ZAGREB, 29. rujna (Hina)
GLAS AMERIKE - VOA
Otkako su u srednjoj i jugozapadnoj BiH s početkom svibnja počele borbe
širokih razmjera bosanskih Hrvata i Muslimana, oružane postrojbe obiju
strana počinile su teška zlodjela. Privatna skupina za ljudska prava
Helsinki Watcha, sa sjedištem u New Yorku, prikupila je iskaze očevidaca o
zločinima počinjenima prošlog ljeta i sutra će objaviti svoje najnovije
izvješće. Prikaz izvješća pripremio je Žorž Crmarić.
"Hrvatske i muslimanske postrojbe u srednjoj i jugozapadnoj Bosni i
Hercegovini počinile su mnogobrojne zločine, među kojima ubojstva civila i
razoružanih vojnika, nezakonita uhićenja osoba druge etničke pripadnosti,
maltretiranje zatvorenika i prisilno iseljavanje desetaka, a možda i
stotina tisuća osoba. Kako se navodi u izvješću Helsinki Watcha, u travnju
je počelo zlostavljanje civilnoga pučanstva na području Mostara i Stolca,
gdje su počinitelji postrojbe bosanskih Hrvata, te na području Konjica i
Zenice, gdje su za zločine odgovorne postrojbe bosanskih Muslimana. S
početkom svibnja vojska bosanskih Hrvata pokrenula je val nasilja protiv
Muslimana u zapadnoj Hercegovini, a u lipnju su muslimanske postrojbe
činile isto u velikoj ofenzivi koju su pokrenule protiv HVO-a. Američka
skupina za ljudska prava tvrdi da ni zapovjednici bosanske vojske ni
zapovjednici HVO nisu poduzeli prave mjere kako bi disciplinirali svoje
postrojbe i kaznili vojnike za zločine protiv civilnoga pučanstva i
razoružanih vojnika.
Izvješće o zlodjelima bosanskih Hrvata počinje s travanjskim napadom
postrojba HVO na muslimansko selo Ahmiće. Među masakriranima bilo je i
dvadeset nenaoružanih civila koji su pokušali pobjeći iz sela, ali su
zaustavljeni i ubijeni. Drugi su poubijani u svojim kućama. Cijele
obitelji spaljene su u kućama. Pronađena su tijela osamdeset devetero
ubijenih, od kojih većina starijih ljudi, žena, djece i dojenčadi. Sve
kuće čiji su vlasnici Muslimani spaljene su, dok su hrvatske kuće ostale
netaknute. Helsinki Watch vjeruje da su postrojbe HVO započele napad na
Mostar 9. svibnja kako bi opravdale samovoljno hapšenje i deportiranje
tisuća Muslimana, muškaraca, a i određenog broja žena i djece. Slično se
dogodilo i u Stolcu, a velika većina zarobljenika bili su civili. Uz
Mostar i Stolac, na popisu mjesta iz kojih je HVO prisilno raselio
Muslimane nalaze se i općine Prozor, Kiseljak, Busovača, Čapljina, Vitez i
dio Novog Travnika. Po podacima Visokog povjereništva UN za izbjeglice u
logorima HVO nalazi se oko petnaest tisuća Muslimana.
U drugom dijelu svoga izvješća Helsinki Watch navodi najnovije zločine
bosanske muslimanske vojske. Strijeljanje razoružanih vojnika HVO u selu
Trusina te mučenje, ranjavanje, te na kraju, ubojstvo više ljudi u selu
Doljani, i pogubljenje, po kratkom postupku, skupine od devet do dvanaest
ljudi kod mjesta Donje Selo, prvi su na popisu najnovijih zločina kojih su
izvršitelji bosanski Muslimani. Slijedi izvješće o mučenju, a zatim
ubojstvu petero civila u selu Miletići. Jedan od ubijenih bio je vezan za
stolicu i raznesen ručnom granatom. Bosanska Armija odgovorna je i za
ubojstvo trideset pet Hrvata većinom civila u selu Uzdol. Helsinki Watch u
izvješću je naveo i slučajeve maltretiranja civila i razoružanih vojnika
koji su smješteni u logore kao i sprečavanje dopreme dobrotvorne pomoći i
evakuiranja ranjenika i bolesnika. Sva su ta zlodjela vojske bosanskih
Hrvata i Muslimana, po tvrdnji američke skupine za ljudska prava, u
porastu. A kao djelomičan razlog tome Helsinki Watch navodi apatiju
međunarodne zajednice prema nasilju koje su srpske postrojbe provodile u
BiH u zadnje dvije godine".
