ZAGREB, 20. srpnja (Hina) - Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava
primio je od središnjice, Međunarodne helsinške federacije (IHF) iz Beča,
pismo pod naslovom "Europski moralni neuspjeh i njegove posljedice", koje
je ova međunarodna organizacija uputila parlamentarnoj skupštini KESS-a
(konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji).
U pismu, koje je Hina dobila od hrvatskog helsinškog odbora, iznose se
stajališta Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava o događanjima
u Bosni i Hercegovini.
U priopćenju koje je tim povodom objavio hrvatski helsinški odbor kaže se
da to pismo predstavlja još jedan pokušaj alarmiranja svjetske zajednice i
prosvjed protiv nedopustive ravnodušnosti prema ljudskoj drami u Bosni i
Hercegovini. "Apel je krik upozorenja bešćutnoj Europi prema svim
zlodjelima koja se zbivaju na području neovisne i međunarodno priznate
Bosne i Hercegovine", kaže se u priopćenju koje je potpisao predsjednik
hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak.
U priopćenju se ističe da ovaj dokument, obvezuje i hrvatski helsinški
odbor i sve njegove članove pojedinačno, te da će, hrvatski helsinški odbor
izdati zajedničko priopćenje koje će izraziti njegova gledišta u svezi
Bosne i Hercegovine.
Hrvatski helsinški odbor također obavještava javnost da "samo stajališta,
glede zaštite i promicanja ljudskih prava, izrečena u zajedničkom
priopćenju predstavljaju stajališta hrvatskog helsinškog odbora". "Javni
istupi članova hrvatskog helsinškog odbora, kaže se u priopćenju, ne smiju
biti u suprotnosti s dokumentima KESS-a, Statutom Međunarodne helsinške
federacije te s programskim načelima i Statutom hrvatskog helsinškog
odbora."
U priopćenju se također kaže da, "hrvatski helsinški odbor obavještava
domaću i svjetsku javnost da su istupi pojedinih članova Odbora o
problemima Bosne i Hercegovine isključivo stavovi pojedinaca a ne i stavovi
Odbora. Istodobno obavještavamo da hrvatski helsinški odbor nije ovlastio
nijednog svog člana da u ime ovog Odbora boravi u Bosni i Hercegovini, niti
da daje izjave u ime Odbora."
Pismo Međunarodne helsinške federacije iz Beča prenosimo u cjelosti:
"Parlamentarnoj skupštini CSCE
EUROPSKI MORALNI NEUSPJEH I NJEGOVE POSLJEDICE
Samo svekoliki zaokret politike prema Bosni i Hercegovini može spasiti
Europu
Beč, 8. srpnja 1993.
Sada kada se Bosna i Hercegovina suočava sa opasnosti izumiranja kao
neovisne države i kada se bosanski muslimani suočavaju sa genocidnim
uništenjem, vrijeme je da se pažljivo i odgovorno procjene neuspjesi
međunarodne zajednice.
Prošle su dvije godine od kada se "EZ-Trojka", inozemni ministri Belgije,
Nizozemske i Portugala, sastala na Brionima u prvom pokušaju da okonča
krvavi sukob u tada još formalno postojećoj Jugoslaviji i da sukob stavi
pod "Europskom kontrolom".
Dvije godine su prošle tijekom kojih se ljudi ubijaju, siluju i
zlostavljaju sa sve većom surovošću u sada bivšoj Jugoslaviji, a osobito u
neovisnoj, međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini. Deseci tisuća djece
postali su invalidima, budući da su, jednako kao i žene, ciljevi srpskih
snajperista. "Djeca prvo", bio je slogan kada se UNICEF ustanovio. "Djeca
prvo" je sada, sukladno izvješćima, izopačen slogan vojske koja uništava
civilno stanovništvo.
Dvije godine su prošle tijekom kojih je više od milijun ljudi, poglavito
Bosanaca, stanovnika Bosne i Hercegovine, koji su u komunističkoj
Jugoslaviji nazivani "nacijom Muslimana", izbacivano iz njihovih domova,
sela i gradova. Stotine tisuća su pobjegle u Hrvatsku, stotine tisuća u
europske zemlje sjeverno od njihove zemlje.
