ZAGREB, 17. studenoga (Hina)
VREME (Srbija) 15. XI. 1993.
U napisu u kojem optužuje službenu srbijansku vlast za organiziranje
paravojnih postrojba, njihovu izobrazbu i slanje na bojišta u
Hrvatskoj i BiH da u ime velike Srbije očiste teren od hrvatskoga i
muslimanskoga pučanstva, piše Vladan Vasiljević - danas im ta vlast
formalno sudi za ratne zločine. Navodeći njihove zločine kaže:
"Oslobodilačka djela ispisivana su imenima smrti, pljačke,
zlostavljanja zaštićenoga civilnog pučanstva, zarobljenika,
kulturno-povjesnih spomenika, bezobzirne pljačke, sustavnoga
istrijebljenja čitavih etničkih skupina. Ispisivali su ih 'Dušan
Silni', 'Beli orlovi', Srpski četnički pokret, 'Tigrovi'..." Pri tome
su im pomagale regularne jedinice i vojni zapovjednici. Dalje navodi
nekoliko slučajeva koje su službene vlasti prešućivale, premda su za
njih od početka znale, a posljetcima njihova zločina obilato se
koristile. Tragedija hrvatskoga mjesta Voćina sredinom godine 1991.
"Za samo jednu noć pobijeno je više od 40 žitelja Hrvata na vrlo
okrutan način. Uglavnom starci i starice. U obitelji Štimac ubijeno
je dvoje mlađih: sin i snaha. Gorjele su kuće u kojima su ostavljana
tijela izmasakriranih žrtava." Naglašava da su na taj način htjeli
prikriti zločin. Te su noći u selu opaženi pripadnici Srpske četničke
organizacije i neke druge paravojne postrojbe. U istočnoj Hrvatskoj u
selu Lovas živjelo je 88 % Hrvata. U današnjem Dušanovcu, kako je
selo dobilo ime, nema više Hrvata. "Nešto ih je pobijeno bez mnogo
objašnjenja; skupina od 50 ljudi, vezana žicom natjerana je da počisti
minsko polje svojim tijelima. Tko bi zastajao ili samo bio ranjen
dobivao bi metak u potiljak. Osjetivši pogibelj poslije iznenadnoga
dolaska Srpske radikalne stranke, mještani su zatražili pomoć od
obližnjega vojnog zapovjedništva. Nisu je nikada dobili, unatoč
obećanjima i jamstvu. Jedan od glavnih organizatora zločina, umjesto
kazne dobio je nagradu: upravnik je zemljoradničke zadruge. Umjesto
zaključka, autor se na kraju pita: Tko je sve zločinac u Srbiji?
DIE WELT (Njemačka) - 16. XI. 1993.
Spašavaj se, tko može
Carl Gustav Stroehm piše o opasnosti pobune makedonskih Albanaca.
"Dok zapadni političari traže što 'jeftinije' rješenje bosanskoga
rata, na jugu bivše Jugoslavije već tinja fitilj sljedeće eksplozije.
Vlada Republike Makedonije priopćila je da je zapljenila pošiljku
oružja namijenjenu albanskoj manjini. Čini se da je u aferu umiješano
više članova vlade.
U Republici živi 1,2 milijuna slavenskih Makedonaca uz 800 tisuća
Albanaca. U zapadnoj je Makedoniji albansko pučanstvo, koje se brzo
množi, već postalo većina. Čelnik frakcije albanske stranke u
skopskom je parlamentu tražio 'federalizaciju' makedonske države. Ako
pukne labilna koegzistencija makedonske većine i Albanaca, nasilje
nije isključeno. Makedonski Albanci povezani su sa susjednim
kosovskim Albancima i svojom matičnom zemljom. Srpski predsjednik
Milošević mogao bi u kosovskom pitanju osjetiti prolazno olakšanje,
ako dođe do ustanka makedonskih Albanaca. Tada bi svakako na dnevni
red došla djelidba Makedonije između Srbije i Grčke.
