Nadnaslov: Frank Zappa, čovjek koji je provokaciju shvaćao ozbiljno
Naslov: Umjetnik u kojeg je bila zaljubljena Europa
Podnaslov: Pjevač, skladatelj, gitarist, svestrani umjetnik, Frank
Zappa već je svojim albumom "We're Only in it for Money"
sažeo sarkastičan duh muzičara koji će tijekom cijele
karijere dokazivati upravo suprotno, izlažući provokativnoj
kritici sve nedostatke američkog stila života
Piše: Didier SALTRON, AFP
PARIZ - "Bavio sam se rock-glazbom da bih bio poznat", izjavio je
jednog dana Frank Zappa, pjevač, skladatelj, gitarist, svaštar, pomalo
i provokator, čija je karijera završila u subotu u Los Angelesu, gdje
je u 52-oj godini umro od karcinoma.
Frank Zappa bolovao je dvije godine od karcinoma ali o tome nije
želio govoriti. Njegova djeca, kćer Moon Unit (tako nazvana jer se
rodila onog dana kad su Amerikanci stupili na Mjesec) i sin Dweezil
(koji vodi solo-karijeru) otkrili su javnosti njegovu bolest prije 18
mjeseci.
"We're Only in it for the Money" (To radimo samo za novac): naslov
albuma (1967.) sažima sarkastičan duh muzičara koji će, tijekom čitave
karijere, dokazivati upravo suprotno.
Doista, Zappa, rođen 21. prosinca 1940. u Baltimoreu, skladatelj
impresivnog broja albuma (skoro 100), želio je samo jedno: biti
priznat kao glazbenik i jednak svojim uzorima Igoru Stravinskom i
Edgardu Vareseu.
Počinje međutim kao kvaritelj veselja, usred razdoblja
"flower-power", s "We're in it". Imitira Beatlese na omotu,
parodirajući "Sgt Pepper's", na kojem ga se vidi u suknji s repićima,
i ironizira tada moderne hipije.
Na istoj ploči, kao prvi glazbenik, koristi riječ "punk", deset
godina prije Johnnya Rottena, pjevača Sex Pistolsa.
Prepoznatljiv po brčićima i glumljeno ozbiljnom izgledu, čime
podsjeća na Groucho Marxa, Zappa je vrlo kritičan spram rock
businessa. Nastoji postati vlastiti gazda, osnivajući, već krajem
šezdesetih godina, vlastitu diskografsku kuću ("Straight records",
zatim "Discreet" i "Zappa records").
Međunaslov: Kritičar i hladnokrvni promatrač
Jer Zappa, nakon komercijalnog uspjeha albuma "Apostrophe" 1974.
godine, sve se više marginalizira u SAD-u da bi postao, poput Mudy
Watersa, John Lee Hookera ili Miles Davisa, jednim od umjetnika u kojeg
se zaljubljuje Europa. Tamo će često svirati.
U doba kad su rock-glazbenici kanili promijeniti svijet, Zappa je
jedan od prvih koji će se distancirati i postati usrdni kritičar i
hladnokrvni promatrač onoga što vidi na pozornici i turnejama gdje,
početkom sedamdesetih, provodi najveći dio svog vremena. Na čuvenoj
ploči i ujedno filmu "200 Motels 1971." koji je režirao, povjerava
ulogu njega samoga bivšem članu Beatlesa Ringo Starru.
Seks, sekte, moć, mediji: Zappa propušta kroz filter svojeg humora
sve nedostatke "American way of life". No, pored ismijavanja, pokazuje
se i glazbenikom koji propovijeda apsurd jer je drugačiji i zna da će
mu možda jednog dana vrijeme dati za pravo.
Zappa je bio pod utjecajem klasične (Stravinski) i suvremene glazbe
(Varese, Pindericki). Godine 1982. snima s Londonskim simfonijskim
orkestrom. Godine 1984. prihvaća se djela zaboravljenog sicilijanskog
skladatelja iz 18. stoljeća, imenjaka, Francesca Zappe, prije nego
upoznaje Pierrea Bouleza, francuskog skladatelja. Taj će susret
pokrenuti niz koncerata u jesen 1984. godine u Parizu i album ("The
Perfect Stranger") na kojem Boulez dirigira Zappino djelo.
U domu preuređenom u studio, u Los Angelesu, Zappa je strpljivo
dotjerivao kilometre vrpce. "Već četvrt stoljeća pravim izvanredne
stvari u SAD-u, preopterećen sam. Moja muzika se ne pušta na radiju.
Dajem koncerte uz zatvorene blagajne i gubim novac. Pomažem u
formiranju glazbenika koji su ubrzo uvjereni da mogu isto što i ja.
Što to znači?", pitao se, razočaran, Zappa.
(Hina) br
061458 MET dec 93
061458 MET dec 93
(Hina) br