BRITANSKI RADIO - BBC
(Pregled tiska)
Joel Brand piše u "The Timesu" da se bosanska muslimanska vlada jučer
primakla više nego ikada zaključivanju održivoga mirovnoga dogovora sa
Srbima. No, istodobno, čini se da je ideja o očuvanju višenacionalnoga
karaktera BiH, i pošto bude razdijeljena na tri etničke države, sada
zasjenjena prijedlogom o stvaranju prve muslimanske države u Europi u
zadnjih sedamdeset pet godina. Izvješćujući sa skupa trista pedeset
Muslimana koji su se jučer sastali u Sarajevu, Joel Brand ističe da je taj
sastanak prvi jednonacionalni skup koji se održava u Sarajevu otkako je
počeo rat u Bosni. Čini se da taj skup obilježava i kraj ideje o
multietničkoj bosanskoj vladi. Mnogi građani Sarajeva s užasom i gnušanjem
reagirali su na održavanje toga zasjedanja zasnovanoga jedino na etničkom
načelu. 'Dvorana u kojoj se održava zasjedanje prepuna je bolesnih ljudi',
kaže sarajevski Srbin koji je napustio svoj posao u predgrađu Sarajeva,
koje nadziru Srbi, da bi živio u višenacionalnoj bosanskoj državi. Sada
on, kao i mnogi drugi Srbi, ali i Hrvati i Jugoslaveni, nisu više sigurni
kamo poći. Većina kritičara tvrdi da je osnivanje muslimanske države
rezultat načina na koji se Europa bavila krizom u bivšoj Jugoslaviji, tako
što je organizirala pregovore na etničkom načelu i davala legitimitet
nacionalističkim ekstremistima. 'To je uređenje nametnuto iz Ženeve.
Dopušteno nam je da postojimo jedino kao nacionalnosti i pregovori nisu
organizirani na primjeren način za jednu višenacionalnu državu', kaže
Gordana Knežević, Srpkinja, urednica sarajevskog Oslobođenja .
Na jučerašnjem je sastanku bosansko-hercegovački predsjednik Alija
Izetbegović i dalje ostao neodlučan u pogledu prihvaćanja ponuđenoga
mirovnoga plana. Ipak, on je iznio čvrste argumente u prilog njegova
prihvaćanja, rekavši kako bi borbe sa Srbima mogle rezultirati jedino novim
gubitkom teritorija te da nema nade za strano vojno posredovanje. Gospodin
Izetbegović je sugerirao da je postizanje mira s Hrvatima još daleko,
dodavši kako je to dobar razlog da se završi sukob sa Srbima. U Oslu je
međunarodni posrednik Thorvald Stoltenberg izjavio da ne postoji politička
volja za traženje bilo kakvog drugačijeg rješenja za sukob u Bosni osim
onog koje je već na stolu. 'Ne postoje ni sredstva ni politička volja da
se pokuša pronaći neko drugo rješenje za bosanski problem, iako osobno mogu
zamisliti bolju nagodbu', kaže Thorvald Stoltenberg".
U sličnom tonu pišu Laura Silber i Gillian Tett u "Financial Timesu",
ističući da "iako su srpski i hrvatski članovi bosanske vlade bili nazočni
skupu uglednih Muslimana u Sarajevu, njihove je sudjelovanje bilo svedeno
na ulogu promatrača, što je težak udarac svim onim Srbima, Hrvatima i
Muslimanima koji su se borili za očuvanje Bosne kao višenacionalne države".
Pišući o neodlučnosti bosansko-hercegovačkoga predsjednika Izetbegovića
glede ponuđenog mirovnoga plana, autorice pišu da ona pokazuje podjele
unutar muslimanskoga tabora. Izetbegovića su već napustili hrvatski
članovi kolektivnoga Predsjedništva i mnogi njegovi bivši kolege oštro ga
kritiziraju.
Iako se čini da većina muslimanskih zastupnika naginje prihvaćanju
mirovnoga plana, govornici na jučerašnjem sastanku oštro su kritizirali UN
i Vlade zapadnih zemalja zbog toga što su dopustile diobu Bosne na etničkim
načelima. U samom Sarajevu, nakon višemjesečne opsade, većina stanovnika
spremna je prihvatiti mir, i to gotovo pod bilo kojim uvjetima. No neki
muslimanski vojni zapovjednici, ohrabreni napredovanjem svojih postrojba
zadnjih mjeseci u srednjoj Bosni, i dalje su neskloni bilo kakvom
kompromisu. Novinarke podsjećaju na izjavu Stjepana Šibera, zapovjednika
vojske bosanske Vlade, koji je potkraj prošloga tjedna rekao da vojska još
teži jedinstvenoj bosanskoj državi, a ne labavoj konfederaciji mini-država.
