ZAGREB, 11. studenoga (Hina)
GLAS AMERIKE - VOA
10. XI. 1993.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pokrenuo je novu inicijativu za
sveobuhvatno rješenje problema na prostorima bivše Jugoslavije. Taj
prijedlog američkim dužnosnicima obrazlaže hrvatski ministar obrane
Gojko Šušak koji se u Washingtonu nalazi već treći dan. O tome kako
Vlada u Zagrebu vidi put do mira, gospodin Šušak danas je govorio u
washingtonskoj zakladi Carnegie za međunarodni mir. Izvješće je
pripremio "Žorž Crmarić".
"U govoru, koji je održao u zakladi Carnegie za međunarodni mir,
hrvatski ministar obrane Gojko Šušak istaknuo je da je glavni cilj
novoga paketa hrvatskoga predsjednika Tuđmana cjelovito rješenje
četiri problema: hrvatskog, bosansko-hercegovačkog, kosovskog i
makedonskog. Gospodin Šušak kazao je da je taj plan obrazlagao
američkim dužnosnicima koji su pokazali razumijevanje. On je nazvao
ohrabrujućim uvjeravanja Washingtona da sankcije protiv Srbije i Crne
Gore neće biti skinute sve dok se ne postigne cjelovito rješenje, koje
uključuje i rješenje pitanja Hrvatske, jer - kako je podsjetio - neke
su se europske zemlje zauzele za ukidanje sankcija ako Beograd pomogne
u dovršenju rata u BiH. Iznoseći glavne crte najnovijeg mirovnoga
prijedloga Zagreba, hrvatski ministar obrane istaknuo je zahtjev za
većim angažmanom postrojba UN i NATO-saveza. 'Konkretno, traže se
veće ovlasti za UNPROFOR i njegov veći angažman, a poželjno je i
uključivanje NATO-a čije kopnene postrojbe ne bi trebale sudjelovati u
borbama nego nadzirati granice, a potrebna je i jača potpora
zrakoplovstva', rekao je gospodin Šušak. (...) 'Mi smatramo da je
Ženeva dobra polazna točka te da razgovore tamo treba obnoviti. U
paketu su i stajališta o autonomnim pokrajinama srpske manjine u
Hrvatskoj, zatim o ustavnim rješenjima problema u BiH te o ustavnim
rješenjima za Albance na Kosovu, a sličan je primjer i za Makedoniju u
svezi s albanskom manjinom', kazao je Šušak. Šušak je napomenuo da se
u najnovijem hrvatskom prijedlogu poziva na otvaranje svih prometnica
u Hrvatskoj i BiH. Upitan o mogućnosti obnavljanja sukoba u krajini,
hrvatski ministar obrane rekao da je ne treba očekivati da će se to
dogoditi u skoroj budućnosti, pa ni kasnije. Za borbu treba dvoje,
kazao je Šušak i dodao kako Hrvatska smatra da rat nije opcija dok, s
druge strane, Srbi u krajini nisu u situaciji da pokreću ofenzivu. On
je rekao da će idućega tjedna u Oslu ili možda negdje drugdje biti
nastavljeni razgovori hrvatskih izaslanika i Srba iz krajine. On je
naglasio da neće odlučivati samo vodstvo iz Knina jer će i nastavak
sankcija imati utjecaja na rješenje. Što se tiče odnosa Hrvata i
Muslimana, gospodin Šušak je rekao da oni nisu prekinuti te da
dužnosnici vlade u Sarajevu često dolaze u Zagreb i obratno. Hrvatske
i muslimanske postrojbe i dalje su skupa i bore se u Posavini, Tuzli i
Bihaću, pa čak i u Sarajevu. Upitan o razlozima sukoba Hrvata i
Muslimana, Šušak je kratko rekao da je uzrok tomu nepostojanje vizije
i čelništva. U sklopu pokušaja da se ti odnosi poprave, u Sarajevo
će, kako je rekao, otputovati hrvatski ministar vanjskih poslova Mate
Granić i njegov turski kolega Hikmet Cetin koji će o tome razgovarati
s predsjednikom Alijom Izetbegovićem".
