ZAGREB, 16. prosinca (Hina) -
VJESNIK: KAMO IDE RUSIJA?
Na pitanje "Kamo ide Rusija?" odgovara Stjepo Martinović u
današnjem "Vjesniku": "(...) Sudeći po neobuzdanoj retorici Vladimira
Žirinovskog... svijet srlja grlom u jagode drugoga hladnog rata.
Mahanje nuklearnom batinom nad glavom Nijemcima i Japancima...
priziva novo velesilsko barbarstvo, zamjetno sirovije od Hruščovljeva
lupanja cipelom po govornici Generalne skupštine UN". Navodeći neke
nakane Žirinovskog, Martinović ocjenjuje kako se "otvara domino straha
u svijetu ionako razočaranom dramatičnim 'povratkom povijesti'.
Ključni međunarodni čimbenici utječu se Jeljcinovoj
predsjedničko-ustavnoj "demokraturi", kao izgledno najsnažnijem
limitatoru agresivnog 'antidetanta' Žirinovskog. (...) Čime će
Jeljcin zatrpavati provalije na putu ekonomskih i socijalnih reformi -
dok Žirinovski, nemajući drugog odgovora na ubrzanje kolapsa osim
(ionako obećane) obnove imperijalističkog napasanja u obnovljenoj
interesnoj sferi, bude pretvarao parlament u paklenu naranču
ultranacionalističkog militarizma?" - pita Martinović.
Na kraju upozorava kako je "stanje stvoreno 'dualizmom' Jeljcinova
ustava i Žirinovskijevljeva parlamenta dvojak izazov hrvatskoj
političkoj pameti: kao najava rekonstrukcije 'željezne zavjese' (ali,
gdje?!) i kao upozorenje da treba pažljivo iščitavati sve glasove iz
svijeta, pa i one poput Kozirevljeva 'ispada' na skupu KESS-a u
Stockholmu. Tko ih prije i ispravnije shvati - u prednosti je,
nerijetko zaodjenutom bojama spasa!"
GLAS KONCILA: PORNOGRAFIJA NA TELEVIZIJI
Komentator Glasa koncila raščlanjuje članak 59. 'Nacrta prijedloga
Zakona o telekomunikacijama i pošti' koji glasi: (1) Nisu dopuštene
emisije koje štete sigurnosti Države i ustavnom poretku. (2) Program
koncesionara radija i televizije ne smije biti nepristojan i ne smije
prikazivati pornografiju te ne smije stavljati naglasak na nasilje ili
izazivati rasnu mržnju. (3) Koncesionar radija i televizije ne smije
emitirati program koji bi mogao loše djelovati na fizički, duševni ili
moralni razvoj djece i mladeži, osim u vrijeme između 23,00 i 6,00
sati.
Budući da je "crkveni predlagač doživio završetak posljednje rečenice
kao zakonsko dopuštenje da se na radiju i televiziji od 23,00 do 6,00
sati emitiraju besramnosti, pornografija i nasilje, stoga je opravdano
zatražio da se to izbriše."
Uočavajući u zakonskoj formulaciji uzmožnost mnoštva različitih
interpretacija pita: "Tko će i po kojim mjerilima određivati koje
emisije štete sigurnosti države i ustavnom poretku? Tko će i po kojim
pravilima određivati razliku pristojnoga od nepristojnog?" Zaključuje:
"Sve u svemu previše nesigurnosti i moguće proizvoljnosti za nešto što
bi trebalo biti zakon".
Stoga se komentator zalaže da članak ne treba sasvim promijeniti,
nego predlaže da ga je bolje "sasvim ispustiti. To, naravno, ne znači
da u radio i televizijskim programima ništa ne bi bilo zabranjeno,
ništa kažnjivo. Treba jednostavno istaknuti da se svi radio i TV
programi događaju u javnosti i na to što se u javnosti događa
primijeniti redovite zakone po kojima je nešto zabranjeno i kažnjivo."
Glede zakona o javnoj pristojnosti komentator smatra da će to biti
"velik posao za mnoge stručnjake i brojne dogovore. Nema zaista smisla
da se istim poslom bave sastavljači... koji mogu imati veze s državnom
sigurnošću i javnom pristojnošću. (...)
Razumije se da toliko potrebni zakon o javnoj pristojnosti ne smije
biti prepisan iz katekizma ni jedne vjerske zajednice, ali sve vjerske
zajednice moraju imati mogućnosti sudjelovati u njegovu pripremanju.
(...) Bit će to i prigoda za sadržajno konstruktivne radne susrete
predstavnika različitih vjera i uvjerenja. A zakonodavni stručnjaci
očuvat će se od nedoličnih improvizacija", zaključuje komentator.
