazvao duboko
zabrinjavajućim što je diplomatski izraz za tragediju, a tu tragediju
produljuju sve tri strane, rekao je britanski ministar vanjskih
poslova. Srbi su je započeli i snose veliku odgovornost, ali do
rješenja će se doći samo ako sve tri strane pokažu volju da prestanu
ratovati i dogovore se. Ne želimo da vjeruju kako će europska vojska
beskonačno zaštićivati dobrotvorne konvoje. Iako nismo ništa odlučili,
ne treba misliti da će taj angažman trajati godinu za godinom, kazao
je Douglas Hurd. Odgovarajući na pitanje hoće li britanski vojnici
sudjelovati u osiguravanju granica kada jednom bude postignut dogovor,
Hurd je rekao kako će u tome morati sudjelovati Amerikanci jer bez
njihove nazočnosti nema svrhe da se u to uključuju Britanci.
ŠPANJOLSKA - ABC - 28. XII. 1993.
Beskonačni rat luđaka
"Karadžić, vođa srpske pobune u Bosni; Martić u krajini; Opačić u
Slavoniji; svi su psihijatri koji su se našli u Školi Anna Freud u
Londonu i učenici su nestalog Jovana Raškovića koji ih je liječio,
poučio o psihološkoj superiornosti Srba i poslao da podignu 'narodne
mase' u Hrvatskoj i Bosni. Liječio se i Ratko Mladić, glavni
zapovjednik srpske bosanske vojske, a i sam predsjednik Milošević bio
je Karadžićev pacijent nakon samoubojstva svojih roditelja", piše
dopisnik iz Beograda Ramiro Villapadierna.
Villapadierna navodi izjavu ravnatelja psihijatrijskog odjela Opće
bolnice u Zagrebu doktora Ulanovića koji je, kako napominje dopisnik,
"uspio izboriti stipendiju za Školu Anna Freud u Londonu" za
Raškovića, Karadžića i Martića: "Veliki postotak studenata
psihijatrije ima psihološke probleme i posvećuju se studiju mentalnog
ponašanja drugih ljudi kako bi uspjeli rastumačiti vlastite traume".
"Jovan Rašković, vođa srpske pobune u krajini i tvorac terorističke
Srpske demokratske stranke na tom dijelu Hrvatske, umro je prošle
godine u čudnim okolnostima, navodno od srčanog udara, pošto je
pobjegao u Beograd i u siječnju 1992. na jugoslavenskoj televiziji
izjavio da se osjeća odgovornim jer je 'pripremio ovaj rat. Da nisam
stvorio psihološku i emocionalnu napetost u srpskom narodu, ništa se
ne bi dogodilo na ovakav način. Moja stranka i ja upalili smo fitilj
srpskoga nacionalizma, ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i
Hercegovini. Bez našeg utjecaja nemoguće bi bilo zamisliti ovakvu
stranku, čak i Karadžića u Bosni. Mi smo vodili taj narod i dali mu
identitet, objašnjavajući da su njihovi korijeni na nebu, a ne na
zemlji'.
Radeći kao psihijatar u Primoštenu, Rašković se dušom i tijelom
posvetio proučavanju karakteristične psihe jugoslavenskih naroda i
zaključio da navodna srpska superiornost nije kulturna ili vjerska
nego psihijatrijska: 'Razlika između pravoslavlja i katoličanstva nije
toliko duboka kao suprotnost između edipovskog kompleksa Srba i
tjeskobe izazvane kastracijom od koje pate Hrvati', frojdovske su
teorije koje objašnjavaju kako Srbi obožavaju svoju zemlju i iz nje
dobivaju energiju, a Hrvati se osjećaju mentalno kastriranima likom
majke i pate od straha i nedostatka povjerenja u ostale. Proučavajući
bosanske Muslimane, Rašković je razvio teoriju da su oni narod u
analno-infantilnoj fazi koja ih čini seksualno opsjednutima.
