ZAGREB, 17. prosinca (Hina)
SRBIJA
POLITIKA 16. XII. 1993.
Socijalisti bez bijelih čarapa
Pišući o naputku za izlazak pred birače, koji su dobili svi
predstavnici Socijalističke partije Srbije, službeno i s pečatima,
Verica Rupar citira: "Socijalist ne smije nositi luksuzan sat ili
masivni zlatni prsten, pred birače ni slučajno ne smije izaći u tamnom
odijelu ispod kojeg vire bijele čarape, nije dobro da ima drečavu
kravatu, a najgore je, ako netko ne zna nositi šarenu kravatu s
prugastom košuljom".
Sve to piše u brošuri o komunikaciji s javnošću koja u nastavku
opominje da se socijalisti "u javnosti uvijek pojavljuju bez suvišnih
detalja, da u nastupu budu odgovorni, dinamični, samouvjereni, uz
povremeni blagi humor, da govore jasno, bez stranih riječi i
pretjerano stručnih termina. preporučuje se gledanje u oči
sugovorniku, opetovanje bitnih momenata i činjenica, u polemikama
sugovorniku treba izravno priopćiti dojam o njegovim namjerama koje se
kriju iza određenoga pitanja, preporučuje se također (za TV)
prihvatiti poziv za emisiju, a zatim otkazati".
Naputak dalje kaže "ne treba izbjegavati kontakte s javnošću ili
političkim protivnicima (osim u iznimnim slučajevima), a kada se poziv
prihvati onda ne treba nastupati nepripremljen, biti neobrijan i
neošišan, govoriti brzo, konfuzno i s digresijama. Socijalist ne
smije biti neuvjerljiv, lagati, obećavati nemoguće, dopustiti da ga
sugovornik isprovocira, diskvalificirati sugovornika kao osobu, nije
dobro s argumentirane kritike prijeći na blaćenje, postati ironičan i
ciničan.
Ne valja, također, demonstrirati moć i vlast, biti tašt ili
kritizirati druge članove svoje stranke. Naputak je napravljen
početkom prosinca i dio je strategije SPS-a u predizbornoj kampanji",
prenosi Verica Raupar.
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 16. XII. 1993.
Kao u Libanonu
"Militantna 'Islamska fronta spasa' (FIS) nalikuje Goetheovom
čarobnjakovom učeniku: ne može se osloboditi duhova koje je sama
dozvala. Razočarani neuspješnim pokušajem obaranja omraženoga vojnog
režima, alžirski islamisti počeli su sustavno i bez kriterija ubijati
strance. U posljednjem zločinu, u blizini grada Blide, život je
izgubilo dvanaest Hrvata i Bosanaca. Središnje vodstvo FIS-a izgubilo
je nadzor nad stotinama terorističkih skupina, formiranih tijekom
proteklih mjeseci. Istodobno sam režim ne može razbiti teror tih
organizacija, motiviranih bolesnom mržnjom prema 'svemu što nije
islamsko' (njihova vlastita definicija).
Stvorena je zona bezakonja u kojoj se očigledno ne snalaze ni sami
zločinci. Ta pojava poznata je iz libanonskoga građanskog rata: usred
najžešćih previranja glavnu ulogu preuzela je 'treća snaga'. Riječ je
o bejrutskim gangsterima koji su iz građanskog rata izvlačili dobit.
Alžir bi mogao postati drugi Libanon", upozorava komentator lista.
AUSTRIJA
DER STANDARD 16. XII. 1993.
"Kad to doznaju vaša djeca..."
U rubrici "Gost-komentator", list objavljuje opširan prilog Christine
von Kohl, "dugogodišnje dopisnice iz jugoistočne Europe, suradnice
'Međunarodnoga helsinškog odbora'".
"'Ne znam kako ćete objasniti svojoj djeci da ste ubijali našu djecu
i s kakvim ste pravom počinili - nadam se posljednji u ovom stoljeću -
genocid nad dvanaest milijuna građana Europe...', izjavio je prije
nekoliko dana u Ženevi predstavnicima Europe i SAD Slobodan Milošević
u povodu obnove mirovnih pregovora.
Bio je to njegov veliki predizborni govor uoči 19. prosinca -
priliku su mu pružili vodeći zastupnici vanjske politike demokratskoga
svijeta, slušajući ga bez glasa prosvjeda i bez odgovarajućih
političkih konzekvenci. Milošević im je očitao lekciju: EZ je
napravila mnogo grješaka, bez ikakvog opravdanja, nanijevši njegovoj
zemlji golemu štetu, oslanjanjući se isključivo na pravo jačeg.