BRITANSKI RADIO - BBC
10. XI. 1993.
Pregled tiska
Pokolj školske djece u sarajevskom naselju Ali-pašino polje ponovno
je učinilo britanski tisak svjesnim da rat u BiH nije ništa manje
krvav nego prije. Svi ovdašnji dnevnici - neki s više, a neki s manje
smisla za opis jezivih potankosti bombama raskomadanih dječjih tijela
- objavili su izvješća svojih dopisnika s područja bivše Jugoslavije u
kojima se govori o najpogubnijem napadu na Sarajevo otkad je bosanska
vlada odbila mirovni plan.
Novinar "The Guardiana" piše kako se ne zna odakle su stigle tri
granate od kojih je jedna uletjela ravno u pun razred djece, druga
pogodila ulaz u privremenu školu, organiziranu uz pomoć organizacije
pod patronatom Danielle Mitterrand, a treća pala na pun trg ljudi i
djece u repu za kruh i vodu. Sedam je ljudi poginulo, četrdeset ih je
ranjeno, bolnice su pune ranjene i preplašene djece i njihovih od
brige izbezumljenih roditelja. List napominje da se još pouzdano ne
zna odakle su došle granate. No naselje je stisnuto ispod planine
Vrace koju drže bosanski Srbi.
To se dogodilo istoga dana kada je u Sarajevo stigao međunarodni
pregovarač Thorvald Stoltenberg kojega, kako piše Laura Silber u
"Financial Timesu", nije htio primiti bosanski predsjednik Alija
Izetbegović, pa se sastao samo s premijerom Harisom Silajdžićem. Bio
je to odraz razočaranja međunarodnom politikom koja je okrenula leđa
Bosni, obrazlaže Laura Silber. Još jedan incident bacio je sjenu na
misiju UN u BiH. Naime, dvojicu Hrvata iz pratnje sarajevskoga
katoličkog nadbiskupa Srbi su izvukli iz vozila UNPROFOR-a pošto su ga
nasilno otvorili polugom.
"The Daily Telegraph", "The Guardian" i "The Independent" posvetili
su posebne članke rušenju mostarskoga Starog mosta: Sva tri lista
objavila su sliku spomenika koji je bio na popisu UNESCO-ve svjetske
kulturne baštine, a koji su, nakon što je mnoga stoljeća prkosio
ratovima i potresima, uzastopnim bombardiranjem srušili Hrvati. Tako
dva lista ustvrđuju u naslovu.
'Bio je to pogodak u srce i dušu svakoga Mostarca', rekao je
bosanskom radiju Musliman, a prenosi "Financial Times". Most je pao u
rijeku u utorak u 10,30 sati ujutro. 'Od njega nije ostalo ništa',
kazao je predstavnik Visokoga povjereništva za izbjeglice. 'Hrvati su
ga tukli od ponedjeljka poslije podne i ponovno u utorak ujutro',
prenosi njegove riječi "The Daily Telegraph". 'Bio je, nema
sumnje, namjerno gađan. Danas su u gradu odrasli ljudi plakali zbog
mosta. On nije bio simbol za Muslimane ili Hrvate, bio je simbol
grada'.
Veso Vegar, glasnogovornik HVO-a, izjavio je da je most vjerojatno
pao sam od sebe. Stari je most bio od vitalne važnosti za pedeset
tisuća Muslimana koji su opkoljeni na istočnoj obali Neretve.
Muškarci i žene prelazili su preko mosta, usprkos snajperima s
hrvatske strane, da bi donijeli vodu. Neki su hrvatski izvori rekli -
tvrdi Christopher Bellamy u "The Independentu" - da je most uništen
kao odgovor na niz poraza koje je bosanska vojska nanijela HVO-u u
srednjoj Bosni. Bellamy se javio iz Viteza te piše da je
glasnogovornik bosanske vojske ustvrdio kako se nada da će Vitez i
Busovača pasti prije zime.