Doktor Rašković, koji je potkraj osamdesetih postao utjecajan
televizijski analitičar, počeo je na Srbima iz inozemstva
primjenjivati psihijatrijske metode kojima se služio u liječenju
svojih pacijenata, koristeći se televizijskim ugledom. Prema profesoru
Kostoviću, ravnatelju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gdje su
studirali spomenuti srpski vođe, Rašković je bio 'veliki stručnjak za
mentalnu manipulaciju masom i bio je svjestan velike moći medija na
mase'. 'On je veliki srbijanski tribun, politički svećenik', rekao je
za njega predsjednik SANU Dobrica Ćosić, koji je kasnije postao
jugoslavenskim predsjednikom, proklamirajući huškački akademijin
memorandum koji je zacrtao takozvani rat za oslobođenje srpskoga
naroda. Potpisali su ga Rašković, Milan Martić, Jovan Opačić, Dušan
Zelembaba, Radovan Karadžić, vođe nekoliko srpskih pobuna i svi
međusobno povezani psihijatri, štićenici ili pacijenti. Potpisao ga je
i sam Milošević kojega je Karadžić, prijatelj iz Crne Gore iz
mladosti, liječio od depresije i alkoholizma poslije samoubojstva
njegovih roditelja...", piše Villapadierna.
NJEMAČKA - DIE WELT - 28. XII. 1993.
Načela i interesi
"Šef jednog od najvažnijih gospodarskih poduzeća Republike Hrvatske
izvijestio je o čudnom iskustvu: za pregovora o kreditu s jednom
velikom njemačkom bankarskom ustanovom postavljeni su mu tako oštri
uvjeti da se Hrvat nakon nekoliko minuta digao od stola i izjavio da
je svaki daljnji razgovor besmislen. Na to mu je jedan od domaćina
prišao s leđa i prišapnuo da je banci žao - no, radi se o stanovitim
političkim smjernicama koje moraju slijediti.
Ne radi se o tome voli li se Hrvatsku ili ne - radi se o političkim i
gospodarskim interesima Njemačke i Zapadne Europe. Hrvatska je u
teškom položaju: jedna četvrtina njezina teritorija je pod srpskom
okupacijom, ne dobiva kredite od Zapada. Jedanput se uskraćivanje
kredita argumentira trajanjem rata, zatim se kao objašnjenje navode
problemi ljudskih prava u Bosni - dakle događaji koji su se odigrali
izvan državnog područja Hrvatske. Hrvatska mora ako hoće nešto kupiti
od Zapada, sve plaćati u 'cashu'.
Kao da je Zapadu cilj da do sada još stabilna područja bivše
Jugoslavije svjesno gurne u ponor kaosa i bijede. Dok su za Rusiju
spremno dane milijarde maraka, do sada bez ikakva vidljivog rezultata,
u slučaju Hrvatske propali su i skromni projekti od nekoliko stotina
tisuća maraka - s kojima bi se gospodarstvo Republike moglo smisleno
potaknuti.
Neobjašnjivo je zašto Bonn sudjeluje u politici koja je, čini se,
usmjerena da Hrvatsku 'ispruženih ruku pušta da izgladni'. Moglo bi
biti razumljivo da u Parizu ili Londonu postoje snage kojima je
interesu da se Srbi, Hrvati, Muslimani izjednače. Ali da Nijemci
aktivno sudjeluju u de facto bojkotu, protivi se prirodnim njemačkim
interesima na tom području. Tu se zbog načela ponovno razbijaju
tanjuri iz kojih će se jednog dana morati jesti" - zaključuje Carl
Gustaf Stroehm.
GLAS AMERIKE - VOA - 28. XII. 1993.
Pregled tiska
"Božićni i novogodišnji blagdani smanjili su broj članaka o bosanskoj
krizi. No, uvodničari "St. Louis Post Dispatcha", "The Wall Street
Journala" i "Portland Press Heralda" ipak su donijeli komentare,
osvrćući se na nedavne izbore u državi Srbiji".