Produženje sankcija protiv Srbije bio bi zločin protiv cijeloga
srpskog naroda i 'osveta za agresiju koju nismo mi pokrenuli...'
Milošević tvrdi da je 'građanski rat' u Bosni i Hercegovini
nastavljen zato što Muslimani nisu prihvatili mirovni plan, dodajući
da je kažnjavanje Srbije zbog rata u kojem ona - za razliku od
Muslimana i Hrvata - ne sudjeluje apsurdno. Na kraju, Milošević je
svojoj publici izložio metodu postizanja pravog mira - prva točka:
trenutačno ukidanje sankcija. Srpski je predsjednik pritom upozorio da
međunarodna zajednica mora što prije donijeti potrebne odluke.
Suočavanje s tom bujicom nečuvenih laži, izvrtanja činjenica pa i
prigovora bio je nedvojbeno neobičan doživljaj za europske političare
i diplomate, svjesne činjenice da je taj mitoman i monomanski cinik
pobjedio upravo zahvaljujući njima.
Danas valja utvrditi nisu li europski političari i diplomati, koji su
od samog početka krize u bivšoj Jugoslaviji željeli sačuvati Srbiju
kao 'glavnog moćnika na Balkanu', zagovarali sankcije samo u želji da
pomognu Miloševiću da svoju čvrstu poziciju u vlastitoj zemlji ponovno
ojača, istodobno slabeći srpsku oporbu.
Pritom valja napomenuti da je srpski narod nedvojbeno prihvatio
tumačenje da uzrok njegove današnje bijede nije razoren srpski prirad
i suludi rat već 'neprijateljska, antisrpski usmjerena' međunarodna
zajednica. Glasnogovornici srpske izvanparlamentarne oporbe stoga su
nedavno u Beču izjavili da sankcije valja ukinuti 'ne zato što to
traži Milošević, već zato što to tražimo mi, srpska oporba', koja u
samoj zemlji ne može prodrijeti u medije a u inozemstvu nema spomena
vrijednu potporu.
Srpska je oporba u apsurdnom položaju, utjelovljujući - u krugovima
intelektualaca - sve oštriju kritiku usmjerenu protiv Miloševića, koja
je politički potpuno nedjelotvorna jer međunarodna zajednica podupire
srpskoga predsjednika i njegovu politiku.
Osim toga, tijekom predizborne kampanje, ekstremisti Šešelj i Arkan
'kupili' su za velike svote novca posljednja uporišta kritičara
beogradskoga režima na radiju i televiziji. Brojni novinari koji su
radili na tim postajama odbili su raditi pod novim uvjetima.
Milošević je također izjavio da će uspostava mira u Bosni i
Hercegovini omogućiti rješavanje - neprecizno definiranih - 'drugih
otvorenih pitanja', bez ikakvih poteškoća, na bilateralnoj ili
trilateralnoj razini, u ozračju popuštanja napetosti. Ta njegova
izjava slijedi stajalište britansko-francuskih političara koji su od
samog početka mirovnih pregovora sukob na Kosovu proglašavali
marginalnim.
Na spomenutoj 'marginalnoj' razini, najnoviji krug ženevskih
pregovora očitovao je dvije podjednako očite posljedice. Prvo, čak i
malobrojni europski političari, koji ne misle samo na sadašnjost već i
na budućnost i na opstanak 'europskih vrijednosti', zapali su u
malodušje.
Drugo, albanski politički vođe na Kosovu više ne mogu pozivati
stanovništvo na disciplinu, odnosno na 'nenasilan otpor okupatoru',
tvrdeći da će 'nas međunarodna zajednica zaštititi jer nismo izazvali
rat', već će morati uvidjeti da su bez oružja i pomoći izloženi na
milost i nemilost zločincima iz Srbije.
Već znamo da su UN i ES izdali i prodali Bosance. Nakon turskoga
genocida nad Armencima u drugom desetljeću ovog stoljeća, te genocida
njemačkog 'Trećeg Reicha' nad Židovima i Ciganima, jedna nenaoružana
etnička skupina, zatečena nemilosrdnom masovnom okrutnošću, ponovno je
prepuštena uništenju. 'Naša' Europa danas je očigledno spremna
prepustiti i albansko većinsko stanovništvo na Kosovu istoj sudbini."
BRITANSKI RADIO - BBC 16. XII. 1993.
Pregled tiska
Na naslovnim stranicama sve britanske novine objavljuju zajedničku
britansko-irsku deklaraciju kojom se određuju okviri budućih napora za
zaustavljanje nasilja u Sjevernoj Irskoj. U rubrikama Vijesti iz
svijeta gotovo sve novine izvješćuju o ubojstvu dvanaest hrvatskih i
bosanskih radnika Hidroelektre u Alžiru, ali samo je ugledni "The
Times" vijest je objavio pod naslovom 'Alžirski militanti ubili
dvanaest Jugoslavena'.
