Nadnaslov: Upotreba bojnih otrova u ratu protiv Hrvatske
Naslov: Srpski pobunjenici krše Ženevsku konvenciju
Podnaslov: Srpski vojnoindustrijski kompleks za masovnu proizvodnju
kemijskog oružja
ZAGREB, 18. prosinca (Hina) - Kod skupine ubačenih srpskih terorista
eliminiranih kod Kašića 6. prosinca pronađena je, uz ostalo, i
specijalna ručna bomba proizvodnje bivše JA, M79 s kemijskim
punjenjem. Uz pancirne prsluke strane proizvodnje, srpski teroristi,
kod kojih nisu pronađeni osobni dokumenti, ispod maskirnih imali su
civilna odijela, a nosili su i tri automatske puške, od kojih dvije s
prigušivačem te jednu sa snajperskim ciljnikom, također srpske
proizvodnje.
Analizom provedenom u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske utvrđeno
je da je riječ o ručnoj bombi BRS M79 AF-1, eksplozivnoj kemijskoj
ručnoj bombi punjenoj praškastim suzavcem CS-1, nadražljivcem koji ima
svojstva suzavca i kihavca. Prilikom eksplozije te bombe suzavac se
rasprši u okolni zrak, izazivajući privremeno onesposobljavanje ljudi,
a u zatrovanog se javlja nadražaj očiju, peckanje, nemogućnost
gledanja i jako suzenje, kašalj, otežano disanje i gušenje. CS već pri
jednominutnom udisanju koncentracije od 5 do 10 miligrama po kubnom
metru izaziva potpuno onesposobljavanje izloženog ljudstva. U
koncentracijama od 25 do 150 grama po kubnom metru zraka može
izazvati, pri jednominutnom udisanju, 50 postotnu smrtnost. Valja
znati da bomba pronađena kod ubijenih srpskih diverzanata sadrži
nadražljivac CS u količini od 112 grama.
Međunaslov: Bivša JA razvila proizvodnju bojnih otrova za masovnu
primjenu
Upotreba CS-a po svim međunarodnim dokumentima o zabrani upotrebe
kemijskog oružja nije dopuštena u ratne svrhe. Količine CS-a u
kontejnerima i streljivu u kojem je nađen prigodom zarobljavanja
vojarni i skladišta bivše JA i naknadno, kao i dokumenti bivše JA u
kojima su opisani kako streljivo i borbena upotreba tog streljiva,
govore u prilog njihove predviđene ratne upotrebe, što se pokazalo i
prošlogodišnjim raketiranjem raketama 128 mm "oganj" kod Pokupskog
("Hrvatski vojnik", 17. 12. 1993. str. 37). Drži se (uglavnom po
podacima CIA) da je danas dvadesetak zemalja u svijetu, (a po našim
saznanjima ovamo spada i bivša Jugoslavija), potencijalnih proizvođača
bojnih otrova u količinama koje omogućuju njihovu masovnu primjenu.
Zabrana upotrebe kemijskog oružja našla je svoje mjesto još u
dokumentima Haške konferencije 1899. i 1907. godine, a Generalna
skupština UN-a prihvatila je u studenome 1992. konvenciju koja za cilj
ima zauvijek spriječiti upotrebu bojnih otrova i koju su 15. siječnja
u Parizu potpisali predstavnici 130 država (do sada 142), a među njima
i Republika Hrvatska.
Međunarodne konvencije, međutim, nisu sprečavale bivšu JA da godinama
u velikoj tajnosti radi na programu proizvodnje kemijskog oružja. Tako
je, primjerice, na lokaciji veličine 52 hektara u selu Potoci 10 km
sjeverno od Mostara bio smješten Vojnotehnički institut - pogon
Mostar, koji je počeo s radom 1958. i koji je bio namijenjen sintezi
svih poznatih bojnih otrova za potrebe bivše JA. Sva stručna
literatura i tehnička dokumentacija odnesena je u srpnju 1991. u
Beograd a pogon je tijekom siječnja i veljače 1992. demontiran i
premješten u Lučane kod Čačka.
U tom su pogonu proizvođeni živčani bojni otrov sarin, plikavac
S-iperit, a od 1965. do 1967. rađeno je na projektu proizvodnje
metilfosfonildiklorida (MEDK). Postrojenje za zagušljivac fozgen
napravljeno je već 1959., dok su u razdoblju od 1975. do 1977. godine
obavljena polutehnološka istraživanja proizvodnje nadražljivca CS-a.
Pogon kapaciteta 200 kg na dan napravljen je 1978. godine. Tehnološkim
projektom bilo je predviđeno i pripremanje formulacije CS-1, za što je
nabavljeno postrojenje za mljevenje, kapaciteta 200 kilograma na sat.
Također, u osamdesetim godinama izrađeni su u Vojnotehničkom institutu
kod Mostara projekti proizvodnje psiho-otrova BZ i zagušljivca
klorpikrina, dok su ostali živčani bojni otrovi soman, VX, tabun,
armin, DFP, N-iperit, luizit i ostali bojni otrovi rađeni samo u
laboratorijskim količinama.
Nadražljivac CS uveden je kao formacijsko sredstvo u naoružanje
umjesto kloracetofenona, od kojeg je 10 puta jači nadražljivac a manje
je otrovan, 1974. godine. Podignuto postrojenje CS-a je od 1978. do
1989. godine proizvelo više od 100 tona CS-a i CS-1. Sve su količine
tog otrova isporučene tvornici "M. Zakić" u Kruševcu i vojnim poštama
po bivšoj Jugoslaviji, a doznačena su također uputstva za korištenje
tih sredstava, pod oznakom vojne tajne. Za raspršivanje na ciljeve
razvijene su dimne kutije, ručne bombe, leđni i avio-raspršivači.
Međunaslov: Razobličiti srpski vojnoindustrijski kompleks za
proizvodnju kemijskog oružja
O mogućnostima proizvodnje kemijskog oružja u Srbiji i upotrebi tog
oružja u ratu protiv Hrvatske bilo je riječi i na Regionalnom seminaru
o mjerama za implementaciju Konvencije o zabrani širenja kemijskog
oružja u nacionalno zakonodavstvo, održanog u Varšavi 7. i 8.
prosinca. Predstavnici Hrvatske na tom skupu bili su svjetski
stručnjak za zaštitu od kemijskog oružja, prof. dr. Zlatko Binenfeld i
stručni suradnik u Odjelu za međunarodnopravne poslove Ministarstva
vanjskih poslova Zoran Milanović.
Prof. dr. Binenfeld uspio je, premda to nije bilo predmetom seminara,
javno iznijeti izjavu kojom je Republika Hrvatska argumentirano
prikazala dugogodišnju masovnu proizvodnju bojnih otrova u bivšoj
Jugoslaviji. Ta je izjava, s obiljem gore navedenih preciznih
podataka, prethodno podijeljena svim sudionicima seminara. Zbog
velikog zanimanja izaslanstava ostalih zemalja, morala je biti još i
naknadno umnožena. Hrvatsko izaslanstvo također je nazočnima dalo na
uvid podatke o tzv. paučini i opasnosti od ekološke katastrofe koja
prijeti od kemijske tvornice u Tuzli.
U Moskvi će travnja 1984. godine biti održana Druga moskovska
konferencija o kontroli kemijskog i biološkog oružja, na kojoj će
hrvatsko izaslanstvo ponovno razobličiti srpski vojnoindustrijski
kompleks za proizvodnju kemijskog oružja.
(Hina) ds
181303 MET dec 93
(Hina) ds