"Nažalost, izbori ne donose nikakvu promjenu u vezi s ratom u BiH ili
dugoročnim nastojanjem za stvaranjem velike Srbije", piše u uvodniku
"St. Louis Post Dispatch", pod naslovom 'Srbija ueber alles'. "Sve
ključne odluke u svezi s ratom i mirom ostaju čvrsto u rukama
predsjednika Miloševića. Vojislav Šešelj, nekadašnji Predsjednikov
partner, a sad politički neprijatelj, bio je najveći gubitnik.
Gospodina Šešelja drži se još fanatičnijim nacionalistom od
predsjednika Miloševića. Željko Ražnjatović Arkan je gangster i ratni
zločinac kojega podupire predsjednik Milošević. I kandidat
intelektualaca i mladih Vuk Drašković zauzimao se za priključivanje
velikih dijelova Bosne i Hrvatske Srbiji. Naravno, embargo UN stvorio
je galopirajuću inflaciju od 30 tisuća posto mjesečno te pojačao
srbijansko stajalište kako su Srbi jadne, izolirane žrtve rata. Stoga
UN trebaju biti oprezni glede iskrenosti predsjednika Miloševića u
pregovorima. Srbi, koji su vojno pobijedili u Hrvatskoj i Bosni, neće
sad napustiti san o velikoj Srbiji, iako bi pod predsjednikom
Miloševićem mogli krenuti zaobilaznim putem", zaključuje uvodničar.
Uvodničar "The Wall Street Journala" u tekstu pod naslovom 'Gorljivi
nacionalizam' kaže da "protivno nadanjima, srpski narod nije podrezao
krila Slobodanu Miloševiću. Njegova je socijalistička stranka dobila
dodatna mjesta u parlamentu", a u tim rezultatima uvodničar vidi dvije
stvari: "snagu nacionalizma i neuspjeh gospodarskih sankcija da utječu
na politički rezultat. Nacionalizam, pak, nije bio eksplicitno pitanje
tijekom izbora. Nijedna od oporbenih stranaka nije ozbiljno izazvala
Miloševićevu politiku stvaranja velike Srbije. Činjenica da nitko od
kandidata nije bio voljan priznati da Srbi trpe zbog svog krvožednog
nacionalizma, govori dovoljno o snazi nacionalizma".
Uvodničar "Portland Press Heralda" piše kako izborni rezultati u
Srbiji "pokazuju da je nužna hitna američka potpora demokratima u
Srbiji. Da su demokratske snage znale da imaju potporu SAD, mogle su
si dopustiti da ustanu protiv srpske agresije u bilo kojem obliku".
List zatim navodi bivšeg premijera nove, manje Jugoslavije Milana
Panića koji drži "da Zapad treba prepoznati i poduprijeti čelnike
demokratskih pokreta u svim zemljama bivše Jugoslavije jer oni postoje
a ja to znam. Srbijanski čelnici su ih uvjerili da SAD i cijeli Zapad
mrzi sve Srbe".
LE NOUVEL OBSERVATEUR - 23.-29. XII. 1993.
Godina bez ponosa
"Običaj je uoči Božića govoriti o miru i dobroj volji. No odluka je
ono što nam najviše treba. Ne vjerujem da izdajem evangelističke
poruke - kojih aktualnost nisam nikada toliko kao danas osjećao -
govoreći da mir bez pravde ne znači ništa, kao ni dobra volja bez
hrabrosti. Hrabrost će nam biti prijeko potrebna. Godina koja se
završava bila je globalno loša, a nova se najavljuje gorom. Ponajprije
zbog nepovoljnih gospodarskih okolnosti koje dovode do nezaposlenosti,
propadanja i čitave te 'socijalne patnje' (Pierre Bourdieu) koju
osjećamo. Ne zaboravimo kako je gospodarska kriza 1929.
