ZAGREB, 17. studenoga (Hina) - "Zašto je Nino Andreatta rekao o
Hrvatskoj ono što je rekao?" - pita Radovan Stipetić u tekstu pod
naslovom "Poruka drugoj obali" današnjeg Vjesnika, ocjenjujući kako "s
obzirom na tradicionalne manire tamošnjih političara i kaos u kojem je
odnedavna talijanska država i njezina vladajuća kasta, poticaji tom
nerazumnom potezu mogu biti vrlo raznoliki. Da bi se barem nešto
razumjelo, prijeko je potrebna dietrologia, to jest umijeće
pronalaženja i objašnjavanja nejavnih silnica što utječu na javne
političke postupke".
"Najjednostavnije (i najmanje vjerojatno) objašnjenje za Andreattin
diplomatski gaffe bila bi uobičajena isprika političara: da su za sve
krivi novinari. (...) No, budući da je Andreatta rekao svoje upravo
pred novinarima, valja pretpostaviti i to da je njihova poslovična
nesklonost preciznosti bila uračunata u efekt što se samom izjavom
htio postići", procjenjuje komentator, pa nastavlja: "Druga
dietrološka analiza prvenstveno bi se pozabavila ličnošću samog
Andreatte, koji se nije bavio vanjskom politikom i tek odnedavna je
šef diplomacije. (...) To, što se, suočen s podjednako zakučastom
koliko i eksplozivnom balkanskom stvarnošću ponašao kao slon u
staklarskoj trgovini, moglo bi se pripisati njegovu nepoznavanju te
stvarnosti kao i diplomatskog zanata, što zahtijeva dugu praksu i
osobit talent za postupanje u rukavicama, kakav Andreatta nikad nije
imao", tvrdi Stipetić.
Baveći se zatim trećom fazom dietrologije piše: "Taj i takav
Andreatta je tko zna kakvim stranačkim namještaljkama i međustranačkim
kombinacijama postao šef talijanske diplomacije... Taj i takav
Andreatta upravo je ovih dana odlučio prodrmati Farnesinu,
pokušavajući ondje ponovno uvesti red nakon nepodnošljiva razdoblja
samovolje i nereda što ga je ondje nametnuo jedan od njegovih
prethodnika, aferozni socijalist De Michelis... To što sad Andreatta
eksperimentira neodrživim sugestijama za Balkan, može biti posljedica
njegove želje da prevrat u Farnesini podupre 'pokazivanjem mišića'
ondje gdje je to trenutačno najlakše, tj. u europskoj politici na
Balkanu, ili, naprotiv, osveta nekih stanara Farnesine kako bi
vlastitog ministra naveli na tanak led i tako mu se osvetili za
pokušaj 'revolucije' u mramornim odajama gdje nikakve revolucije
jednostavno ne smije biti".
Po mišljenju Stipetića, posljednja mogućnost je za Hrvatsku i
najopasnija jer se, pojašnjava u nastavku, u talijanskoj diplomaciji
"...generacijama... njeguje suptilna vještina kojoj prostodušniji
promatrači ne mogu vidjeti ni glave ni repa, no koja ima svoju logiku
i nerijetko - učinak. Vještina se sastoji u tome da se čine potezi ili
daju izjave - bilo službene ili 'neslužbene' - koje se potom mogu,
bude li potrebno, i opovrgnuti, no redovito se zatim drže postrani, na
tihoj vatri, pripravne da budu ponovno ugrijane čim se ukaže prilika
ili potreba". Komentator zatim podsjeća na nekoliko izjava ili
činjenica koje talijanske građane povezuju s organizacijama čiji je
cilj okupacija hrvatskog teritorija.
"Naposljetku - i neka dietrologija tu zasad stane - činjenica da je
Andreatta upravo u Trstu rekao ono što je rekao, može se protumačiti i
ovonedjeljnim lokalnim izborima, na koje je pozvana trećina ukupnog
biračkog tijela, a biraju se, među inima, gradonačelnici u 19 velikih
gradova, pa i u Trstu", ističe Stipetić, napominjući da je položaj
Andreattine stranke - Kršćanske demokracije - ugrožen od raznih
regionalističkih liga koje nastupaju šovinistički, a u Trstu i
protuslavenski i protuhrvatski, pa se, "grozeći se Hrvatskoj,
Andreatta možda poslužio iskušanim postupkom skretanja vjetra iz
suparničkih jedara, pokušavajući legistima u Trstu oteti pokoji glas i
vratiti ga demokršćanima".
"Bilo kako bilo, hrvatska službena politika jamačno neće propustiti
upozoriti kako Andreattin potez nije dostojan one bolje Italije, koja
je, uvjereni smo, daleko brojnija od one druge, a talijanski
veleposlanik u Zagrebu morat će naći načina da se, makar i
'diplomatski' ali dovoljno uvjerljivo, ogradi od riječi svog
ministra", piše na kraju Stipetić.
(Hina) mć
170712 MET nov 93
170730 MET nov 93
(Hina) mć