Dvije godine su prošle kako međunarodna zajednica demonstrira gotovo
neshvatljivu nesposobnost u ostvarenju svoga cilja, da zaustavi rat između
jedne od najbolje opremljenih armija u Europi i civilnog stanovništva koje
nije psihološki, fizički ni materijalno bilo pripremljeno za sukob.
Ovaj cilj je mogao biti postignut da je barem na strani Europe postojala
politička volja. Namjesto toga, postojale su samo mlake deklaracije i
konfuzne odluke. Na jednoj strani, postojala su priznanja novih država
bivše Jugoslavije, a na drugoj, postojala je tolerancija agresije na ove
zemlje. U rujnu 1991. kada je agresija uzimala puni zamah, uveden je
embargo na oružje, teorijski da bi se zaustavila upotreba sile, no stvarna
posljedica ove mjere bila je da su žrtve lišene sredstva za zaštitu svoga
legitimnog prava na samoobranu. Embargo je produljavan, kao što se tada i
moglo pretpostaviti, a nesmetana ubijanja od strane srpskih vojnih i
paravojnih jedinica prisililo je bosansko stanovništvo da sebe štiti
nedostatnim oružjem.
Strašne slike i scene ovih ubijanja, putem TV, obišle su svijet. Javnost
je bila šokirana. Ali ovo nije potaknulo političare zadužene za poštivanje
ljudskih prava i međunarodnih konvencija da se suprostave ubijanjima na
odlučan način.
Postrojbe UNPROFOR-a opslate su s nedostatnim mandatom da pomognu i
djelotvorno zaštite civilno stanovništvo. Postrojbe su izložene ljutnji i
preziru žrtava - i poruzi agresora. Konačno, njihova uloga imala je
demolirajući efekt na same postrojbe.
Pregovarači Zapada postavljali su ultimatume, bez prijetnji što bi se
dogodilo da se data obećanja ne ostvare. Pregovarači Zapada potpisuju
sporazume o prekidima vatre sa srpskim zapovjednicima. Svako nepoštivanje
sporazuma je bez posljedica - osim ljudi koji i dalje bivaju žrtve rata.
Humanitarni konvoji ne mogu stići do svojih konačnih odredišta ukoliko im
prolaz ne dopuste vojni diktatori. Oni iznuđuju bestidne sume novca da bi
konvoji dobili dozvolu prolaska i opetovano, nema zornih reagiranja od
strane UNPROFOR-a, niti od strane diplomata i političara.
Pregovarači EZ-a i UN-a nude mirovne planove jedan za drugim, svaki
nedostatan, kojima zadovoljavaju prvo Srbe a potom Hrvate. Srpske vojne
snage neprekidno odlažu mirovni proces u pokušaju da dovrše "etničko
čišćenje" na teritorijima koje kontroliraju ili koje nastavljaju da
opsjedaju. Tako se nezakonita ubijanja, silovanja, opsjedanje civila i
zastrašujuća praksa "etničkog čišćenja" nastavljeni pod krinkom "tvrdih"
mirovnih pregovora. Ovo i dalje nema utjecaja na stavove nadležnih
političara.
Danas, pitanje "Zbog čega"? ne postavlja samo stanovništvo koje pati u
ratnim zonama. Danas, svaka osoba u Europi, koja o ovim događanjima
razmišlja i koja ih pamti, pita se "Kako je moguće objasniti propuste
vodstva?"
Postoje dvije mogućnosti: Ciljana i ograničena vojna intervencija ili
uvjerljiva prijetnja agresoru u okviru političkih napora.
Umjesto toga, EZ i UN nazivaju ubojice na srpskoj i hrvatskoj strani
"ratnim kriminalcima", kojima bi trebao suditi međunarodni sud. Osobe na
koje se odnose ove prijetnje mogu se samo smijati u lice pregovaračima EZ-a
i UN-a. Na nesreću događa se da oni dobijaju nezasluženu legitimnost od
starne njihovih društava sa pravom da nastavljaju pregovarati, kao da su
oni jedino mogući predstavnici svojih naroda. Ideja da se osluhne oporba,
osobito u Beogradu, predstavnicima Zapada nije pala na pamet.
Čak ni predstavnici albanske većine u regionu Kosova, koja je godinama pod
okupacijom srpske vojske i dnevno izložene represalijama i provokacijama,
nisu pozvani na zvanične pregovore. Zato što srpski režim to ne
dozvoljava.
