Nadnaslov:Hiroviti i neobični rituali britanskog stiliziranog
političkog teatra
Naslov: Proračun uz čašicu whiskya
Podnaslov:Na dan koji se po značaju može svrstati uz naznačajnije
događaje koji predstavljaju dio britanske tradicije,
ministar financija će, prezentirajući državni proračun,
ovlažiti suho grlo čašicom wiskyja. Neobični rituali
neizostavni su dio stiliziranog političkog teatra,
nepoznatog u ostalom dijelu Europe i SAD-u.
Piše: Paul MAJENDIE, Reuter
LONDON - Dok članovima parlamenta bude predstavljao svoj ovogodišnji
državni proračun, britanski ministar financija Kenneth Clarke utažit
će žeđ u svom suhom grlu čašicom whiskya.
Za britanske obožavatelje čašice koji s nestrpljenjem očekuju Božić,
istodobno strahujući od novih poreza na njihova omiljena alkoholna
pića, to je kao stavljanje otrova na ranu.
Dužnosnici su izjavili kako Clarke smatra da je njegov izbor pića,
koji je pao na Scotch whisky, prikladan, budući je u utorak Sveti
Andrija, a to je u Škotskoj nacionalni praznik.
Međutim, ovogodišnji ministar financija bar neće obarati rekorde u
maratonskim govorima na dan koji se po važnosti može svrstati uz bok
Velikoj Nacionalnoj trci sa zaprekama ili Natjecanju u vožnji čamaca
studenata Oxforda i Cambridgea, kao dio značajne britanske tradicije.
Clarke, koji je kao ministar financija dobio oprost da na veliki dan
uživa u svom omiljenom piću, obećao je da će njegov govor trajati
vremenski kraće od polovice rekordnog govora što ga je 1853. godine
postavio William Gladstone, koji je govorio četiri sata i 45 minuta.
Gladstone je, da bi se okrijepio za trajanja njegova epskog govora,
pijuckao sherry i tučeno jaje. George Canning crpio je snagu iz
opijuma što ga je konzumirao prije dolaska za govornicu. William Pitt
bio je toliko nervozan da je, prije nego što bi održao govor, povraćao
iza govorničkog pulta.
Međunaslov: Tradicionalni rituali "majke" svih parlamenata
Clarke nastavlja stopama svojega prethodnika Normana Lamonta koji se
također bio odlučio za whisky. Geoffreyu Howeu više se sviđao džin i
tonik, dok se novi britanski premijer John Major odlučio za mineralnu
vodu.
Rekord najbržega drži Disraeli koji je, govoreći o proračunu, pijuckao
brandy i porto, a sve je potrajalo samo 45 minuta.
Hiroviti i neobični rituali postali su sve brojniji kad su Britanci
shvatili koji će ih sve porezi zadesiti u godini koja dolazi. U
ostalom dijelu Europe i u Sjedinjenim Državama nema ni traga od
ovakvog stiliziranog političkog teatra kakav se održava u
Westminsteru.
Ministar financija maše pohabanom torbom s mjedenom ručicom ispred
svog ureda u Downing Streetu krećući prema "majci" svih parlamenata
kako bi objelodanio financijsko stanje nacije.
Riječ "budžet" dolazi od riječi "bouquette", kožne torbe u kojoj je
Sir Robert Walpole dao donijeti svoje proračune u Donji dom britanskog
parlamenta godine 1733.
Upotrebu te crvene torbe, sada već pohabane i presvučene u crno, s
utisnutim zlatnim slovima koja predstavljaju monogram kraljice
Viktorije, prvi je put uveo Gladstone 1850. godine.
Ministar Ward Hunt je 1868. godine, kad je otvorio torbu "za
proračun" u parlamentu, otkrio da je napisani govor ostavio u svome
službenom uredu.
Ovaj ritual datira još iz 17. stoljeća kad je parlament dobio
ekskluzivno pravo na povećanje poreza što ostaje temelj njegove moći u
monarhiji.
Ove su godine, porez i troškovi obračunati zajedno u jedinstvenom
proračunu, pa su Britanci u tome postali poput ostalih nacija.
Ministri financija, koje su nekad obvezivali na tromjesečni odgovor
"bez komentara" u razdoblju prije govora o proračunu, suočeni su sa
strahovitim posljedicama ukoliko vijest o ijednoj mjeri procuri u
javnost prije realizacije velikoga govora.
Tako je 1947. godine kancelar Hugh Dalton, na putu prema parlamentu,
jednome novinaru bio otkrio koliki će biti porez na duhan. Vijest je
procurila prije nego što je on održao govor. Dalton je podnio ostavku.
(Hina) br
011019 MET dec 93
011019 MET dec 93
(Hina) br