Patrick Bishop, dopisnik "The Daily Telegrapha" iz BiH, posjetio je
Veliku Kladušu, "dom najsretnijih Muslimana na području bivše
Jugoslavije. Ovdje se ljudi ne boje da će ih netko poslati na
bojište. Kamioni s Agrokomercovom robom putuju kroz područja koja
drže Srbi ili Hrvati bez pratnje UN, a za sve je zaslužan Fikret
Abdić, poznat kao Babo, koji je, usprkos svim optužbama koje se na
njegov račun emitiraju preko bosanskoga radija, i sada omiljen u
muslimanskom džepu što se u rujnu proglasio autonomnom pokrajinom.
Babina sposobnost pogodbe s Hrvatima i Srbima osigurala je tom kutku
Bosne relativan mir i sačuvala ga od razaranja. Abdić vjeruje u
iscjeljujuću sposobnost pogađanja, pa iako su postrojbe bosanske
vojske u Cazinu i Bihaću uhitile mnoge njegove pristaše, mnogi ipak
misle da je Babin put onaj pravi. Naime, sve više jača neovisnost
muslimanskih džepova udaljenih od Sarajeva, pa tako i Tuzla trguje sa
susjednim Srbima. Možda će na kraju iscrpljenost i gospodarska nužda
dovesti do mira u čemu nisu uspjeli ni politički čelnici ni
međunarodni posrednici".
"The Times" bavi se prijedlogom Francuske i Njemačke koji su ministri
vanjskih poslova dviju zemalja - Juppe i Kinkel - izložili
ministarskom skupu EZ u ponedjeljak u Bruxellesu. Naime, oni su
predložili da se Srbiji ublaže sankcije ako pristane ustupiti
Muslimanima djelić teritorija u BiH. Eve-Ann Prentice
zaključuje kako se stajalište Zapada spram sankcija protiv Srbije
promijenilo otkako su one nametnute prije osamnaest mjeseci jer u to
se vrijeme Srbija doimala jedinim razbojnikom, a sada se i Hrvatsku
uvelike kritizira zbog toga što nije uspjela obuzdati bosanske Hrvate.
List drži da je prijedlog prvi znak da zapadni saveznici ublažavaju
svoju politiku prema Srbiji. No o francusko-njemačkom prijedlogu
raspravljat će danas veleposlanici NATO-a, a za dva tjedna u
Luksembourgu ministri EZ cijelo će jutro posvetiti ratu na području
bivše Jugoslavije.
Putovanje grčkoga ministra vanjskih poslova Karolosa Papouliasa bilo
je povod Jonathanu Eyalu, balkanologu iz Kraljevskoga instituta za
oružane snage da u "The Independentu" napiše članak pod naslovom
'Zašto cijeli Balkan nije loš'. U njemu on polemizira s onima koji
zastupaju mišljenje kako Balkan treba izolirati od ostatka Europe te
tvrdi kako se problemi toga područja moraju rješavati zajednički, uz
potporu Zapada, ili će kriza na Balkanu doista na kraju utjecati na
ostatak Europe. Nije istina da Balkan razdiru plemenski ratovi. S
izuzetkom bivše Jugoslavije, ni u jednoj drugoj zemlji na Balkanu nema
manjine veće od deset posto ukupnoga pučanstva. Autor zagovara
uključivanje NATO-a, ili EZ, ili Europskoga saveza, kako se ona odsad
zove, te naglašava kako su ostale zemlje na Balkanu dosad patile zbog
događanja na području bivše Jugoslavije i gospodarskih sankcija protiv
Srbije koje su pogodile i njezine susjede. Jugoslavenska lekcija,
kako je naziva Eyal, jest: usprkos razlikama balkanske zemlje spadaju
u pitanje šire europske sigurnosti. Stoga ne bi trebalo sadašnju
grčku diplomatsku ofenzivu na Balkanu gledati sa sumnjom, nego kao
potez u dobrom pravcu.
RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI
10. XI. 1993.
Izvješće iz Beograda poslao je Lazar Stojanović "Zajedničkom odlukom
savezne i republičke vlade dinar je noćas devalvirao više nego
trostruko. Danas se službeni tečaj poklapa s uličnim. Vjerojatno će
to trajati samo do večeri. Odluka je donesena nakon dva dana dosad
najvećeg monetarnoga potresa otkako gospodarstvom vlada nekontrolirano
ubrzavana inflacija. Pad dinara i prije je bio skokovit, obično nakon
izljeva svježe tiskanog novca na ulicu. Ovaj put, međutim, gotovine
na ulicama nije ni bilo; naravno, ni u bankama, što je vrlo česta
pojava.
Trgovanje preko računa koje se nekoliko puta pojavljivalo, bilo
zabranjivano, pa se opet neobjašnjivo obnovilo djelovalo je opet
tijekom zadnjih desetak dana dok kasno sinoć nije ponovno zabranjeno
odlukom savezne vlade. Prije nego je zabranjen, taj tzv. žiralni
otkup deviza obavljao se po tečaju četverostruko većem od uličnoga
gotovinskog tečaja. Novac dobiven žiralnom prodajom deviza mogao se
realizirati kupovinom robe na čekove. Cijene nisu uspijevale pratiti
pad žiralne vrijednosti dinara iz sata u sat. Potrošači su praktično
očistili police u trgovinama. Neki kao 'Beko', najveći beogradski
proizvođać konfekcije, privremeno su zatvorili trgovine dok se cijene
ne izravnaju.
Dosta gospodarstvenika smatra da se i u uvjetima visoke i ubrzane
inflacije može poslovati, pod uvjetom da se zna s kolikim se padom
vrijednosti novca može računati, barem na kraći rok. Potres tijekom
zadnja dva dana za mnoge prodavače značio je čist gubitak. Na podosta
stabilno ulično tržište novca potres se odrazio u podizanju provizije,
zbog povećanog rizika, s uobičajenih deset na čitavih trideset posto.
Inače, devize su po visokim žiralnim tečajevima najviše otkupljivale
najveće banke, ali i mnoge manje, privatne, ponekad sasvim
neovlaštene.
Odakle velikim bankama novac na računima da bi otkupljivale devize?
Neki sumnjaju da je toga novca uopće bilo i drže da je otkup bio
anticipativan bez pokrića. U svakom slučaju, banke, dakle - država,
došli su do nešto svježe devizne gotovine ovaj put ponajviše na štetu
gospodarstva. A u blagotvorno djelovanje noćašnjih bombaških
monetarnih odluka ne vjeruju ni stručnjaci u vlasti. Teško je
vjerovati da plivajući tečaj pomaže u uvjetima inflacije od pola posto
na sat s tendencijama ubrzavanja".
AUSTRIJA - KURIER
10. XI. 1993.
U nedostatku koncepta - konferenciomanija
"Nakon dugotrajne šutnje političara i medija pri suočavanju s
jugoslavenskom tragedijom, ponovo nastupa razdoblje živahne
aktivnosti. UN nastoje organizirati novu konferenciju o Jugoslaviji,
posrednik EZ Owen želi pokrenuti konferenciju o stanju na cijelom
Balkanu, koja bi - prisjetimo li se dosadašnjih iskustava - mogla
potrajati nekoliko desetljeća.
Bonn i Pariz pokušali su povući konkretan potez, predloživši sastanak
EZ u roku od dva tjedna, izradu nove strategije za Bosnu i - još
važnije - uklanjanje opasnosti novog rata između Srbije i Hrvatske.
Njemački i francuski ministar vanjskih poslova koketiraju čak i s
opcijom ukidanja sankcija protiv Srbije u slučaju kooperativnosti
srpske strane - pritom valja napomenuti da je posrijedi kazna koju
nije odredila EZ već UN. Milošević nije promijenio svoje stajalište -
Srbija će biti spremna na suradnju, ali tek nakon ukidanja embarga.
