ZAGREB, 2. prosinca (Hina) -
VEČERNJI LIST, 2. XII. 1993.
"Europi se žuri"
O izgledima mirovnoga plana za BiH i Hrvatsku Višnja Starešina u
komentaru "Europi se žuri", u današnjem Večernjem listu, dvoji, ali
smatra sigurnim "da Europski savez ne želi sada tek tako odustati", to
više što je to "prva zajednička politička akcija ES-a, čiji bi uspjeh
bio važan kao potvrda da se može djelovati kao politički čimbenik i da
je čvršće političko povezivanje zemalja ES-a i korisno i nužno".
Autorica drži da je stoga "logično očekivati da će se ovih dana
nastaviti pritisci na pregovarače da požure s dogovorom i postignu
sporazum do Božića, kako je najavljeno, ili do Nove godine". Međutim,
upozorava: "A pitanje je da li je pritisak Europskog saveza - na Srbe
nastavkom sankcija, a na Muslimane prijetnjom prekida humanitarne
pomoći ako se opredijele za ratnu opciju - u ovom trenutku dovoljno
snažan da potakne volju za sporazum". Novinarka navodi da je Hrvatska
dala svoj pristanak na odredbe ES-a, pa dodaje: "No bez stvarnog
pristanka Srba i Muslimana na pregovore u skladu s načelima europskog
plana - nikakav sporazum nije moguć".
Novinarka ocjenjuje da Srbi neće biti spremni "na znatnija popuštanja
prije izbora u Srbiji i na okupiranim hrvatskim područjima", i to
stoga što "im je nepopustljivost pred 'bjelosvjetskom zavjerom protiv
Srba' i 'nesalomljivost srpskog naroda' glavni predizborni adut.
(...) Isto tako, Milošević bi volio pričekati da Grčka preuzme
predsjedanje Ministarskim vijećem ES-a", dodaje Višnja Starešina i
predviđa da ga u tome "eventualno mogu omekšati oštra zima i
humanitarna katastrofa u Srbiji", kao i "čvrsta stajališta ključnih
zemalja ES-a i SAD da o sankcijama više nema cjenkanja". Autorica
drži da oštra zima i "jasna stajališta međunarodne zajednice da više
neće potpomagati nastavak ičijeg ratovanja, mogli bi vjerojatno
požuriti i Muslimane na postizanje sporazuma. Koliko god strašno
zvučalo, srpska tragedija, povećanje broja smrznutih i izgladnjelih do
te mjere da ugroze vlast svojih političkih šefova u državama ili na
teritorijima koje kontroliraju, te proizvedu rasulo, možda bi mogli
potaknuti političke vođe da ubrzaju pregovore o miru. Kao (pre)veliki
brojevi, kad ih već kao pojedinci nisu zanimali", zaključuje Višnja
Starešina.
GLAS KONCILA, 5. XII. 1993.
"Zar islamska država na hrvatskom moru"
Komentator Glasa koncila, u članku "Zar islamska država na hrvatskom
moru", upozorava na izjave lorda Owena i stvaranje muslimanske države
u BiH tako da dobije izlaz na rijeku Savu i Jadransko more te
naglašuje: "Očito je da stanovite zapadne snage u ovom času nisu
protiv uspostave islamske države na Balkanu. (...) U neposrednoj
perspektivi rješenje koje se nudi nije samo stravično za Republiku
Hrvatsku i Hrvate uopće. Država, naime, koja bi se tako imala
stvoriti i proširiti bitno je religiozno-nacionalna, mnogo više
religijska nego nacionalna. Takva država ne može pripadati našem
europskom vremenu. Ona samim svojim postojanjem niječe cjelokupni
razvitak odnošaja između država i vjerskih zajednica u posljednja dva
stoljeća. Nepojmljivo je kako europski i američki Zapad može tako
nešto ne samo prihvatiti nego i sudjelovati u ostvarivanju.
Ne pripada vjerskoj zajednici krojiti zemljovide država. To je posao
mirovnih konferencija i zainteresiranih država. No ovdje je riječ o
ljudskim pravima i slobodama, o pravima i slobodama narodnih
zajednica, o povijesnom i kulturnom identitetu krajeva i zajednica
koji je identitet provjeren i potvrđen višestoljetnim iskustvom. Sa
svim tim ne smiju se igrati ni oni kojima je u rukama velika politička
i državnička moć na međunarodnoj razini. Ovdje doista nije riječ samo
o više ili manje dogovornim promjenama granica, nego je riječ o
naumljenom uništenju mnogih starosjedilaca u tim krajevima, njihovih
života, njihove imovine te cjelokupne religijske i kulturne baštine.
Pred takvim naumima nijedna kršćanska i ljudska savjest ne može ostati
mirnom. Stoga i katolička vjernička zajednica i svaki vjernik ima
pravo i dužnost prosvjedovati ne bi li se zlo spriječilo, ne bi li se
pred cijelom svjetskom javnošću prokazala njegova zloća, ne bi li
svijet shvatio da je to ipak neprihvatljivo.