U Skoplju s velikim nepovjerenjem gledaju na novu atensku vladu
socijalista Papandreua. Grčka je ljevica još manje spremna na
koncesije spram Makedonije nego njezin konzervativni prethodnik
Mitsotakis, koji je ipak slušao Amerikance. Papandreu je ideološki
bitno bliži Miloševićevoj vladi u Srbiji i njezinim 'socijalističkim'
sklonostima. Više nitko ne očekuje da Europa pomakne makar mali prst,
ako u Skoplju dođe do prosrpske države ili čak srpskog upada. Među
makedonskim Albancima raste sklonost prema ekstremnim rješenjima, što
je još jedan simptom za to da u velikoj mjeri nestaje vjera u
Makedoniju koju priznaje Zapad. U zamjenu slijede krilaticu:
'Spašavaj se, tko može!" - piše C. G. Stroehm.
FRANFURTER RUNDSCHAU (Njemačka) - 16./17. XI. 1993.
Ratne zločince pred sud
"Polako ali sigurno, poput parnog valjka, UN ozbiljno progone ratne
zločince u bivšoj Jugoslaviji. U srijedu će u Haagu biti otvoreno
sudište koje će osuditi odgovorne za neprestana masovna ubojstva,
silovanja, razaranja i 'etnička čišćenja'.
Stvaranje takvoga suda je korak naprijed u smjeru međunarodnoga
pravnog poretka. Daleki prethodnici su procesi ratnim zločincima u
Nuernbergu i Tokiju, gdje su pobjednici drugoga svjetskog rata sudili
gubitnicima. Sudište u Haagu treba se strogo nepristrano držati normi
međunarodnoga prava.
Osobe optužene za poticanje ratnih zločina, kao, primjerice, Radovan
Karadžić ili njegov general Mladić, o međunarodnom sudištu govore samo
ironično. No, mogla bi ih proći volja za smijehom kada više ne budu
mogli putovati u inozemstvo bez opasnosti od uhićenja. Vijeće
sigurnosti uvrstilo je, naime, sud za ratne zločine u VII. poglavlje
Povelje UN - znači da će se uvesti sankcije protiv država koje
omalovažavaju presude i naredbe suda.
Sudište se sastoji od dvije komore za optužbe i jedne komore za
reviziju. Jedanaest sudaca i sutkinja koje je izabrala glavna
skupština UN dolaze iz Egipta, Australije, Kine, Kostarike, Francuske,
Italije, Kanade, Malezije, Nigerije, Pakistana i SAD. Za tužitelja je
određen Ramon Escovar-Salom iz Venezuele.
Nakon osnivačke sjednice sudište će se na nekoliko dana povući iza
zatvorenih vrata, kako bi reguliralo pitanje postupka. Tada se mogu
podići javne tužbe. Kao podloga dopuštene su informacije državnoga
izvora, izvješća tijela UN i privatnih udruga, kao i izjave svjedoka i
pojedinačnih osoba. Osobitu ulogu ima istražno povjerenstvo sa
sjedištem u Ženevi koje je 1992. postavilo Vijeće sigurnosti.
Za vrijeme jednogodišnjeg djelovanja, istražno povjerenstvo za ratne
zločine u bivšoj Jugoslaviji nije pratila sreća. Predsjedavajući
Nizozemac Frits Kalshoven je odstupio jer je osjetio da mu vlade daju
premalu potporu. Drugi član povjerenstva umro je od srčane kljenuti.
Kada je istražno povjerenstvo napokon prije nekoliko tjedana dobilo
potrebnu tehničku pomoć za otvaranje masovne grobnice u hrvatskom
području koje su zauzeli Srbi, ispriječili su se lokalni vlastodršci.
Ipak će prikupljeni materijal biti dovoljan da bi se optužilo više
desetaka ratnih zločinaca. Sud neće progoniti samo izvršitelje
okrutnih djela već i osobe koje su zločine planirale, pripremale i
zapovijedile.
Sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju predstavlja pokus
međunarodnog sudišta za zločine protiv čovječanstva, o čijem će
stvaranju biti govora na glavnoj skupštini UN.
U svakom slučaju, sudište ne može izreći osudu u odsutnosti
optuženoga. Zemaljska će pravda dakle morati dugo čekati da nevine
žrtve barbarstva budu okajane" - zaključuje Pierre Simonitsch iz
Ženeve.
THE WASHINGTON TIMES (SAD) - 16. XI. 1993.
