ZAGREB, 1. prosinca (Hina)
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
30. XI. 1993.
Gerhard Immler komentira prvi dan mirovnih pregovora u Ženevi.
"Na pitanje jesu li sada postrojbe UN ovlašetne da konvoje
dobrotvorne pomoći provedu do odredišta ako je potrebno i uz uporabu
sile, belgijski ministar vanjskih poslova Willy Claes jučer u Ženevi
nije mogao odgovoriti sve dok mu u pomoć nije priskočio potpredsjednik
konferencije o Jugoslaviji Thorvald Stoltenberg, koji mu je objasnio
da su postrojbe UNPROFOR-a i dosad bile ovlaštene da ako zatreba
upotrijebe oružje. Taj primjer najbolje pokazuje koliko se stajališta
ministara vanjskih poslova zemalja Europskoga saveza razilaze u
pogledu rješavanja krize na prostorima bivše Jugoslavije i da se i
sada, po tko zna koji put, opet služe općim izjavama o namjerama i
nadama. Jedino što donekle ulijeva optimizam jest sporazum o
obnavljanju mirovnih pregovora. Međutim, je li to dovoljan dokaz
operativne sposobnosti Europskoga saveza u rješavanju krize u bivšoj
Jugoslaviji, što se, očito zadovoljni, njemački ministar vanjskih
poslova Klaus Kinkel već požurio izjaviti na konferenciji za
novinstvo, tek će se vidjeti.
Pregled tiska
Nuernberger Nachrichten drži da novi krug ženevskih razgovora o BiH
neće imati uspjeha. "Zašto njemački ministar vanjskih poslova Klaus
Kinkel vjeruje da će upravo ova mirovna inicijativa uspješno završiti
rat na Balkanu, ne može se objasniti. Logičnije bi bilo da se u ovom
trenutku bude još pesimističniji nego prije jer Srbima u Bosni ide
dobro. Konferencija u Ženevi ne može uspjeti uspjeh. Na nju treba
gledati samo kao na još jedan pokušaj Europljana da sebi pribave alibi
za svoju neodlučnost. Ono što se zaista mora i može učiniti da bi rat
završio, političari u Londonu, Parizu i Bonnu smatraju da ne mogu
tražiti od ljudi".
Hamburger Morgen-Post kritizira novi plan za završetak rata u BiH.
"To je izrazito loš plan. Sankcionira zemljovide koje su Srbi i Hrvati
silom izmijenili, a njihova okrutna etnička čišćenja ne kažnjava. Plan
prihvaća diobu Bosne, koja je nekada bila primjer miroljubivoga
zajedničkog života različitih naroda i vjera, a Srbima stavlja u
izgled ublažavanje sankcija, koje postaju sve djelotvornije, da bi se
dobio - može se reći - smiješni ustupak od 3,7 posto teritorija za
Muslimane".
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
30. XI. 1993.
Prijetnje koje nitko ne shvaća ozbiljno
"Tijekom prvoga dana skupa u Ženevi, predsjednici Bosne, Hrvatske i
Srbije pozitivno su ocijenili njemačko-francusku inicijativu (...) No
izjava francuskog ministra vanjskih poslova Alaina Juppea ima nešto
veću težinu: 'Nije moguće unedogled odvajati stotine milijuna dolara i
financirati tisuće vojnika na području sukoba ako zaraćene strane
odbijaju svako političko rješenje.'
Neizravna prijetnja povlačenjem plavih kaciga možda je trebala
pojačati spremnost zaraćenih strana na sklapanje mira. No, ona
istodobno podsjeća na priču o uvrijeđenom grofu koji je upitao
mišićava nitkova: 'Namjeravate li povući svoju uvredu?' - 'Ne.' - 'U
tom slučaju, stvar smatram riješenom.' U najboljem slučaju Juppeova
prikrivena prijetnja puka je prazna gesta; u najgorem slučaju, ona će
tek ohrabriti agresora. Juppe dobro zna da je povlačenje snaga UN
najbolji dar Zapada Srbima, koji će u tom slučaju nesmetano i dalje
izgladnjivati muslimanske enklave, pokoriti ih i prijeći na sljedeći
ratni cilj - rješavanje hrvatskog problema.
No, valja strahovati da je prijetnja u prvom redu usmjerena na naslov
'tvrdoglavih žrtava' koje moraju požuriti ako žele da ih međunarodna
zajednica i dalje štiti. Narod koji se bori za opstanak neće biti
impresioniran takvim izjavama. Istodobno, njemački ministar vanjskih
poslova pita: 'Tko ima bolji prijedlog?' Jednostavan odgovor na
njegovo pitanje glasi: 'Silu je moguće zaustaviti samo silom.' No,
Zapad nije spreman prihvatiti tu opciju - s razlogom. Stoga ni
najnoviji krug ženevskih pregovora neće uspostaviti mir", zaključuje
Josef Joffe.