Pregovarači EZ-a i UN-a sebe su poistovjetili sa interesima agresora
usvajajući i njihov jezik: građanski rat, podjela Bosne i Hercegovine na
etničke regije i vjerski rat, u kome su srpske snage morale zaštiti
kršćanstvo od muslimanskih "fundamentalista".
Očito nisu razumijeli da bi se, prije svega, građanski rat odigravao
unutar naroda, dok ovdje imamo rat jednog naroda protiv drugog naroda.
Drugo, cilj građanskog rata je silom izvršiti društvene promjene. No,
ovdje je posve izvjesno da Srbija želi proširiti svoje državne granice, što
je čisto narušavanje međunarodnih normi, rezolucija UN-a i dokumenata
Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS). Upotrebom termina
opravdavaju svoju neupletenost u krvavom konfliktu.
Već prvi prijedlog, dat pod vodstvom portugalskog ministra vanjskih
poslova, koji je, tren prije izbijanja rata, iscrtao etničku mapu
iskomadane Bosne i Hercegovine, šokirao je ljude u njoj. Iznenadno su
uvidjeli da su raspoređeni sukladno idejama velikosrpskih i velikohrvatskih
nacionalista na vlasti.
Ovi su nacionalisti znali zašto su osnovane "nacionalne" stranke. Znali
su zašto žele stvarati "etnički" čiste regione - ali međunarodni
političari, koji su se umiješali, nisu znali da ovi agresivni nacionalisti
njima manipuliraju. Nadležni političari u EZ-u, UN-u i USA očito nisu
znali da, sa izuzećem nekoliko enklava, jedva da postoji neka "etnički
čista" obitelj u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nisu znali da "Bosanci" nisu
samo Muslimani, Hrvati i Srbi, već i ljudska bića koja su skupa živjela i
stoljećima razvijala tradiciju tolerancije, tradiciju koja je bila model
kulturnih i duhovnih vrijednosti Europe, što se i dalje trebalo nastaviti.
Osobito u Europi, digla se gotovo arhaična panika oko Islama.
"Fundamentalizam" je postao velika prijetnja. Činjenica da bosanski
Muslimani nemaju ničeg zajedničkog sa fundamentalizmom, da su njihovi
odnosi s fundamentalističkim zemljama Islama zanemarljivi, naprosto stoga
što su željeli biti i jesu "europski muslimani", namjerno je prešućivana od
strane odgovarajućih međunarodnih političara.
Pasivnim promatranjem kako ortodoksni Srbi a sada i katolički Hrvati
uništavaju muslimanske Bosance, međunarodni političari su odgovorni za
buduću radikalizaciju preživjelih, koji mogu biti lako manipulirani, koji
neće imati razloga da respektiraju Europu, da vide u Europi moralni
autoritet, Europu kao stabilizirajući i zaštitni čimbenik.
Političari Europe su odgovorni za sudbinu dolazećih generacija na ovom
kontinentu i za budućnost ujedinjenje Europe. Ponašati se odgovorno znači:
- da moraju prikupiti svoju hrabrost u posljednjem momentu da sebe
radikalno isprave i da vrlo jasno povuku sadašnji mirovni plan prema kojemu
bi se mogla ustoličiti politika aparthejda a Bosna i Hercegovina bi de
facto prestala postojati;
- da odbiju pregovarati s ratnim kriminalcima o budućnosti onih koje
uništavaju, i
- da krenu u inicijativu i dokažu da Europa neće tolerirati takvu
beskrupuloznu trku za moći i teritorijima kao što je trka političke klike
oko Slobodana Miloševića, koji uništava jedan narod a svoj narod vodi u
bijedu, sriomaštvo i izolaciju, a da pri svemu tomu bude nagrađen
"pobjedom".
Agresija i podjela Bosne-Hercegovine događa se bez odlučnog reagiranja.
Ovo ozbiljno ugrožava ugled međunarodnih institucija odgovornih za
kolektivnu sigurnost i upravljanje međunarodnim mirom. Navještaji
tolerancije prema ekstremistima i nacionalističkim agresorima su alarmantni
i ohrabruju takve grupe i pojedince više nego ikad prije.
Ovo je samo realnost ove tragedije."
(Hina) rb
201247 MET jul 93
(Hina) rb