Ne popuštajte Srbiji
"Sarajevo se suočava s još jednom zimom pod opsadom, kao i muslimanska
uporišta u Bosni, a izgledi su mračni. Prošla je zima bila teška, ali
razmjerno blaga. Ova bi zima mogla doista odnijeti mnoge živote.
Pučanstvo je oslabljeno bolešću, glađu i očajem; drveće i namještaj
već je iskorišteno kao ogrijev; svijet nikad nije bio tako daleko od
postizanja suglasnosti o načinu zaustavljanja patnji i pokolja. Može
li, dakle, međunarodna zajednica išta učiniti kako bi spriječila još
veću tragediju?" - pita komentator.
"Europljani, u čijoj se sredini događaju te strahote, gledaju u drugom
smjeru, ali nažalost, vjerojatno će biti slijepih ulica kakvih je bilo
i u drugim neuspjelim europskim inicijativama. Budući da su odlučno
odbili razmotriti ukidanje embarga na oružje koji su bivšim
jugoslavenskim državama nametnuli UN... nekoliko europskih zemalja
sada govori o ukidanju gospodarskih sankcija koje su UN nametnuli
Srbiji. Clintonova je vlada jasno izrekla da se protivi tom potezu",
napominje komentator, upozoravajući da bi posljedica Christopherova
popuštanja europskim saveznicima vjerojatno bilo produljivanje i
širenje sukoba.
"Različiti igrači imaju različite razloge zbog kojih žele popustiti
Srbiji. Nijemci su, primjerice, među prvima istaknuli da je Slobodan
Milošević glavni uzrok balkanskoga sukoba. Ali su zajedno s
Francuzima sada u EZ predložili da se Srbiji pruži mogućnost postupnog
ublažavanja sankcija UN, odustane li od onoliko bosanskoga teritorija
koliko je dovoljno za uspostavu koridora između muslimanskih enklava i
složi li se s Hrvatskom u pogledu krajine, koja bi mogla biti početna
točka novoga rata kad 30. studenog istekne mandat UN.
Mađari i Rumunji se žale da njihovo gospodarstvo pati zbog sankcija;
žele da im se omogući trgovina ili barem nadoknade gubici. I Rusi bi
htjeli zaraditi; njihov plinovod opskrbljuje i Beograd i Sarajevo, a
od UN su zatražili dozvolu da obnove prodaju beogradskoj vladi. Grci,
kako se može očekivati, imaju vlastite razloge za pružanje potpore
srbijanskim prijateljima... Novoizabrani socijalistički premijer
Papandreu obećao je da će nastojati da se ukinu sankcije. Budući da
će Grčka predsjedati Europskom zajednicom od siječnja, Papandreu će
imati forum na kojem će moći zastupati svoje ciljeve.
Jasno je da je Europa umorna od cjelokupnog problema, želi cijelu
zbrku ostaviti za sobom. Neće u tome uspjeti zbog moralnih i
praktičnih razloga. Kako je bosanski premijer Haris Silajdžić mnogo
puta ponavljao tijekom posjeta New Yorku i Washingtonu, time što se
nikoga ne poziva na odgovornost za 200 tisuća ubijenih krši se
najosnovniji osjećaj za pravdu. Osim toga, iako nisu srušile
srbijansku vladu, sankcije su barem uništile srbijansko gospodarstvo i
tako donekle ograničile agresiju. Budući da intervencije nije bilo i
budući da su naše prijetnje bile prazne, možda ćemo morati pričekati
da iscrpljivanje učini svoje. Barem nemojmo srbijanskoj vladi dati
sredstva za nastavak rata protiv susjeda i vlastitih manjina",
zaključuje komentator.
SAD odolijevaju zahtjevima da se ukine embargo nametnut Srbiji
Andrew Borowiec izvješćuje da "unatoč vojnoj pat poziciji i uništenom
gospodarstvu, Hrvatska od SAD traži da zadrže gospodarski embargo
protiv Srbije kao jedini učinkovit način zaustavljanja balkanskog
meteža.
