ČAPLJINA, 4. studenoga (HABENA/Hina) - Pripadnik 1. brigade HVO-a
"Kneza Domagoja" iz Čapljine, Dražen Primorac, kojeg je muslimanska
vojska uhitila 13. srpnja 1993. na Gubavici, uspio je nakon 109 dana
provedenih u muslimanskom zatočeništvu pobjeći na slobodu.
"Nije nam bilo lako. Nosili smo ranjenike do Blagaja. Bili smo žedni,
nije bilo vode. U Blagaju smo proveli dva dana, a onda su nas odveli u
Vranjeviće. Nakon desetak sati produžavamo put za Mostar. Svih 109
dana zatočeništva proveo sam u vojnom logoru, na lijevoj obali
Neretve, u zgradi stare osnovne škole", kaže Primorac.
Po riječima Dražena Primorca, svi zatočenici bili su zlostavljani, a
Čapljinci su imali "poseban status".
"Poseban status 'uživali smo' petnaestak dana - kada smo dobro
osjetili snagu palica i kada smo bili izolirani od ostalih zatočenika.
Hranu smo dobivali dva puta dnevno, oko 9 i 17 sati. Riža, makaroni
... makaroni, riža ... Spavali smo u podrumu 4. osnovne škole, imali
smo palete, spužve ... a kad je zahladilo i po jednu deku. Imali
smo i radne obaveze (...) išli smo na prve položaje, kopali rovove,
grobove, izvlačili ranjene i poginule, istovarivali robu, čistili
prostore (...) I u zatočeništvu vijesti nekako stižu. Čuli smo za
pregovore i razmjenu. Ali do razmjene nije dolazilo. Osobno nisam
vjerovao u dobre ishode tih pregovora. Zato sam izabrao bijeg.
O događanjima na fronti znali smo i po ponašanju stražara. Kad bi
muslimani gubili - palica bi "radila". Znali smo to i po mrtvima koje
smo pokapali, ali i po tome što su nam uzimali krv za njihove
ranjenike. Jednom smo svi morali dati krv, a kada je to izišlo na
vidjelo - krv su davali samo dragovoljci. Zauzvrat bi dobivali bolju
hranu", priča o svojoj golgoti Dražen na kojemu su, kako javlja
HABENA, itekako vidljivi tragovi dana provedenih u zatočeništvu.
(Hina) mć
042151 MET nov 93
042151 MET nov 93
(Hina) mć