BEOGRAD, 13. prosinca (Hina) - Tjedan dana uoči izbora za srbijansku
skupštinu svi glavni sudionici izjavljuju da su uvjereni u svoju pobjedu.
Za 250 mjesta u skupštini u devet je izbornih jedinica istaknuto 215
izbornih popisa sa 4000 kandidata. U izbornoj utakmici sudjeluje 36
stranaka, šest koalicija i 33 skupine građana. Glavni su konkurenti
SPS, DEPOS, radikali, DS, te DSS. Kao rezervne stranake socijalista
nastupaju Stranka srpskog jedinstva ratnog zločinca Željka
Ražnatovića Arkana i Udružena ljevica na čelu sa SK-pokretom za
Jugoslaviju.
Socijalisti samouvjereno ističu da će osvojiti apsolutnu većinu u
Skupštini i time osigurati "stabilan parlament i stabilnu vladu". Dok
su u prošlom sazivu socijalisti imali 101 poslaničko mjesto, sada
računaju na više od 125. U većini prognoza, koje ne dolaze iz njihove
stranke, očekuje se da će socijalisti imati 100 do 105 poslaničkih
mjesta, a mnogi predviđaju i manje. Preostalih dvadesetak zastupnika,
koliko je potrebno za većinu, trebale bi dati SSJ i udružena
ljevica. Neki Arkanovoj stranci proriču glasove čak 10 posto
biračkog tijela, što bi značilo da se novopečeni bogataši, često i
kriminalci, opasno približavaju vlasti.
Udružena ljevica, u kojoj su bivši komuniti i socijalisti, na čelu s
prof. Dragomirom Draškovićem i prof. Mirjanom Marković (suprugom
predsjednika Miloševića) očekuje da će ući u parlament, ne da osvoje
vlast, nego da se nađu pri ruci socijalistima, iako se javno
postvljaju kao oporba socijalistima. Tako je jedan od čelnika
SK-pokreta za Jugoslaviju izjavio da bi socijalisti već otišli u
fašizam da nema Miloševića.
I njegova supruga Mirjana Marković javno optužuje socijaliste zbog
nacionalizma, a bori se za glasove birača kojima bi ojačala
stranku svojeg supruga u parlamentu. Glavna je predizborna parola
udružene ljevice da su slične stranke pobijedile u Grčkoj, Poljskoj,
Italiji, a ni u Rusiji nisu prošle loše.
Radikalima mnogi predviđaju da neće ponoviti uspjeh s prošlih izbora
kad su osvojili 73 mjesta u skupštini. Oni, međutim, sebe već vide u
dijelu oporbe pa ističu da, zajedno s demokratskim strankama,
pobjeđuju na izborima socijalista.
Sudeći po masovnoj posjećenosti predizbornog mitinga DEPOS-a i Vuka
Draškovića, ta je koalicija, čini se, favorit. No, to se već događalo na
prethodnim izborima - Draškoviću divljenje, a Miloševiću
glasovi. Drašković inače jedini dosljedno ostaje na režimu oporbenoj
poziciji, čak i u kritici rata, iako - što zbog vlastitog
uvjerenja, što zbog podilaženja općem raspoloženju - i on
govori o velikoj Srbiji.
Za razliku od ostalih, on tvrdi da bi demokratska vlast do
ujedinjavanja većeg dijela bivše Jugoslavije mogla doći pregovorima,
željom drugih da žive u zajednici sa demokratskom i ekonomski jakom
Srbijom. Drašković osvaja govorničkom vještinom i emocijama, no to
mogu biti i njegove slabosti. Poznavatelji srpskog mentaliteta tvrde
da njegova prisnost s građanima nije dobra preporuka za političara i
državnika, jer u Srbiji više cijene autoritarne ličnoti.
Zoran Đinđić (DS) i Vojislav Koštunica (DSS), koji samostalno
izlaze na izbore, nadmeću se sa socijalistima u domoljublju i
državotvorstvu. Đinđić čak hvali socijaliste zbog onoga što su potigli u
stvaranju velike Srbije. Na unutarnjem planu, oni, kao i Drašković,
podsjećaju ljude da moraju preživjeti s nekoliko maraka na mjesec ili
čak s manje od jedne marke, što je najbolji dokaz da socijaliste
treba smijeniti. Iako nisu ušli u DEPOS, oni u predizbornim porukama
pozivaju građane da daju glas bilo kojoj demokratskoj stranci,
računajući da ukupan zbroj glasova koje dobije oporba može značiti
poraz socijalista.
Budućnost Srbije ovisi o tome je li građanima važnije stvaranje
velike Srbije, kako ih uvjeravaju socijalisti, ili će pak, nezadovoljni
bijedom u kojoj žive, dati glas oporbi.
(Hina) mc
131940 MET dec 93
(Hina) mc