To hoće li gospodin Izetbegović uspjeti uvjeriti svoje zapovjednike da
poštuju primirje, koje će biti dogovoreno u Sarajevu ili Ženevi, bit će
bitno za zaključivanje bilo kakvog mirovnog sporazuma u idućih nekoliko
tjedana.
Izvješćujući s jučerašnjeg muslimanskoga skupa u Sarajevu, Ian Traynor u
"The Guardianu" piše da "američki diplomati koji prate tijek zasjedanja
kažu kako misle da su među govornicima definitivno prevagnuli oni koji su
protiv prihvaćanja ženevskoga mirovnoga sporazuma; među ostalima i
potpredsjednik Bosne Ejup Ganić otvoreno je rekao da će glasovati protiv.
Gospodin Ganić usko je povezan s muslimanskim vojnim zapovjedništvom".
Autor se poziva na neimenovane izvore koji kažu da će i vojni zapovjednici,
koji su svi bili na sastanku, glasovati protiv prihvaćanja plana. No
muslimanski nacionalistički intelektualci, koji su glavna pokretačka snaga
jučerašnjeg sastanka, čini se da pozivaju na nevoljko i možda taktičko
prihvaćanje plana. Traynor navodi riječi bosanskog ministra vanjskih
poslova Harisa Silajdžića koji je rekao da još ne postoje čvrsta jamstva
međunarodne zajednice oko primjene samog mirovnog plana. Silajdžićeva
izjava nagovješćuje da bi muslimansko vodstvo moglo nastaviti s pokušajima
da dobije na vremenu i isposluje daljnje povećanje teritorija koji bi
planom bio dodijeljen Muslimanima.
"The Daily Telegraph" u uvodniku piše da je svojim govorom predsjednik
Clinton uspješno parirao dojmu da njegova usredotočenost na
unutarnjopolitičke probleme Amerike šteti njezinu vanjskopolitičkom
angažmanu. Njegov govor imao je širinu i bio je dobrodošlo očitovanje
načela na područjima na kojima je gospodin Clinton često zvučao neodlučno.
A da nije spominjao poznatu kovanicu bivšeg predsjednika Busha, gospodin
Clinton je definirao američku vanjsku politiku u pravcu novog svjetskog
poretka. Posebno su bili impresivni njegovi prijedlozi u pogledu
sprečavanja širenja nuklearnoga naoružanja te oni o modernizaciji i
djelovanju Organizacije UN. No američki je Predsjednik bio razočaravajuće
neodređen u tome kako zaustaviti rat u Bosni i Somaliji.
RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI
O zasjedanju bosanske skupštine iz Sarajeva javlja Vladimir Bilić:
"Nekoliko minuta prije podneva završen je bošnjačko-muslimanski sabor koji
je trajao dva dana i bio uvod u zasjedanje skupštine BiH. Sabor je sazvan
samo s jednom točkom dnevnoga reda - razmatranje mirovnoga plana i
očitavanje o neprihvaćanju ili prihvaćanju zadnje ponuđene inačice
ženevskoga sporazuma. Nakon jučerašnjih rasprava dogovoreno je da se
sudionici sabora, osim sa 'za' ili 'protiv', mogu očitovati i za
prihvaćanje, ali uz uvjet vraćanja silom otetih teritorija. Dakle, i treća
mogućnost.
Tu treću mogućnost danas su sudionici sabora i prihvatili s dvije stotine
osamnaest glasova od trista četrdeset devet nazočnih. Rečeno je da se
narod mora vratiti svojim kućama i da će se to pokušati provesti
pregovorima. Do tada će se poštovati svi potpisani sporazumi sa srpskom i
hrvatskom stranom. Prihvaćena je i odluka, koju je akademik Muhamed
Filipović nazvao povijesnom, o vraćanju narodnog imena Bošnjaka. 'Na taj
način čvrsto se vraćamo domovini Bosni, njezinoj tradiciji i našem jeziku',
kazao je Filipović. Danas je zaključeno da će sabor i ubuduće raditi i
razmatrati sva najvažnija pitanja bošnjačkog naroda. Od danas nema više
imena Muslimani, to su sada Bošnjaci. Bošnjački sabor počeo je vrlo
odlučno braniti pravo ovoga naroda na slobodu i na zemlju na kojoj su
stoljećima živjeli. Skup je bio neka vrsta političkog savjetodavnoga
tijela koje je na osnovi različitih iskustava s prostora BiH donio svoja
gledišta o budućnosti BiH, a to će i te kako poslužiti zastupnicima
skupštine BiH, koja je počela danas poslije podne, za konačno odlučivanje o
ponuđenom sporazumu. Ne treba sumnjati da će i skupština prihvatiti odluku
sabora.