VELIKA BRITANIJA
THE TIMES
30. XI. 1993.
Politika za mir
Najavljujući sastanak ministara vanjskih poslova KESS-a u Rimu i
sastanak ministara vanjskih poslova NATO-a u Bruxellesu, uvodničar
ističe da se na "sastancima stvaraju inicijative, planovi i nacrti:
graditelja s nacrtima za stabilizaciju Europe ne nedostaje. No,
glavna teškoća na svakom sastanku UN, Europskog saveza (ES), NATO-a
ili KESS-a nije ravnoteža snaga tih institucija. Ministrima najviše
nedostaje uvjerljivosti. U krizi je najbitnija odlučnost vlada. Ona
je testirana na Balkanu i pokazalo se da je nema dovoljno. I taj je
neuspjeh uništio samodopadnu pretpostavku koja se pojavila prije tri
godine: da će kraj suparništva među velesilama najaviti mirno doba
'kolektivne sigurnosti' i 'rješavanja kriza'. Predsjednik Mitterrand
nije jedini u strahu da će početkom sljedećeg stoljeća u Europi
ponovno izbiti rat ako kontinent ne riješi pogibelji koje prijete
miru.
THE TIMES
30. XI. 1993.
Kotao kipućih sukoba Europi navješćuje zlo
George Brock u komentaru tvrdi da "Europa ne može osigurati mir dok ne
sazna koliko dugo je Amerika spremna ostati uključena u njezinu
obranu".
"Tijekom sljedećih nekoliko tjedana Europa i Amerika će se suočiti s
dugotrajnim posljedicama Gorbačovljeve revolucije. Nekad moćni
sovjetski vođa možda je napola zaboravljen - iako njegov nedavni
posjet Britaniji možda izaziva sjećanja. (...)
Srušivši berlinski zid, raspustivši varšavski pakt i prekinuvši
hladni rat, Gorbačov je Zapadu nametnuo probleme koji još zbunjuju
njegove čelnike. Od danas do siječnja europski i američki čelnici
prelazit će Atlantik boreći se sa zadnjom fazom teških razgovora o
svjetskoj trgovini i pripremajući sastanak na vrhu NATO-a u siječnju i
prvi službeni posjet predsjednika Clintona Europi. Prekoatlantskim
vezama satkanim početkom ovog stoljeća prijete napetosti bez premca.
Kraj hladnoga rata potaknuo je razumljivu euforiju. Rat u Bosni i
Hercegovini spustio je na zemlju nepromišljene sheme 'mirovne
dividende' i 'izgradnje sveeuropske sigurnosti'. Očito nerazumljive
borbe zbog novih veza između NATO-a, WEU i EZ koje su tijekom 1991.
otežavale pregovore o maastrichtskom sporazumu, iznenada su prestale,
podsjećajući na srednjovjekovne prepirke o datumu Uskrsa. Institucije
s imenima sastavljenim od izmiješanih slova, morale su odgovoriti.
Nisu uspjele...
Zapadne institucije mogu ponuditi usluge, ali ne i mnogo više. Rusija
stječe naviku da intervenira u slabim republikama na južnoj granici, a
tu se ekspanziju ne može spriječiti. No, što će se dogoditi ako se
etnički odnosi unutar istočnoeuropskih zemalja pogoršaju, prijeteći
sukobom koji će sezati preko njihovih granica?". Upozoravajući na
zabrinutost Mađarske za svoju manjinu, te na probleme na Baltiku,
svađe zbog brana na Dunavu, prava na jezik i stare svađe oko granica,
Brock ističe da se niti jedan od tih problema do sada nije pretvorio u
nasilje. "Hoće li uvijek biti tako? Europi prijeti opasnost da ostane
bez sredstva za gašenje vatre koje bi mogla upotrijebiti, ako se iskra
pretvori u plamen...
Sad je trenutak da se osmisle pouke nedavne prošlosti u Bosni. Ako
Amerika, Britanija i Francuska ne mogu bolje odrediti način na koji će
rješavati krize koje opet prijete Europi, loši su izgledi za uspjeh u
sljedećoj etničkoj krizi.
Prevelike skupine poput NATO-a i UN mogu djelovati jedino ako ih
predvodi jedan vođa ili mala skupina. Četrdeset godina na čelu je
bila Amerika. Europa ne može osigurati svoj sljedeći mir dok ne dozna
koliko dugo je Amerika spremna ostati uključena. Britanija i
Francuska moraju se potruditi i otkriti koliki su razmjeri stvarnih
američkih interesa u Europi", zaključuje George Brock.
(Hina)vb
010622 MET dec 93
010622 MET dec 93
(Hina)vb