nacionalističkim frustracijama dala odjek bez presedana i da je bila
prava matrica nacizma. Udari nasilja postojat će uvijek i svuda, a mi
ni približno još nismo završili s nacionalističkim kretenizmom. No, ta
dva osnovna nagona, koje civilizacija mora prevladati, u ljudskim
srcima gore - tako da prijete demokraciji - samo prigodom gospodarskih
kriza. Unutrašnji raspad komunizma, gotovo bez štete, bio je u prvom
redu nečuvena sreća. Ali dogodi li se u jeku gospodarske recesije - to
je velika nesreća. Tijekom četiri godine puštali smo Povijest da radi
i imali smo pravo. Pad istočnoga komunizma, konac apartheida u Južnoj
Africi, nedavni izraelsko-palestinski sporazum i početak rješenja u
Irskoj, evo 'priče o uspjehu' kakvu se nitko dotad nije usudio
zamišljati. No kriza je došla pokvariti našu sreću, a čelnici velikih
naroda pokazali su se nedoraslima obvezi koja ih je čekala. Račun
stiže sa zakašnjenjem, ali tu je. Nije više u pitanju puštanje
Povijesti, ona je uništila svoje djelo. Bilo bi, dakle, vrijeme da
ponovno uzmemo svoju sudbinu u ruke.
Godine 1993. pred našim nemoćnim očima polako se počela raspadati ta
nova ideja koju smo cijenili: Europa. U zimi i na proljeće vidjeli smo
kako se improvizacija Maastrichta pretvara u vodvilj i kako Britanci
ne pristaju stupiti na tu lađu prije nego se uvjere da ima vode sa
svih strana. Ljeto je zadalo posljednji udarac europskome monetarnom
sustavu, to jest predmaastrichtskim postavkama. Nedavni sporazum
GATT-a može proći kao poboljšanje, pod uvjetom da jasno vidimo kako se
radi o uspjehu slobodne razmjene, a ne europske konstrukcije. Barem je
solidarnost dvanaestorice pred američkom drskošću dokazala kako bi,
kad bi htjela, Europa mogla mnogo.
Opaska vrijedi za Bosnu, gdje svakoga dana sve više propada europska
ideja. Dosta mi je slušanja naših generala... kada nam tumače kako će
zapadnjacima biti doista teško neutralizirati 250 baterija - među
kojima su neke sa samo jednim minobacačem - što bombardiraju Sarajevo.
Dosta mi je slušati kako nam g. Leotard, poznat kao živahniji,
objašnjava da nam nazočnost naših vojnika na terenu brani da ondje
ratujemo... Dosta mi je trabunjanja naših ministara vanjskih poslova.
Inteligentni kakvi jeste, gospodine Juppe, s karijerom koja je pred
Vama, ne ustručavate li se pred Hitlerom koji se zove Karadžić već
pomalo govoriti poput Georgesa Bonneta uoči rata?
Reći će se da je Bosna stigla prerano u Europu, bez vojske, bez
diplomacije. Dodao bih: bez ponosa. Ali otkada se smatra da povijest
očekuje dobru volju diplomata? Kao da 'bosansko iskustvo' - s
dvoznačnošću ogleda i drame - nije bila zapravo prilika za
krivotvorenje zajedničke volje, zajedničke politike, zajedničke
akcije! Pustimo Britance koji upravo igraju dosta tužnu ulogu u
međunarodnom koncertu. Ako u Tacherovoj ima Churchila, ima
Chamberlaina u Majoru. Ali Nijemci koji su se, nakon pritiska za
priznavanje Hrvatske i, shodno tome, Bosne, vratili svome kiselom
kupusu? Francuska, vidimo, nije ni jedina ni najviše kriva.
Pred neofašizmom u usponu, opsada Sarajeva danas se pojavljuje kao
nova bitka kod Teruela. Vrijeme je zadati udarac koji će zaustaviti
nacionalističko divljaštvo. Gospodo čelnici, vi ste u mogućnosti
nametnuti ukidanje opsade Sarajeva! Učinite to ili se bojte suda
Povijesti. Gospodin Balladur bez iluzija je prije nekoliko dana
izjavio kako će ta bosanska afera sutra biti smatrana sramotom Europe.
Potom, pošao je večerati. Gospodo naši čelnici, ukinite opsadu
Sarajeva! A ako nemate hrabrosti za to, imajte bar za odlazak odatle"
- zaključuje svoju kroniku Jacques Julliard.
(Hina) lv
290742 MET dec 93
(Hina) lv