VEČERNJI LIST: ŠTO ISPOD PRVOGA POGLEDA
U osvrtu na rezultate ruskih izbora, Branko Tuđen u današnjem
"Večernjem listu" piše kako "pogled prema Rusiji prije i poslije
izbora ne može biti isti" i u nastavku komentira kako će se ti izborni
rezultati odraziti na Hrvatsku.
Tuđen piše kako je Zapad bio uspavan Jeljcinovim naporima da mu se
približi i zauzvrat dobije ekonomsku pomoć, pa se odjednom "učinilo da
je od Volge do Jadrana sve ravno i jednako. (...) Treba se nadati da
će Zapad probuditi to što u Rusiji u prvi plan dolaze ideje i
sljedbenici Petra Velikoga, Staljina i Brežnjeva. Probuđeni Zapad
(posebice SAD) vjerojatno će shvatiti da je i kriza na području bivše
Jugoslavije jedna od mogućnosti ruske ekspanzije prema toplim morima",
piše u nastavku Tuđen uz tvrdnju kako se, da bi se to spriječilo,
kriza mora što prije riješiti. "Poslije ruskih izbora tijek bi se
mogao izmijeniti tako da izborni uspon nacionalista i komunista ne
mora automatski značiti minus za Hrvatsku, nego baš naprotiv",
nastavlja Tuđen.
Osvrće se i na nelegalne izbore na područjima Hrvatske pod zaštitom
UNPROFOR-a i piše kako je, tko god ondje pobijedio, "ovisan o pomoći
Beograda, gdje je Milošević u posljednje vrijeme pokazivao želju za
normalizacijom hrvatsko-srpskih odnosa". Uz to, Tuđen kao problem
navodi i oporbene snage u Srbiji koje "uoči izbora daju izjave i
obećanja u skladu s krajnjim velikosrpskim šovinizmom. Ostaje pitanje
bi li Hrvatskoj više koristilo rasulo u Beogradu, ili iskrena želja za
normalizacijom odnosa. Logičnijim se čini ovo drugo", piše u
zaključku Tuđen.
VEČERNJI LIST: SRPSKOJ CRKVI KOST U GRLU?
"Prošle subote u Zagrebu je utemeljena Makedonska crkvena općina
(MCO)", piše u uvodu Viktor Tadić i dodaje kako je to svojevrsni
presedan jer su sve djelatnosti vezane uz crkvu pravoslavni vjernici
makedonske narodnosti dosad rješavali unutar crkvene organizacije
Srpske pravoslavne crkve (SPC).
U nastavku Tadić iznosi kratki povijesni pregled makedonskog
vjerničkog organiziranja i izdvaja godinu 1920. kada je "pod kišobran
SPC-a, zahvaljujući administrativnom ujedinjenju naroda u državu Srba,
Hrvata i Slovenaca" stavljena i Makedonska pravoslavna crkva (MPC).
Tada ju je od carigradskog patrijarha za milijun franaka otkupio princ
regent Aleksandar Karađorđević. "No, SPC takvim je merkantilizmom
dobila više 'kost u grlo' nego sestrinsku crkvu. Žalosno je i to što
je političku podjelu i povijesno cijepanje Makedonije pratilo i
crkveno razbijanje i usitnjavanje", opisuje Tadić. Dodaje tome i
protivljenje autokefalnosti MPC-u nakon drugoga svjetskog rata Srba,
Grka, Bugara i Rusa, koje su "obrazlagali doktrinarnim razlozima,
makar je svima bilo jasno, kao i danas, da je puno više riječ o
politici nego o doktrini i kanonima".
Odgovarajući na pitanje što znači osnutak MCO-a u Zagrebu, Tadić piše
kako je Hrvatska "zapravo i bila jedina država u kojoj se mogla
osnovati MCO. (...) Istina, to je još daleko od crkvene
autokefalnosti, ali je svakako 'oaza' makedonskim pravoslavcima koji
će o vjerskim stvarima na svom, a ne na srpskom jeziku, komunicirati
sa svojim vjerskim predstavnicima". Ističe kako na taj osnutak neće
blagonaklono, uz SPC, gledati ni Grčka i dodaje: "Ima li se u vidu da
će Grčka uskoro preuzeti vodstvo i u predsjedanju Europskim savezom,
stvar se za Makedonce dodatno komplicira. (...) Što se tiče Hrvatske,
ona je i ovom prilikom sebi i svijetu pokazala da je i za poštivanje
vjerskih prava, i prava manjina, za toleranciju i ekumenski dijalog
među Crkvom. Hoće li joj to, i koliko koristiti u svjetskim
dimenzijama - to je drugo pitanje?!", zaključuje Tadić.
(Hina) mć
160743 MET dec 93
(Hina) mć