Nadnaslov: Prvi koraci slobode raspolaganja zemljom u Rusiji
Naslov: Vraća li se ruski "kulak"?
Podnaslov:Dok radikalni reformatori bučno najavljuju završetak desetljeća
kolektivizacije, smatrajući da sloboda raspolaganja zemljom
predstavlja jedinstvenu mogućnost za racionalnu preraspodjelu
zemljišta, malo je onih koji se odlučuju okušati sreću u
individualnoj poljoprivrednoj proizvodnji
Piše: Paola MESSANA, AFP
MOSKVA - Ruski "kulak", zemljovlasnik napadan od strane sovjetskog režima i
progonjen pod Staljinom, ponovo se pojavljuje u Rusiji gdje se otvara
proces privatizacija zemlje, zahvaljujući dekretu Borisa Jeljcina, no dugo
će vremena proći dok se ponovno ne stvori seljačka buržoazija 20-ih godina.
Prema nekim ispitivanjima javnog mnijenja 70 posto ruskih seljaka koji
dobivaju plaću ne čini se sklonim individualnom poduzeću, koji ostaje
nesigurnom financijskom avanturom i izložen administrativnim zasjedama.
Kolektivni život uvijek je bio obilježje ruske ruralne sredine.
Velika kolektivizirana dobra predstavljaju ogromnu većinu poljoprivrednog
vlasništva, oko 200 milijuna hektara, prema desetak milijuna hektara u
privatnoj obradi.
Dekret dozvoljava "svim ruskim pravnim i fizičkim osobama, koji posjeduju
zemljište, da njime raspolažu po volji, kupuju, prodaju, nasljeđuju,
unajmljuju, zakupljuju ili zamjenjuju".
Kremlj je očevidno očekivao pritužbe onih koji strahuju od toga da zemlja
ne postane predmetom spekulacija i žele odstraniti strance iz agrarne
reforme.
Argument o uspješnosti kojeg ističu protivnici liberalizacije čini se
manje uvjerljivim. Sovjetska poljoprivreda dosta je trpjela zbog svog
organiziranja u ogromne državne farme koje zapošljavaju milijune djelatnika
nezainteresiranih za dobro funkcioniranje svojih poduzeća.
Dugo vremena su zemljišta pošteđena od kolektivizacije bolje hranila
stanovništvo nego deseci milijuna hektara bogatijeg ali loše vođenog
zemljišta.
Međunaslov: Više vole da ih plaća država
Prodaju i kupnju zemljišta odobrio je Vrhovni sovjet (raspušteni
parlament) prije nekoliko mjeseci. Deputati su im ipak pridodali niz
uvjeta, naročito rokova, koje je Boris Jeljcin poništio.
Za radikalne reformatore, sloboda raspolaganja zemljom predstavlja
jedinstvenu mogućnost da se izvrši racionalna preraspodjela zemljišta, da se
poljoprivredna obrada učini učinkovitijom i da se rusko selo spasi od
sloma, u doba kada već pati od dramatičnog pada prinosa.
Trenutno u nekim djelovima Rusije prosječna površina u indivudualnoj
obradi iznosi između 15 i 20 hektara, što ne dozvoljava racionalizaciju
poljoprivrede, podsjećaju oni.
No u zemlji koja još uvijek nema katastra, gdje se poteškoća izlaska iz 70
godina državnog dirigiranja u ekonomiji svakodnevno osjeća, oni koji su
spremni okušati sreću u individualnom poljoprivrednom poduzeću nisu tako
brojni. "Nikakvo pravo tržište zemlje neće se moći postaviti dok Rusija ne
bude imala katastar", objašnjava jedan zapadni stručnjak u Moskvi.
Oko 250.000 hrabrih privatnih poljoprivrednika, žale se na potrebno
ulaganje u oruđe i strojeve, na nemogućnosti dobivanja dugoročnih bankovnih
zajmova, na neizvjesnost ove avanture. Na selu, velika većina još uvijek
više voli status poljoprivrednog radnika kojeg plaća država.
U izbornom razdoblju, za razliku od onoga što izjavljuju najnestrpljiviji,
nije izvjesno da bi ubrzanje agrarne reforme donijelo glasove
reformatorima. Konzervativni lobby je moćan u seoskoj sredini pa su neki
predsjednikovi savjetnici navodno sugerirali Jeljcinu da pristupi etapnoj
liberalizaciji zemlje.
(Hina) br
010049 MET nov 93
010049 MET nov 93
(Hina) br