Nadnaslov: Genij talijnskog filma beznadno je volio žene
Naslov: Sve Fellinijeve žene
Podnaslov: "Čini mi se da sam snimao samo filmove o ženama. Osjećam se
potpuno u njihovoj milosti ili nemilosti, samo s njima dobro se
osjećam: one su mit, tajanstvenost, različitost, opčinjenost,
želja za spoznajom".
Piše: Marie-Therese DELBOULBES, AFP
PARIZ - "Da nisam tako beznadno volio žene, nikada ne bih radio filmove",
govorio je Federico Fellini, autor "Grada žena", koji obiluje goropadnicama
i mehaničkim lutkama, gorostasnim ženama i patuljčicama, prostitutkama i
klaunovima tužna lika, uz poneku zraku čistoće koja otkupljuje grijehe.
"U meni žive bezbrojne slike žena, i vjerujem", govorio je sineast, već 50
godina oženjen Guliettom Masinom, "da je moguće istovremeno voljeti tri
žene".
U "Gradu žena", filmu u kojemu glumi 2.600 žena, Fellini otkriva svoje
opsesije, strahove i fantazije. Govorio je: "Čini mi se da sam snimao samo
filmove o ženama. Osjećam se potpuno u njihovoj milosti ili nemilosti,
samo s njima dobro se osjećam: one su mit, tajanstvenost, različitost,
opčinjenost, želja za spoznajom. Film je uspoređivao s "majčinom utrobom".
Prije snimanja savjetovao se s feministkinjama kako bi napravio tu
alegoriju u kojoj Marcelllo Matroianni proživljava moru, putuje u
nesvjesno, prisustvuje feminističkom kongresu na kojemu Walkuere tvrde da
je "menopauza muška izmišljotina", da bi se kasnije našao u muzeju simbola
falusa, obitavališta super-Don Juana (Santo Cazzone). U "Gradu žena"
Mastroianni je napadan, silovan, potopljen. Jedna će ga žena prisiliti da
zajaši motor, druga da vozi koturaljke, treća pokazati atribute svojih 6
muževa.
Međunaslov: Jedina žena Fellinijeva života
Feministkinje su se raspalile zbog goropadnica koje kastriraju muškarca.
A on im odgovorio: "Pa zar bih mogao i pomisliti da snimim film o ženama.
To nije film o ženama, već o muškarcu".
Optužili su ga da je ženomrzac zbog "Casanove" u kojemu potretira
talijanskog mužjaka, zavodnika, samoživa i nehajna muškarca koji luta od
žene do žene. Casanovina dekadentna Venecija, napučena mantijama i
pohotnim redovnicama, simbol je grijeha i užitka. Fellini se čak do
Indiane uputio da bi pronašao divovsku ženu od gotovo 2 m 40, koja će
upotpuniti zbirku čudovišta, masnih groteskno našminkanih žena-guja, tustih
sredovječnih matrona, nimfomanki, žalostivih prijateljica noći i bludnica
ogromnih stražnjica.
"Casanova" je ogledalo svijeta bez ljubavi, svijeta u kojemu Don Juan
postiže užitak ljubeći mehaničku lutku. A u "Gradu žena" tu će ulogu
odigrati ogromna lutka za napuhavanje. U "Amarcordu" pak, razlivene sise
ogromne trafikantice opčinile su malog Titta. Zauzvrat, samo će
patuljastoj časnoj sestri poći za rukom da suludog strica Thea nagovori
neka siđe s drveta s kojeg je vrišteći vapio za ženom.
U ženskom felinnijevskom vrtu rastu svakojaka čudovišta. "La dolce vita"
(Slatki život) urezao se u pamćenje zahvaljujući sablažnjivoj ljepoti Anite
Ekberg na Fontani di Trevi. "I za mene naslov, slika tog filma ostaju
neodvojivi od Anite", kazat će Fellini 25 godina poslije, očaran tom
"snažnom, veličanstvenom panterom". Glumica Anouk Aimee, ovjenačna je
tajnovitošću, a Magali Noel, senzualni simbol maštarija pojavljuje se u
"Amarcordu" ili "Satyriconu".
Svome dekadentnom bordelu, katolik Fellini nerijetko kontrapunktira simbol
čistoće i otkupljenja, poput smješka mlade djevojke pred morskim čudovištem
u završnim kadrovima "La dolce vita", ili nevinog pogleda Pierrota crvena
nosa, Gelsomine iz "La strade" (Ulica), koju je tumačila Masina, jedina
žena u njegovu životu.
(Hina) br
231344 MET oct 93
(Hina) br