ZAGREB, 2. studenoga (Hina)
BRITANSKI RADIO (BBC) 1. XI. 1993.
Pregled tiska
Nakon zatišja, sukob na području bivše Jugoslavije ponovno
je sve prisutniji u britanskom tisku.
"The Guardian" u uvodniku uspoređuje Bosnu sa Sjevernom Irskom,
sarkastično nabrajajući sve ono što su u izjavi o području bivše
Jugoslavije rekli čelnici EZ na svom sastanku na vrhu u petak kada su
zapravo ponovili već mnogo puta izrečene fraze. Autor članka deklaraciju
naziva šepavom te iznosi što bi trebalo učiniti. Ono što je nužno i hitno
jest akcija. Hitno raspoređivanje dodatnih mirovnih postrojba, ukidanje
putovničkih restrikcija za izbjeglice, novčana pomoć i dostava pomoći onima
kojima je potrebna. Ni jedno područje Bosne nema monopol na bijedu.
Novinar navodi izvješće Visokog povjereništva UN za izbjeglice o
Srebrenici.
Upravo u Srebrenici - gradiću koji je ponukao UN da proglase sigurna
područja - ljudi hodaju po ulicama gore-dolje posve zbunjeni. Žive u
razrušenim kućama punim nametnika, a po gradu lutaju divlji psi. Gdje je
sada ta politika zaštićenih područja UN?
No iza tih patnji stoji nepriznata činjenica da su se sve strane zapravo
prešutno dogovorile da se patnje mogu nastaviti. Postoji neformalni
dogovor među Srbima, Hrvatima, sarajevskom vladom, Europom, Washingtonom i
posrednicima da se ne nude novi poticaji na bosanskom bojištu jer svi,
uključujući i predsjednika Izetbegovića, misle da vrijeme radi za njih.
Čini se, da se prednost daje sukobu niskog intenziteta umjesto političkim
rizicima u čemu je zapravo usporedba sa sjevernom Irskom.
Posve drugačije od uvodnika u "The Guardianu" zvuči pismo Douglasa Hogga,
ministra u ministarstvu vanjskih poslova, objavljeno u "Financial Timesu",
u kojem gospodin Hogg poziva u pomoć brojke da bi dokazao kako službena
Britanija nije zaboravila na patnje ljudi u Bosni. On tvrdi kako
nastojanja na miru u BiH te dobrotvorna pomoć njezinim stanovnicima i dalje
ostaju jedna od važnijih briga britanske politike. Gospodin Hogg napominje
kako će Britanija nastojati preko zime dostavljati pomoć. No nema ni zbora
o nekom nasilnom otvaranju dobrotvornih koridora, iako još postoji
prijetnja zračnim napadima postrojba NATO-a. U svom pismu - u kojemu
zapravo polemizira s novinarom lista - Hogg spominje i mogućnost održavanja
nove međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, ali oprezno napominje
kako bi se ona, vjerojatno, mogla održati u Ženevi, a ne u Londonu te da je
treba dobro pripremiti i dobiti suglasnost svih strana da bi od nje bilo
neke koristi.
Sudeći po onome što u "The Guardianu" piše glumica i zastupnica u
britanskom parlamentu Vanessa Redgrave, moglo bi se zaključiti da ima i
onih koji ne misle da službena britanska politika čini sve što može.
Vanessa Redgrave opisuje svoje pokušaje da sa skupinom uglednih britanskih
filmskih stvaralaca otputuje na međunarodni filmski festival u Sarajevo
koji su od 23. listopada do 2. studenoga organizirali Haris Pašović i
Zdravko Grebo. Vanessa Redgrave prvo se obratila Foreign Officeu za
dopuštenje da putuje izravno s UNPROFOR-ovim zrakoplovom od Zagreba do
Sarajeva. Iz istoga razloga obratila se i Cedricu Thornberryu u sjedištu
UNPROFOR-a u Zagrebu. Nakon što su stigle akreditacije od UNPROFOR-a,
Vanessa Redgrave dobila je obavijest iz Zagreba kako im je u sjedištu
Visokog povjereništva za izbjeglice u Ženevi rečeno da britanska vlada ne
želi da oni idu u Sarajevo. U Foreign Officeu na njezin upit odgovoreno je
da civilne osobe ne mogu letjeti UNPROFOR-ovim zrakoplovima pa su pokušali
preko Ancone, također s UNPROFOR-om, ali ovaj put njemačkim zrakoplovom
stići do Sarajeva, no ponovno nisu uspjeli. U zrakoplov su se ukrcali
novinari koji su otišli pratiti filmski festival u Sarajevu, ali ne i
britanski filmski stvaratelji. Razlog - iz sjedišta britanske zračne
operacije u Ženevi stigao je dokument kojim se od svih posada UNPROFOR-ovih
zrakoplova zahtijeva da ne prime skupinu britanskih glumaca i režisera,
iako je u zrakoplovu iz Ancone za Sarajevo bilo mjesta. Obrazloženje -
razlog leta je dobrotvorna misija. Iako su u korist Vanesse Redgrave u
Foreign Officeu apelirali njezine kolege zastupnici, oni su ostali
nepopustljivi.