"Financial Times" objavio je i kraću bilješku o tome da su bosanski
Hrvati jučer oslobodili više od petsto muslimanskih ratnih
zarobljenika te da nastavljaju s obećanim jednostranim oslobađanjem
preko četiri tisuće zarobljenika prije Božića.
"The Guardian" objavio je članak Helle Pick koja se bavi problemom
priznavanja Makedonije i implikacijama koje bi to priznanje moglo
imati na odnose unutar Europskoga saveza. Što se pak tiče posljedica
za Balkan, novinarka drži da će priznavanje Makedonije značiti
otvoreniju grčku potporu srbijanskom predsjedniku Miloševiću i kršenje
sankcija. Moguće su i vojne trzavice koje bi mogle izazvati nerede pa
čak i građanski rat u Makedoniji i susjednom Kosovu. A ako se zatim
umiješa i Turska, dajući potporu Muslimanima u tom području,
neprijateljstva bi se mogla proširiti na cijelo Egejsko more,
uključujući i Cipar.
U "The Timesu" Tim Judah, u izvješću iz Beograda, piše o
pojedinostima srbijanske izborne kampanje. Judah piše da je oko
trideset tisuća Srbijanaca gorljivo pozdravilo govor čelnika oporbe
Vuka Draškovića na skupu u Beogradu kada je on rekao kako su gradovi
Sarajevo, Mostar i niz gradova diljem Bosne i Hrvatske, dijelovi
Srbije. Gospodin Drašković koga u Britaniji predstavljaju kao
liberala, ističe novinar lista, obećava nekakvu veliku Srbiju i kaže
da će svaki sporazum koji je na mirovnim pregovorima u Ženevi postigao
predsjednik Milošević, on poništiti. 'Oko Srbije i Crne Gore okupit
ćemo naše krajine i naše povijesne teritorije. Oni imaju svoje
Sjedinjene Države i mi ćemo imati svoje', kaže Drašković.
Istom temom bavi se i istočnoeuropski urednik "The Guardiana" Ian
Traynor koji također piše iz Beograda. Traynor piše da je pet dana
prije općih izbora u zemlji - svedenoj na prosjački štap zbog rata što
traje već gotovo tri godine, gospodarskog nereda, kriminala i
međunarodnih trgovinskih sankcija - Drašković završio svoju kampanju
napadom na Slobodana Miloševića, ustvrdivši da je izdao Srbe u
Hrvatskoj i Bosni. Novinar ističe da je skup u Beogradu podcrtao
stupanj do kojega je izbornom kampanjom dominirao srbijanski i
pravoslavni nacionalizam.
Vuk Drašković je masama širom zemlje govorio da će veliki dijelovi
Hrvatske, najveći dio Bosne, Makedonija na jugu te Kosovo nastanjeno
Albancima uskoro biti pod jednom kapom, pod jednim krovom, i da će čak
i bosanski Muslimani biti uključeni u svesrpsku državu jer, kako kaže
Drašković, oni dijele iste korijene i govore istim jezikom.
'Muslimani mogu imati svoj kanton, ali ne svoju državu', kaže
Drašković.
Ostali čelnici oporbe, kako ih Traynor naziva - veterani
demokratskoga otpora Miloševićevim socijalistima odnosno bivšim
komunistima - vodili su kampanju u područjima Bosne pod nadzorom Srba,
gdje su za rijeku Drinu rekli da je kralješnica, a ne granica Srbije.
Od pet glavnih kandidata na izborima što će biti održani u nedjelju,
gotovo je sigurno da će Miloševićevi socijalisti dobiti najviše
glasova, ali neće osvojiti većinu u skupštini što će stvoriti
beskrajne mogućnosti za tipično balkansko zabijanje noževa u leđa oko
stvaranja koalicijske vlade. Među drugim scenarijima o kojima se
dosta raspravljalo, ali koje zapadni diplomati drže manje
vjerojatnima, nalazi se i onaj po kojemu bi Milošević mogao proglasiti
izvanredno stanje u zemlji ako bude ugrožena njegova vlast.
Vuk Drašković jučer je ustvrdio da samo pobjeda oporbe može osigurati
ukidanje sankcija i uklanjanje potpune izolacije Srbije. On, međutim,
nije spomenuo vezu između nametanja sankcija i srbijanskih
teritorijalnih osvajanja u Bosni.
(Hina) sb
170601 MET dec 93
170601 MET dec 93
(Hina) sb