Nadnaslov: Novi film Andrzeja Wajde - "Prsten od grive"
Naslov: Povratak počecima komunizma u Poljskoj
Podnaslov: U svom posljednjem filmu "Prsten od grive", prikazanom ovih
dana u okviru festivala europskog filma u La Bauleu, Andrzej
Wajda vraća se počecima dolaska na vlast komunista u Varšavi.
"Obzirom na ono što se događa u Moskvi, vjerujem da sam uspio
napraviti film u pravom trenutku", izjavljuje Wajda.
Piše: Pascal BAROLLIER, AFP
LA BAULE (Francuska) - Jesen 1944. godine, posljednji poljski pobunjenici,
vjerni izbjegličkoj vladi u Londonu, polažu oružje u Varšavi, poraženi od
nacista koji, nekoliko tjedana kasnije, trpe poraz od Sovjeta. U svom
posljednjem filmu "Prsten od grive", Andrzej Wajda se vraća počecima
dolaska na vlast komunista u Varšavi.
"Mnogo ljudi reklo je da je prerano ili prekasno za pravljenje takvog
filma, rastužio sam se zbog toga, ali s obzirom na ono što se u ovom
trenutku događa u Moskvi, vjerujem da sam ipak uspio napraviti film u
pravom trenutku", ocijenio je poljski redatelj nakon prikazivanja filma u
nedjelju navečer u okviru festivala europskog filma u gradiću La Bauleu, na
zapadu Francuske.
Film je adaptacija romana Aleksandera Scibora-Rylskog, u cijelosti poljske
distribucije, a govori o sumnjama i preobražaju mladog Poljaka Marcina, u
rascjepu između svojih drugova po oružju, vjernih saveznicima, i
oportunističkog pokušaja da stane na stranu Poljaka koji surađuju sa
Sovjetima u uvođenju komunističkog režima u Varšavi.
Njegova prijateljica, prije nego su je odveli i silovali njemački vojnici,
poklanja mu svoj prsten, napravljen od konjske grive, koji će postati
simbolom Marcinove izdaje.
Vrlo ritmičan, sniman povremeno kao dokumentarac ili ratna reportaža, film
ustraje u realističnosti prikazivanjem strahota tog razdoblja te ne
preskače nijedan detalj, što mu ponekad daje pomalo pretenciozan ton, na
primjer prikazujući dječaka kojemu je tenk pregazio noge ili metak koji
naočigled razara tijelo nekog pripadnika pokreta otpora.
Međunaslov: Pojedinac u povijesnim previranjima
Andrzej Wajda i sam je postao pripadnik tzv. Armie Krajowe 1942. godine,
kojom je upravljala poljska vlada smještena u Londonu, sudjelujući u
pokretu otpora, prije nego je krajem rata nastavio studij na likovnoj
akademiji u Krakowu.
Usredotočen na temu izbora jednog ili drugog tabora i vjernosti svojim
idejama, film naglašava težinu takvog izbora i pokušaj opredjeljivanja za
treći put smješten između kolaboracije i oružane borbe: pasivnost.
Još jednom poljski redatelj, autor skoro 30 filmova, prikazuje Poljsku
podređenu povijesnim promjenama i razdiranje pojedinaca suočenih sa svojim
patnjama, što je bila ideja vodilja i u njegovoj trilogiji o Drugom
svjetskom ratu, u koju se ubrajaju filmovi "Kanal" i "Pepeo i dijamanti", o
francuskoj revoluciji, u filmu "Danton", i terorizmu u "Bjesovima".
Filmski i kazališni redatelj Wajda (67) je dobio Zlatnu palmu na filmskom
festivalu u Cannesu 1981. godine za film o svom prijatelju Lechu Walesi -
"Čovjek od željeza".
(Hina) br
071416 MET oct 93
(Hina) br