ZAGREB, 30. STUDENOGA (Hina) -
DANAS : Mala vrata za velikog brata
"Ostat će dugom tajnom što je htjela skupina nezavisnih intelektualaca
iz Zagreba i Beograda u 'Mimari'" - piše Josip Jović i razmišlja: "po
kojem su se uopće kriteriju skupili? Možda i ne pripadaju ni jednoj
političkoj stranci pa su u tom smislu nezavisni... Kad kažu da svoju
inicijativu ne zasnivaju ni na jednoj državnoj opciji, onda oni vrlo
eksplicitno izražavaju baš tu, državnu ideju. O političkom profilu
'građanske inicijative' dosta govori i časopis Erasmus, koji je
glavnim organizatorom skupa, koji inače djeluje pod krilaticom: 'Ili
nacija ili demokracija' te 'Hrvatska nije moguća nego kao diktatura'"
- naglašava Jović. Skupu je osigurano i međunarodno pokroviteljstvo i
potpora preko veleposlanika najvažnijih zemalja s kojima je Hrvatska
uspostavila diplomatske odnose na najvišoj razini.
"Srbi i Hrvati, stara i bolna, pomalo već dosadna tema, koju su
pametni ljudi već odavna apsolvirali, ovaj je put interpretirana od
intelektualaca koji gotovo ništa ne mogu govoriti niti u hrvatsko niti
u srpsko ime, jer ih na to nikada nitko u njihovim sredinama ne bi
ovlastio" - zaključuje Jović i nastavlja: "Kakav skup takav i
rezultat! Odavno nije napisano priopćenje s toliko otrcanih fraza koje
ne govore ništa i ni o čemu. Govori o 'slobodnom protjeku kulturnih
vrijednosti i informacija', umjesto da se najprije zatraži povrat
ukradenih umjetnina iz vukovarskih muzeja. Ono se zalaže za prekid
medijskoga rata kao da izvan medija teku sve sami med i mlijeko. Ono
govori o uspostavi prometa i komunikacija kao da to već duže vrijeme
nije predmet razgovora na državnoj razini...'"
Bio je to "pokušaj stvaranja ozračja i iskušavanja javnoga mišljenja
jugofilskih intelektualaca i političara. Radni je naslov ovog
polit-projekta: okolo kolo pa na mala vrata za velikog brata" -
zaključuje Jović i nastavlja: "ulazak je novinarima bio strogo
zabranjen, dakle nije se htjelo da javnost čuje što se tamo govori. S
druge strane, pompozno je najavljen, a održan je na istaknutom mjestu
da ne promakne pažnji javnosti. Neobično puno redarstvenika imalo je
više značenje dekora i reklame nego osiguranja. Sve skupa trebalo je
još jednom pokazati da se skupovi u Hrvatskoj, koje ne organizira
vlast, ne mogu održavati bez jakoga osiguranja, što je u skladu s
temeljnom političkom tezom organizatora: Hrvatska je moguća samo kao
diktatura, odnosno kao redarstvena država."
"O kulturnim, ćudorednim, gospodarskim i sličnim pitanjima odnosa
dvaju naroda nije moguće uspostaviti dijalog preskakanjem političkih
pretpostavki tih odnosa.. Valja najprije raščistiti politički odnosa
dviju država, da bi se tek onda moglo pričati o bilo čemu drugom.
Srbija i Hrvatska su dvije odvojene države, koje nikad ne smiju doći u
iskušenje živjeti u jednoj državnoj zajednici, niti u najlabavijoj
državnoj formi. Tek kad Srbija prizna Hrvatsku, odrekne se pretenzija
na njezin teritorij, kad prizna zločine i štete koje je počinila na
našem tlu, može se govoriti o protjeku ljudi, roba, kulture i
informacija, pa i o položaju srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske u
Srbiji. No, o tim stvarima mogu pregovarati samo ovlašteni
predstavnici dviju država i dvaju naroda, a nikako nekakve skupine
nezavisnih ljudi nezainteresiranih za bilo kakvu 'državnu opciju'"
zaključuje na kraju komentara Jović.
(Hina) mn
300835 MET nov 93
30HHMM MET nov 93
(Hina) mn