Kad državnici govore o proširenju te islamske države od Save do
Jadrana, oni moraju znati da ta država ne namjerava biti
pluralističkom, da se u njoj već provodi etničko i religijsko
čišćenje. Već postojeće područje, koje je jezgra i glavnina te
islamske države, teško podnosi u sebi katoličke i hrvatske zajednice,
ne podnosi postojanje katoličkih ni hrvatskih sela ni gradova, ne
predviđa ni opstanak a kamoli novu gradnju katoličkih crkava. Stara
katolička zajednica vrijednih željezara u Varešu, kojoj je i Tursko
Carstvo mudro osiguralo stanovitu autonomiju, već je praktički
iskorijenjena i istrijebljena. Nema razloga sumnjati da takva sudbina
čeka svako hrvatsko selo i grad, svaku katoličku crkvu i župu u toj
islamskoj državi. (...) Dok smo držali da je krajnje vrijeme da
islamske države napokon dopuste slobodu i drugim vjerskim zajednicama,
našli smo se u samoj Europi pred stvaranjem države koja je već počela
iz svoje sredine čistiti sve što nije muslimansko. I ta bi se država
sad trebala proširiti do mora, velike sile obdarile bi je dijelovima
Republike Hrvatske.
I površan pogled na zemljovid srpskih osvajanja na hrvatskom području
pokazuje da su zaposjeli gotovo sve ono što su u svoje vrijeme bili
zaposjeli Turci. Tako se velika Srbija pojavljuje kao obnova
Osmanlijskoga Imperija na Balkanu. Ali ni taj imperij ni u doba svoje
najveće moći nije zaposjeo barem uski pojas uz hrvatsko more. Ondje
nadomak Jadrana u mediteransko-europskom kulturnom ozračju sačuvao se
hrvatski narod i sačuvala se katolička vjera. Odonud je uvijek
zračila nada sunarodnjacima i suvjernicima u zaposjednuta područja.
Zar je moguće da u ovo doba neporecive obnove hrvatske državne
nezavisnosti izgubimo tako dragocjeni dio domovine, i ne samo hrvatske
domovine nego područja posvećenoga neprocjenjivim bogatstvima
katoličke kulture. Ako se katolištvo i hrvatstvo mora povlačiti iz
'Zaljeva svetaca' zar ćemo doživjeti da se povuče do Dubrovnika ili
možda još sjevernije? Ako bi se tako nešto dogodilo, bilo bi zapravo
tragičnije od onoga što su značili Rimski ugovori s gubitkom Dalmacije
u II. svjetskom ratu - jer bilo bi nepovratno.
Oni koji se usuđuju predlagati i izvoditi takvo krojenje zemljovida
nastupaju zapravo mjesto Boga jer kroje i prekrajaju sudbine osoba,
obitelji i naroda. Tko uopće smije čovjeku i obitelji narediti
preseljenje zbog promjena državne granice? Kršćani znaju da su osoba i
obitelj starije od države, da su ljudska prava ispred državnih zakona.
Ovdje pak doista nije riječ o državnim granicama nego o namjeravanom
zločinu protiv čovječanstva, protiv čovječnosti" - zaključuje
komentator Glasa koncila.
VJESNIK, 2. XII. 1993.
"U ritmu inicijativa"
Uz pitanje njemačkog komentatora - "zašto bi baš ova
(Kinkel-Juppeova) inicijativa morala uspjeti" - Stjepo Martinović u
komentaru "U ritmu inicijativa", u današnjem Vjesniku, postavlja i
potpitanje: "Zašto ES-Europa pristupa 'jugoslavenskoj krizi' ne
poštujući realnu hijerarhiju ciljeva i sredstava za njihovo
ostvarivanje - kad već 'samo idiot ne vidi' da se legalizacijom
posljedica srpske agresije ne može poništiti stanje kojemu je ona
izvornim prauzrokom?"
U nastavku autor navodi jednog sudionika rimskog zasjedanja koji je
požalio za razdobljem hladnog rata, pa dodaje: "Danas, u krajoliku
opterećenu nizom (recikliranih) suparništava, svakako je teže postići
sporazum o vrijednosnoj ljestvici sastojnica kontinentalne
stabilnosti. A kritična masa spoznaje stvarnog stanja i spremnosti na
čin takva je da Milošević može slobodno razlijevati bujice svoje
bahatosti! Štoviše, da može vulgarno izvrtati uzroke, karakter i
posljedice njegova rata, čekajući dolazak na čelo Europskog saveza
Grčke - pod čijim bi predsjedanjem 'dvanaestorica' mogla za slatki med
progutati sve splačine svetosavsko-bizantske kuhinje", zaključuje
komentar Stjepo Martinović.
GLAS SLAVONIJE, 2. XII. 1993.
"UNPROFOR"
Nevenka Levak u članku "UNPROFOR", u današnjem "Glasu Slavonije",
komentira produženje mandata snagama UN - bez službenog priopćenja
hrvatskim građanima - i podsjeća na najave da će Hrvatska otkazati
gostoprimstvo 'neučinkovitom' UNPROFOR-u. Napominje kako je došlo do
potpisivanja separatnih prekida vatre sa Srbima iz krajine, pa
zaključno piše: "Ali, nije li naše pučanstvo ipak zaslužilo barem
jednu službenu izjavu o tome da je mandat proširen, da ne moraju
čekati 30. studenog, već 30. ožujka. Jer, bez obzira na suptilnost
vanjske politike, na pregovore koji se ponekad ne mogu iznositi u
javnost, ipak nakon onih silnih najava uoči novog proširenja mandata
'plavim kacigama' o tome da će im Hrvatska dati šansu samo do kraja
studenog ako nešto spektakularno ne učine, valjalo je barem objasniti
što se sada značajno zbilo da smo uvukli kandže. Barem iz
kurtoazije", zaključuje svoj komentar Nevenka Levak.
(Hina) sp
020829 MET dec 93
(Hina) sp