'Ta odluka ima vrlo ozbiljne implikacije', kaže Vanessa Redgrave, 'ne samo
da sarajevski umjetnici ne mogu izići iz Sarajeva nego se umjetnicima iz
svijeta ne dopušta da dođu u grad. To znači da je gradu nametnut kulturni
embargo, a to znači kršenje povelje UNESCO-a i UNICEF-a. Apeliram na sve
medije i pojedince da zahtijevaju od zemalja članica UN da se kultura i
obrazovanje proglase dijelom dobrotvorne pomoći. Inače, uskoro neće biti
ni hrane, ni kulture, ni mira u Europi ili bilo gdje u svijetu'.
List je objavio još jedan članak o području bivše Jugoslavije - riječ je o
Crnoj Gori. Sa Cetinja izvješćuje Yigal Chazan. On opisuje crkvenu
svečanost proglašenja episkopa Antonija Abramovića za mitropolita
Crnogorske pravoslavne crkve.
Tom se temom bavi i "The Independentov" dopisnik Marcus Tanner, koji
opisuje kako je policija u strahu od naroda zatvorila cijelo Cetinje.
Naime, mjesne vlasti, bliski saveznici srbijanskoga predsjednika
Miloševića, strahuju da bi obnova autokefalnosti Crnogorske crkve mogla
potaknuti secesionističke osjećaje među Crnogorcima, koji su nekada imali
samostalnu kraljevinu. Televizija je stoga cijeli dan prenosila vijesti u
kojima je nastojala ocrniti episkopa Abramovića i prikazati toga kanadskoga
imigranta varalicom. No mnogi su Cetinjani stavili njegovu sliku u izloge
i nisu se dali zbuniti vijestima budući da je u gradu, u cetinskom
manastiru, isti dan održan sinod Srpske pravoslavne crkve. Oni su to
smatrali izazovom budući da srpskoga episkopa Anfilohija - koji je crkveni
poglavar za Crnu Goru - mrze i smatraju ratnim zločincem, ološem i sotonom.
Crnogorci tvrde da on pri krštenju zahtijeva da se djeca upisuju kao Srbi,
a mrze ga i zbog toga što je prije dvije godine primio Arkana. Episkop
Anfilohije uzvratio je Cetinjanima da su lašci, komunisti i ateisti koji
žele svoju autonomnu crkvu, a ne znaju izmoliti ni Očenaš.
List je objavio i telefaks koji je stigao iz Pravoslavne crkve iz sjeverne
Amerike kojim se Antonije Abramović razrješava svećeničkog zvanja. U
interviewu za list Abramović je rekao da ga nimalo ne brine je li
Crnogorska crkva priznata ili nije. List navodi i izjave srpskoga episkopa
Anfilohija, koga smatraju čovjekom Beograda, a priča se o njegovim navodnim
zločinima. 'Zar ja sličim na ratnog zločinca', pita se Anfilohije.
"The Daily Telegraph" i "The Times" pišu o toj temi. Oba lista
zaključuju kako sve više raste ponor između Srbije i Crne Gore, kako u
Crnoj Gori jača želja za odlaskom iz krnje Jugoslavije, a pritom nitko ne
predviđa mirni i jednostavni razlaz. Dapače.
RADIO FRANCE INTERNATIONALE - 1. XI. 1993.