Ne pokaže li Zapad čvrstu volju za suzbijanje rata u Europi, događaji
će i dalje teći dosadašnjim smjerom. Političari bivše Jugoslavije i
dalje će razmišljati u kategorijama rata; protjerivanje i ubijanje i
dalje će biti 'opravdavajući' argumenti za osvajanje teritorija.
Brojne konferencije i uporno popuštanje agresoru rezultirali su tek
odebljalim lisnicama Owena i Stoltenberga koji polugodišnje primaju
350.000 dolara za svoj angažman. Osim toga, prividna aktivnost
umiruje javnost. Doduše, taj učinak suzbijaju prve slike ratne zime u
Bosni na televizijskim ekranima. Slike izmoždene, zgrčene i smrznute
djece i staraca", piše Livia Klingl.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST 10. XI. 1993.
Dužnosnici UN u Hrvatskoj mirovnu misiju ocjenjuju
neodrživom i preporučuju njezin prekid
Dopisnik iz Zagreba David Ottaway raščlanjuje misiju UN u Hrvatskoj:
"Viši dužnosnici UN u Hrvatskoj preporučili su da se operaciju znatno
revidira ili prekine. Oni kažu da nitko u sjedištu UN u New Yorku ne
sluša te da je Vijeće sigurnosti ignoriralo njihov savjet,
prihvaćajući nerealne rezolucije i odbijajući se suočiti s propašću
mirovnih napora UN.
Poslije dvadeset mjeseci borbi za primjenu onoga što mnogi drže
neprovedivim mirovnim planom, hrvatska vlada i srpska manjina i dalje
su u zavadi i zaposleni pripremama za novi krug rata umjesto
pregovora. Zastoj je toliki da su nakon najnovijeg prošlotjednog
neuspjelog pothvata tajne diplomacije UN, uključujući i sastanak u
Norveškoj na visokoj razini između srpskih i hrvatskih vlasti,
dužnosnici upozorili da bi sastanci dviju strana prije mogli
naškoditi, umjesto da pomognu u mirovnim naporima.
'Što, zaboga, mi ovdje radimo?' pitao je viši dužnosnik UN. 'Hrvati
nas optužuju da smo nedjelotvorni, a Srbi nas optužuju da smo
dvolični... nije mi jasno zašto bi međunarodna zajednica i dalje
ovdje bacala stotine milijuna dolara'.
To mišljenje navodno dijele u višim krugovima Zaštitnih snaga UN u
bivšim jugoslavenskim republikama. Uz godišnji trošak od 1,5 bilijuna
dolara, UNPROFOR se takmiči sa Somalijom kao najveća svjetska mirovna
operacija. Većina od 27 860 vojnika, policajaca, promatrača i drugih
pripadnika UNPROFOR-a smještena je u Hrvatskoj, ali 11 tisuća ih je u
Bosni i Hercegovini, 6 tisuća u Makedoniji, a ima ih i u Srbiji.
Rezolucija o srpsko-hrvatskom sukobu u Hrvatskoj, koji je počeo kad
su Srbi odbili prihvatiti deklaraciju o neovisnosti Hrvatske u lipnju
1991., nije bila na prvom mjestu zanimanja UN za Balkan jer je
krvaviji rat u Bosni istrošio veći dio mirotvorne energije Thorvalda
Stoltenberga... i Davida Owena... Međutim, među stručnjacima za
pitanja Balkana rašireno je gledište da bit cijelog balkanskog sukoba
leži u neriješenom srpsko-hrvatskom odnosu i ravnoteži snaga. 'Bosna
je preotela cijeli mirovni proces...', kaže dužnosnik UN.
Ako su neki dužnosnici UN spremni odustati od svoje misije, mnogim je
Hrvatima još i više dojadio UNPROFOR, koji drže odgovornim za gotovo
sve svoje nevolje. Ljuti su jer snage UN nisu uspjele ponovno
uspostaviti hrvatsku vlast na četvrtini zemlje koju su tijekom sukoba
Srbi preuzeli pod svoj nadzor, niti su omogućili povratak 247 tisuća
prognanih Hrvata na njihovu zemlju.