'Ne postigne li se napredak, jedina su opcija nove borbe', rekao je
hrvatski ministar obrane Gojko Šušak prošlog tjedna poslije razgovora
s dužnosnicima Clintonove vlade. U interviewu g. Šušak je rekao da
su mu SAD zajamčile da će i dalje podupirati oštre sankcije protiv
krnje Jugoslavije... No, unatoč tim jamstvima, što se povremeno
ponavljaju u obliku upozorenja jugoslavenskim diplomatima u
Washingtonu, SAD se u svojim stajalištima osjećaju sve osamljenijima.
Pod teretom sankcija Srbija nije pala na koljena unatoč dramatičnim
nestašicama i hiperinflaciji. Neki promatrači vjeruju da su sankcije
možda i pojačale srbijansku odlučnost da se odupre stranim pritiscima
- i ojačale ultranacionalističkog predsjednika Miloševića.
G. Šušak je priznao da su u ovom prijelomnom trenutku SAD glavni
zagovornik nastavka sankcija koje su UN nametnuli Srbiji, u početku
optuženoj da je glavni krivac za sukobe koji su uslijedili nakon
raspada šestočlane jugoslavenske federacije. Ali Beograd, glavni grad
ostatka Jugoslavije, i dalje tvrdi da ne potiče nastavak građanskog
rata u Bosni i Hercegovini između Srba, Muslimana i Hrvata. Zapravo,
kažu Srbi, nedavne su se borbe uglavnom vodile između Hrvata i
Muslimana koji su u početku bili saveznici protiv Srba. Unatoč njihovu
izostanku - političkom i vojnom - s bosanskih bojišta, Srbi kažu da su
žrtve sankcija koje kažnjavaju njihovo pučanstvo...
U međuvremenu sve veći broj europskih zemalja traži ukidanje sankcija.
Zahtjevi se često podudaraju s njihovim gospodarskim razlozima", piše
Borowiec, navodeći Mađarsku kao najglasnijeg zagovornika ukidanja
embarga. Borowiec zatim pojašnjava razloge zbog kojih to traže i
Rumunjska, Rusija, Francuska, Njemačka i Grčka.
"G. Šušak je bio najnoviji glasnik hrvatskoga predsjednika Franje
Tuđmana, a njegova je poruka sadržala tri glavne točke: zagrebačka
vlada ustraje na tome da se nastave međunarodne gospodarske sankcije
protiv Srbije i Crne Gore; Hrvatska i dalje podupire posredničke
planove koje blokira muslimanska vlada u Sarajevu, a po kojima bi BiH
bila višeetnički savez; Tuđmanova bi vlada odobravala izravno
upletanje SAD u posredničkim naporima.
'Sankcije i oštra zima mogle bi prisiliti Srbe na kompromis', rekao je
g. Šušak. 'Ne postigne li se dogovor između Srba i Hrvata, ništa
neće imati učinka'.
U ovom je trenutku najveći kamen smutnje između povijesnih protivnika
krajinsko područje u obliku polumjeseca na istočnom rubu Hrvatske,
koje su osvojili Srbi, od kojih su mnogi protjerani iz drugih dijelova
Hrvatske. Ni međunarodno uvjeravanje ni nazočnost oko 11 tisuća
vojnika UN u Hrvatskoj nisu imali nikakva utjecaja na zaraćene strane.
Hrvati su napustili krajinu, a Srbi su se tamo ukopali i kane ostati.
Danas u Hrvatskoj... ima oko 500 tisuća izbjeglica, a očekuje se još
100 tisuća. Gospodarstvo je smanjeno za 60 posto od 1990., zadnje
godine u kojoj je bila sastavni dio Jugoslavije".
Na kraju Borowiec dodaje da "u Hrvatskoj mandat postrojbama UN nalaže
da nadziru granice, povratak izbjeglica i otvore ceste i druge
komunikacijske sustave. 'Ništa od toga nije ni djelomice ispunjeno',
rekao je g. Šušak. Dodao je i to da, osim vrlo profesionalnih
britanskih, francuskih i kanadskih postrojba, drugi pripadnici
kontingenta UN nisu mnogo pridonijeli stabilnosti tog područja. 'Ali
zbog složenosti situacije, moramo podnositi neučinkovitost UN', rekao
je".
(Hina) sv
170635 MET nov 93
170635 MET nov 93
(Hina) sv