Iz Beograda se javio "Lazar Stojanović": "Pripreme za izbore sasvim su
očite u Beogradu te se dobiva dojam da oporba neće mnogo škrtariti oko
uvjeta, iako su prva reagiranja stranaka bila prilično tvrda. Riječ je u
prvom redu o ravnopravnoj zastupljenosti u medijima, posebno u glavnom
programu državne televizije. Jučer su SPO, Nova demokracija i Građanski
savez Srbije poslali vrlo precizan program ministarstvu informiranja Srbije
o ponašanju medija u pripremama za prijevremene izbore, ali to je samo
prijedlog. Izbori su blizu te postoji opravdani strah da bi čak i
prihvaćanje pravila koja jamče ravnopravnost došlo prekasno da donese
oporbi veću dobit.
Nije se dogodio očekivani rascijep u Demokratskoj stranci. Solomonsko
rješenje nađeno je u imenovanju Đinđića za nositelja izborne liste dok je
Mićunović ostao predsjednik stranke. Milan Panić osnovao je svoj izborni
stožer u Beogradu, iako službeno još nije odlučio hoće li i kako će se
uključiti u izbornu utrku.
Danas je vođa Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara najavio povratak
još jednoga od nekadašnjih kandidata - Ivana Đurića - koji se na prvim
izborima vrlo uspješno borio za položaj predsjednika Srbije. Po broju
glasova bio je odmah iza Draškovića, tada najuspješnijeg oporbenoga
kandidata. Zanimljivo je da srpska građanska opcija nailazi na tako puno
razumijevanje mađarske zajednice. Kad bi to bilo tako i s Albancima, ne
samo Ivan Đurić nego čitava marginalizirana građanska oporba imala bi
ozbiljne šanse da se ravnopravno bori s nacionalističkim strankama ili sa
socijalistima ako bi se našao npr. zajednički jezik sa SPO-om.
To je, međutim, u postojećem političkom kaosu i s kratkim rokom prilično
nevjerojatno. U svakom slučaju, Đurić i Panić znače barem da se Miloševiću
i Šešelju neće suprotstaviti samo mala skupina nesložnih vođa. Naime,
Panić bi mogao biti kakav-takav čimbenik ujedinjavanja. Dok se predizborna
groznica polako razvija, Milošević dobiva stratešku potporu s prilično
neočekivane strane. Naime, posebni izaslanik Boutrosa Ghalia Thorvald
Stoltenberg, koji je jučer s Miloševićem razgovarao o mogućoj međunarodnoj
konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, danas je na konferenciji za novinstvo i
sam izrazio sumnju u otvaranje takve konferencije".
Marinko Čulić iz Zagreba javlja: "Hoće li Hrvatskoj bit oduzet status
posebnog gosta u Vijeću Europe i hoće li joj tako zadugo biti zatvorena
vrata u to formalno ne osobito moćno udruženje, ali važno stoga što je neka
vrsta predvorja za sve ostale organizacije i aranžmane? Dakle, za ono što
se kratko zove svijet ta dvojba već neko vrijeme visi u zraku, a postoji i
formalna inicijativa da se izrekne takva kazna koja je pokrenuta zbog
teških dobrotvornih prekršaja što su ih ljetos počinili Hrvati u BiH.
Radi toga sutra u Strasbourg putuje predsjednik Sabora Stipe Mesić, koji
će - kako se očekuje - morati odgovarati na istražiteljski neugodna
pitanja, a položaj mu posebno otežava ili ga, možda, čak čini bezizglednim
okrutni zločin u Stupnom Dolu. Nije, dakle, isključeno da se ovih dana iz
Strasbourga, ili čak nekoga većeg diplomatskoga sjedišta u Europi i
svijetu, odmjeri neka kazna Hrvatskoj. Ako se tako dogodi, u hrvatskom
državnom vrhu teško će moći reći kako je to zbog osvjedočene nesklonosti
međunarodne zajednice prema Hrvatskoj jer je baš proteklih dana pokrenut
postupak za njezino učlanjene u GATT, a u Zagrebu je boravilo i izaslanstvo
MMF-a, i to više mjeseci prije nego što je prvotno najavljeno.