Skupina Hrvata izgradila je zid oko sjedišta UN u središtu Zagreba na
kojem je na crnim i crvenim ciglama ispisala 11 701 ime nestalih i
poginulih tijekom hrvatsko-srpskog rata 1991. 'UNPROFOR nije učinio
apsolutno ništa kako bi pomogao Hrvatskoj. Zapravo su spriječili
Hrvatsku da oslobodi svoje teritorije', kaže Zdenka Farkaš,
predstavnica Udruženja obitelji zarobljenih i nestalih branitelja
Hrvatske, koje je podiglo zid.
U međuvremenu, mediji napadaju vlasti UN tvrdnjama da su postrojbe
UNPROFOR-a ovdje i u Bosni ilegalno prodavali gorivo, cigarete i hranu
i uzdržavali lanac prostitucije. UN su pokrenuli istragu o tim
tvrdnjama koje su još više naškodile ugledu svjetske organizacije.
'UNPROFOR ovdje više nema kredibilitet', rekao je zapadni diplomat u
Zagrebu".
Ottaway podsjeća da su u rujnu viši dužnosnici UN u izvješću
preporučili da se "mirovna operacija povuče te da se stožeri
UNPROFOR-a u Bosni i Makedoniji presele. Osim toga, dužnosnici su
predložili sankcije protiv Hrvatske, poput onih koje su nametnute
jugoslavenskoj federaciji pod vodstvom Srbije, zbog sve većeg
upletanja Hrvatske vojske u bosanski sukob i njezino navodno
sudjelovanje u 'etničkom čišćenju' i razaranju tri sela hrvatskih Srba
s početkom rujna.
Preporuka dužnosnika UN da se zapovjedništvo UNPROFOR-a preseli iz
Hrvatske zbog sve većeg neprijateljstva prema njegovoj nazočnosti,
shvaćena je dovoljno ozbiljno i ubrzana su razmatranja mogućnosti
preseljenja. Razmatrala se mogućnost preseljenja u Trst i Anconu,
Ljubljanu, Skoplje i nekoliko mjesta u Mađarskoj".
Ottaway ističe da je "misija UN od početka vjerojatno bila osuđena na
neuspjeh zbog srpskog nastojanja da stvore 'veliku Srbiju' koja bi
uključivala srpske zemlje u Bosni i Hrvatskoj". Podsjećajući zatim na
rezoluciju 743, prihvaćenu u veljači 1992., kad je UNPROFOR počeo
provoditi zadaću nadzora povlačenja jugoslavenske vojske iz Hrvatske,
te na zadaću UN da provedu Vanceov mirovni plan, Ottaway napominje da
je uloga tih mjera bila da "stvore atmosferu u kojoj bi se mogli
voditi mirovni pregovori između predstavnika srpske manjine u
Hrvatskoj... i hrvatske vlade".
"Poslije deset rezolucija i dvadeset mjeseci UNPROFOR nije uspio
ostvariti niti jedan cilj, osim što je omogućio povlačenje
jugoslavenske vojske pod srpskom dominacijom i spriječio još jedan
opći hrvatsko-srpski rat. Srpski nacionalisti u Hrvatskoj osnovali su
samozvanu srpsku republiku krajinu, koja pokriva većinu 'područja pod
zaštitom' UN. Uz masovnu dopremu oružja od njihova pokrovitelja
Srbije... hrvatski su Srbi izgradili dovoljno jaku vojnu snagu kojom
mogu prkositi i hrvatskim vlastima i vlastima UNPROFOR-a. U
međuvremenu su Hrvati pokrenuli nekoliko ofenziva, pokušavajući
vratiti strateške mostove, ceste i zemlju koju drže Srbi, a za te su
akcije dužnosnici UN rekli da su ozbiljno potkopale mirovne napore
UN", piše Ottaway na kraju raščlambe.
(Hina) sb
110541 MET nov 93
11HHMM MET nov 93
(Hina) sb