Nadnaslov:Gorka sudbina oko 4 milijuna Roma u istočnoj i srednjoj Europi
Naslov: Romi - građani drugog reda
Podnaslov:Posvuda u istočnoj Europi Romi, koje ostali dio pučanstva smatra
"kradljivcima" i "lijenčinama", moraju se nositi sa sve većom
netrpeljivošću gradskih uprava koje ih potpuno zanemaruju,
sa bijedom još povećanom porastom nezaposlenosti nakon pada
komunizma te sa sve učestalijim rasističkim napadima i ksenofobijom
Piše: Jean BURNER, AFP
BEČ - Vječito nezaposleni, živeći većinu vremena ispod praga siromaštva,
vrijeđani, žrtve rasističkih napada - sudbina je to oko 4 milijuna Roma
koliko ih trenutno živi u srednjoj i istočnoj Europi.
Porast nezaposlenosti u istočnoj Europi nakon propasti komunističkih
režima 1989. godine, pogodio je prvenstveno romske manjine u Rumunjskoj,
gdje takva manjina broji 2 milijuna osoba, Bugarskoj (oko 600.000),
Mađarskoj (između 500.000 i 800.000) i Češkoj (300.000) i Slovačkoj
(450.000), povećavajući još više njihovu bijedu.
Posvuda u istočnoj Europi Romi, koje ostali dio pučanstva smatra
"kradljivcima" i "lijenčinama", moraju se nositi sa sve većom
netrpeljivošću gradskih uprava. Vlade uopće ne zanima njihova sudbina i
posebno ističu stopu kriminala kod romskih manjina, dva ili tri puta veću
nego kod preostalog dijela pučanstva, te njihov visok natalitet.
Slovački premijer Vladimir Meciar nije se ustručavao u rujnu reći kako su
"Romi problematična skupina, čiji će broj ubrzo prerasti broj bijelog
stanovništva".
Suočeni s pogoršanjem svojeg položaja, istočnoeuropske romske zajednice
osuđuju širenje rasizma i ksenofobije spram njih a žale se i na pomanjkanje
"edukativnih i socijalnih" programa za svoje pripadnike.
"Od vremena austrougarske vladarice Marije Terezije nitko ništa nije
učinio za naš narod", smatra Emil Scuka, bivši češkoslovački poslanik i
predstavnik romske manjine u Češkoj.
Međunaslov: Pogromi i policijski sat za Rome
U Rumunjskoj, bilježi udruženje za "ugrožene narode" sa sjedištem u
Goettingenu u Njemačkoj, "više od 20 pogroma desilo se nakon pada
Ceausescua u prosincu 1989. godine". Posljednji se desio 20. rujna u
Hadareniju, 400 km sjeverno od Bukurešta, gdje su linčovana dva Roma a
treći je živ spaljen, u znak odmazde zbog ubojstva rumunjskog seljaka kojeg
je nožem ubio jedan Rom.
U Bugarskoj većina od 600.000 Roma živi u barakama ili ruševnim kućama bez
grijanja. Od 50 do 90 posto ih je nezaposleno, bez sredstava za život.
Jedino policajci ulaze u 200 romskih getoa u Bugarskoj dok se općinari o
njima ne brinu, nazivajući ih rasadnicima kriminalaca.
U Mađarskoj su Romi bili prve žrtve pada komunizma krajem 1989. godine.
Zaposleni većinu vremena kao nekvalificirani radnici u državnim poduzećima,
prvi su otpušteni kada su se ta poduzeća zatvarala. Prema istraživanju
mađarskog ministarstva zdravstva, polovica romskih obitelji nema redovnih
prihoda. Njih 68 posto živi s mjesečnim prihodima nižim od 4.000 forinti
(manje od 50 dolara).
U Republici Češkoj 33.500 Roma izrazilo je pripadnost romskoj etničkoj
manjini, ali njihov se broj kreće oko 300.000. Strahuju od diskriminacije
u traženju zaposlenja. Početkom listopada četvoricu mladih Roma bacili su
u rijeku Otavu češki skinheadsi i jedan se utopio.
U Slovačkoj, parlament u Bratislavi morao je u kolovozu poništiti općinsko
rješenje grada Spisske Pohradie, na istoku zemlje, kojim se uvodi
policijski sat za Rome i dozvoljava policiji da posjećuje romske obitelji
kako bi "ušla u trag migrantima i drugim sumnjivim osobama". Samo je
80.000 Roma izrazilo pripadnost toj manjini ali slovačke vlasti procjenjuju
njihov broj na 450.000.
(Hina) br
010053 MET nov 93
010053 MET nov 93
(Hina) br