Time se kao na školskoj ploči oslikava ono što smo svojedobno iznijeli
samo kao osnovanu slutnju, a to je da za ulazak Hrvatske u obitelj europske
i svjetske zajednice više čine međunarodne institucije od nje same. Dojam
je, štoviše, da dio hrvatske vladajuće garniture namjerno oteže susret sa
svijetom jer ga tamo čekaju norme ponašanje koje on ne želi slijediti, a
kada bi čak to i htio, ne bi bio u stanju. S tim u svezi, sada se
aktualizira dvojba koja se već dulje čuje, a to je da li se slučajno događa
da baš uoči ovakvih međunarodnih ispita na kakav odlazi Mesić, u Hrvatskoj,
onoj užoj ili široj, izbijaju slučajevi zbog kojih se ide na popravni
ispit.
Sam Mesić drži znakovitim da se baš uoči njegova puta dogodila prisilna
deložacija Mire Ljubić-Lorger. No masovna deložacija iz života kakva se
dogodila u Stupnom Dolu bit će bez sumnje njegov glavni problem u
Strasbourgu. Hoće li Zagreb poduzeti neke kaznene mjere prema Grudama,
zasad se ne vidi. Jedino upada u oči da su jučerašnju vijest France Pressa
o novom odbijanju HVO-a da preuzme odgovornost za Stupni Dol ovdašnji
mediji prešutjeli, što se nikada nije dogodilo, i to je znak da je nekakva
distanca prema Grudama ipak zauzeta. Slijedi li još nešto ili će sve
ostati samo na toj maloj cenzorskoj mjeri, vidjet će se vjerojatno već
ovoga tjedna".
NJEMAČKA
DIE WELT - 1. XI. 1993.
Formalizirana neučinkovitost
"Na bruxelleskom izvanrednom sastanku na vrhu šefovi EZ definirali su
nekoliko vanjskopolitičkih područja i konkretnih slučajevima koji
zahtijevaju 'zajedničke akcije'. Jedan od njih trebalo bi biti
'promatranje' prosinačkih izbora u Rusiji, srednja i istočna Europa, Bliski
istok i Južna Afrika te područje bivše Jugoslavije. Po Maastrichtskom
ugovoru koji vrijedi od 1. studenog, Europsko vijeće mora donijeti
jednoglasnu odluku o takvim akcijama. Tijekom procedure njihova
prihvaćanja i svake faze provedbe, Vijeće jednoglasno utvrđuje 'pitanja o
kojima njegovi članovi moraju odlučivati kvalificiranom većinom'. Stoga
države članice mogu biti nadglasane samo u odlučivanju o manje važnim
problemima.
Utjecaj spomenute odredbe na učinkovitost zajedničke vanjske politike
otkrila ja sjednica Vijeća, održana 29. studenog. Francuska je predložila
izdavanje ovlasti za upotrebu oružane sile u osiguranju pošiljki
humanitarne pomoći, namijenjenih opkoljenim muslimanskim područjima.
Britanci su se žestoko usprotivili takvom obliku 'zajedničke akcije',
ustvrdivši da bi ovlast za upotrebu oružane sile snage UN stacionirane u
Bosni - među njima i britanski i francuski kontingent - mogla izložiti
nepredvidivim opasnostima. Tim potezom Velika je Britanija (iako
neformalno) upotrijebila mogućnost veta, utemeljenu na uvjetu jednoglasnog
usvajanja odluka. Rezultat je komunikej u kojem je odobrena tek primjena
'svih primjerenih sredstava' u okviru humanitarne operacije. 'Zajednička
akcija' svedena je gotovo na ništicu.
Navedeni razvoj događaja upućuje na zaključak da bi praksa europske
vanjske politike ubuduće mogla biti sljedeća: 1. načelo jednoglasnog
prihvaćanja odluka štitit će i dalje prioritetne nacionalne interese
pojedinih država; vanjsku politiku bit će moguće kreirati samo
koordinacijom; 2. koordinacija je kompromis - to znači da će zajedničke
akcije uglavnom biti svedene na najmanju mjeru; 3. budući da države po
Maastrichtskom ugovoru moraju postići suglasnost o svim vanjskopolitičkim i
sigurnosnim pitanjima, nastupa međusobna blokada. Ta pojava uzrok je
dosadašnjeg neuspjeha EZ u Jugoslaviji. Najnovije odredbe formaliziraju
budući neuspjeh. Europski savez neće spriječiti zimsko umiranje Bosne",
upozorava Herbert Kremp.
(Hina) sb
020644 MET nov 93
020644 MET nov 93
(Hina) sb