Na drugom kraju republike jučer je proglašena autonomna regija zapadna
Bosna. Održana je 'konstitutivna skupština' u Velikoj Kladuši gdje je
četiri stotine zastupnika proglasilo regiju i za vođu jednoglasno izabralo
člana Predsjedništva Republike BiH Fikreta Abdića. On je tom prilikom
istaknuo da je proglašenje autonomne regije zapadna Bosna povijesni čin
koji označava pobjedu demokracije i dostojanstva nad destrukcijom i
nepopravljivim obećanjima.
Kasno sinoć, odmah nakon dobivanja te vijesti, predsjednik Predsjedništva
Alija Izetbegović obratio se građanima bosanske krajine i istaknuo da je to
'neustavan čin i udar na već ranjenu domovinu u trenutku kada smo
zabavljeni sudbonosnim odlukama o zajedničkoj budućnosti i pritisnuti
neprijateljima iznutra i izvana'. Na saboru Bošnjaka izraženo je
jedinstveno stajalište o budućnosti zemlje, a bili su nazočni i
predstavnici bihaćke regije, a na drugoj strani, u Velikoj Kladuši
proglašava se posebna regija. No, danas je na redu zasjedanje skupštine
Republike BiH".
Iz Beograda se javio Uroš Komlenović: "U iščekivanju odluke skupštine u
Sarajevu, koja bi se danas trebala očitovati o modificiranom mirovnom
planu, u Srbiji i u Crnoj Gori pozorno se prate događaji u Rusiji. Čak se
i predsjednik skupštine bosanskih Srba Momčilo Krajišnik osjetio pozvanim
da izjavi kako bi se sukob Jeljcina i deputata mogao negativno odraziti na
mirovni proces u BiH. Za razliku od reakcija na neuspjeli pokušaj puča u
Moskvi, u kolovozu 1991., kada je vodeći ideolog Socijalističke partije
Srbije akademik Mihajlo Marković rekao da bi pobjeda pučista koristila
Jugoslaviji i kada se u nekim prostorijama vrhovnoga stožera i ministarstva
vanjskih poslova otvarao šampanjac, sad su ovdašnji dužnosnici suzdržani.
Tako je savezni ministar vanjskih poslova Vladislav Jovanović uspio u
podužoj izjavi ne reći ništa. I državni mediji, posebno televizija, nakon
početnih diskretnih, ali uočljivih simpatija za Hazbulatova, Ruckoja i
deputate, polako spuštaju loptu i trude se izvješćivati nepristrano, što im
izuzetno teško ide jer na takav stil rada jednostavno nisu naučili. Sve
sigurnija Jeljcinova pobjeda, naravno, teško pada vlastima u Beogradu. Od
početka rata u Bosni ovdje su ugošćavani zvani i nezvani deputati i
predstavnici panslavenskih i svepravoslavnih udruženja, Kozaci,
afganistanski veterani koji su obećavali da će pomoći pravoslavnoj braći,
pisci, a optužbe da se dio novca koji su srpski vlastodršci iznijeli iz
zemlje koristi za financiranje ruske oporbe nikada nisu uvjerljivo
opovrgnute. Problem je, međutim, što srpski režim mora tražiti pomoć,
pogotovo diplomatsku i gospodarsku upravo u Rusiji. A tamo vlast sve
čvršće drži Jeljcin kome Beograd neprestano radi o glavi".
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG, Njemačka, (28. IX. 1993.)
"Scalfaro otkriva pravo stanje stvari"
"Zapadna politika prema ratu za naslijeđe bivše Jugoslavije obilježena je
nizom promašaja, alibi-poteza i prikrivenih činjenica. Stoga tješi izjava
vodećeg političara, poput talijanskog poglavara države Scalfara koji je
napokon odlučio izreći jednostavnu istinu: koncept posrednika Owena i
Stoltenberga neće donijeti mir; komadanje Bosne i Hercegovine 'potpuni je
poraz vrijednosti čovječanstva'.
Scalfarova ocjena otkriva pravo stanje stvari, iako je niz novih izjava i
pregovora usmjeren na stvaranje potpuno drugačijeg dojma. Prekršena su sva
načela koja je Zapad proglasio svetim i nedodirljivim - primjer je načelo
'nepriznavanja nasilno promijenjenih granica'. Lord Owen nedavno je
kategorički odbijao 'etničku podjelu države Bosne i Hercegovine'; danas
Owen pokušava nagovoriti Muslimane da prihvate takvo rješenje. Diplomatska
aktivnost gospode Vancea, Owena i Stoltenberga nije ni za dlaku promijenila
nove činjenice stvorene oružanom silom. Zapadno posredovanje danas može
tek učvrstiti kobni dojam da međunarodna zajednica priznaje pravo jačeg",
zaključuje Guenther Nonnenmacher.
DELO, Slovenija, (28. IX. 1993.)
"Nametnuta država"
Veso Stojanov u 'Temi dana' komentira zasjedanje svemuslimanske skupštine
u Sarajevu.
Bez obzira na to da li će se skupština Muslimana složiti s planom za
uspostavu mira ili ne (što je manje vjerojatno, jer nema velikog izbora),
već samo sazivanje muslimanskih intelektualaca, političara i drugih moćnika
znači konačnu diobu BiH na tri narodne zajednice, drži Stojanov i dodaje da
je to istodobno kraj iluzija nekih bosansko-hercegovačkih (ponajprije
muslimanskih) političara da je moguće stvoriti nekakvu više ili manje
unitarnu državu.
Nakon što su najprije Srbi (već lani), a prije mjesec dana i Hrvati u BiH
proglasili svoje državne tvorevine, bilo je još samo pitanje vremena kada
će se na taj korak odlučiti bosanski Muslimani, piše Stojanov, ocjenjujući
kako im drugo nije ni preostalo, jer je čak i međunarodna zajednica
odbacila Vance-Owenov plan koji je još predviđao jedinstvenu državu u
granicama bivše jugoslavenske republike BiH.
Sadašnji mirovni plan po kojemu bi na tom području osnovali tri više ili
manje samostalne države bio je Muslimanima zapravo nametnut, a istodobno to
je potpuni prekid s politikom Alije Izetbegovića i njegovih suradnika koja
se ovih ratnih mjeseci zasnivala, poglavito, na tezi očuvanja koliko-toliko
jedinstvene države, prosuđuje Stojanov i zaključuje: "Pri tomu su se u
Sarajevu cijelo vrijeme pozivali na jedno od temeljnih načela koje bi
trebalo vrijediti u suvremenoj međunarodnoj politici - nemijenjanje granica
silom. A kako za Balkan (kako smo se uvjerili) neka međunarodna pravila
očito ne vrijede, u Europi će odsad opet biti islamska država".
POLITIKA, Srbija, (28. IX. 1993.)
"Hoće li 'pasti' Hadžić"
Posljedice divoselskog poraza srpske vojske krajine velike su i u traženju
krivca za vojni poraz sve se strane međusobno optužuju, tvrdi dopisnik M.
Četnik: "I dok se bilanca divoselskog pakla još ne može utvrditi, zločin
hrvatske soldateske u podvelebitskim selima izaziva burne političke
reakcije u Kninu". On pretpostavlja da bi na sjednici krajinskog
parlamenta zakazanoj za 30. rujna ceh mogao platiti predsjednik republike
Goran Hadžić: "SDS (Raškovićevo krilo koje je iz članstva izbacilo Hadžića,
Paspalja i druge) udara na Hadžića, tražeći njegovu ostavku. Bez sumnje
taj zahtjev bi podržali radikali... koji su trenutačno najbrojnija i
najorganiziranija stranka u krajini, ali je pitanje koliki je njen utjecaj
u parlamentu. Zavidnu moć u skupštini sigurno ima treća stranka koja bi se
mogla pridružiti zahtjevu za rušenje Hadžića - Babićeva SDS krajine...
Teško je sumnjati u Babićeve ambicije da se vrati na tron, pa je koalicija
tri spomenute stranke u pokušaju rušenja Hadžića potpuno moguća. Međutim,
osim njihova teško mjerljivog utjecaja u parlamentu, Hadžićev pad je
neizvjestan i iz drugih razloga. Prvo, nitko točno ne zna koliko krajinska
skupština ima poslanika. Drugo, često se ne zna tko je, a tko nije
poslanik. Treće, postoji nelogičan nesrazmjer u broju poslanika po
regijama. Dalje, pitanje je hoće li se sjednica uopće održati jer Su...
farsu od tragedije ovdje uvijek dijelili centimetri i minute", piše M.
Četnik.
Na kraju zaključuje da bi se smjenom Hadžića promijenila i čitava piramida
vlasti jer predsjednik u uvjetima ratnog stanja ima velike ovlasti, kao i
da se Hadžić nije pojavio u Lici jer se nije usuđivao proći kroz Banjaluku
za vrijeme prosvjeda odnosno akcije 'septembar 93'.
(Hina) dh
290127 MET sep 93
(Hina) dh