RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW - 15. VII. 1993.
Iz tiska:
"Die Zeit" u izvješću iz Zagreba donosi pregled stajališta na političkoj
sceni Hrvatske u povodu rata u BiH. "U vanjskopolitičkoj raspravi u Saboru
potkraj lipnja, prvoj poslije početka rata u Bosni, socijalno-liberalna
oporba Dražena Budiše uvjerljivo je tvrdila da već zbog vlastitih interesa
ne može prihvatiti diobu Bosne. Predsjednik Tuđman pod sve većim je
pritiskom i iz redova vlastite stranke. 'Bosna mora ostati jedinstvena
država s unutrašnjim uređenjem koje će zadovoljiti sva tri naroda', smatra
bivši premijer i čelni čovjek Službe sigurnosti Josip Manolić. Svako drugo
rješenje vodi u dugotrajan rat s nesagledivim posljedicama za Hrvatsku.
Manolić i drugi čelnici iz tzv. partizanskog krila protive se utjecaju
radikalnih Hercegovaca, političara koji su se, kao ministar obrane Šušak,
šezdesetih godina iselili iz Hercegovine pa sada novcem zarađenim u
emigraciji plaćaju Tuđmana kako bi politiku prema Bosni vodio u skladu s
njihovim interesima. Politiku zapravo diktira Mate Boban, ali većina
Hrvata misli drugačije. Kako pokazuju ispitivanja javnog mnijenja
četrdeset posto građana glasovalo bi danas za socijal-liberale, a samo
dvadeset osam posto za Tuđmanovu vladajuću stranku. Možda nakon godinu
dana rata više nema rješenja koje bi odgovaralo Muslimanima. Ipak, u
vlastitom interesu Njemačka bi se morala založiti za bosansku federaciju
ili konfederaciju po uzoru na Švicarsku. Ako Muslimani budu potisnuti u
male nesigurne enklave prijeti opasnost od pokreta otpora, čak i terorizma
koji se sigurno neće zaustaviti pred njemačkim granicama".
Krsto Cviić: Pritisak na Hrvatsku
U sinoćnjoj emisiji Britanskog radija - BBC na hrvatskom jeziku 15. srpnja
Vladimir Đuretić razgovarao je s Chrisom Cviićem, stručnjakom Londonskoga
kraljevskog instituta za međunarodne odnose, o izjavama Johna Majora i
Douglasa Hurda da bi se protiv Hrvatske trebale uvesti sankcije. " Mislim
da je to onaj neslužbeni dio dnevnoga reda, da se radi o pritisku na
Hrvatsku da pristane na neka teritorijalna utanačenja sa Srbijom i sa
Srbima u Hrvatskoj, koja bi, na neki način, zapadnim silama omogućila da
iziđu iz ove sadašnje situacije bez opasnosti da dođe do sukoba i do dalje
potrebe nekakva zapadnog sudjelovanja. S jedne strane imamo, dakle,
pritisak na Muslimane u Bosni da pristanu na neki dogovor, pritisak na
Hrvate u Bosni da dadu teritorijalne kompenzacije Muslimanima, a ovdje se
apsolutno radi o tome da se obeshrabri Hrvatsku ako bi ona pokušala na
vojni način vratiti dio svojih teritorija."
- Uzme li se u obzir činjenica da ni sankcije protiv Srbije nisu postigle
željene rezultate, zašto bi ove protiv Hrvatske imale drugačiji učinak?
" Mislim da je to pitanje zbog kojega se njemačka strana u tim raspravama,
a ona je isto članica EZ, već oglasila. U svezi s tim oni su rekli da bi s
jedne strane, to bi možda bila pretjerana mjera u ovoj fazi, jer još nema
dovoljno opravdanja da se poduzme takva mjera protiv Hrvatske, a dodali su
da se pokazalo da sankcije i nisu toliko djelotvorne. Mi znamo da, kada bi
bile uvedene, takve sankcije bi mogle ozbiljno ugroziti ono što sada UN i
EZ čine na području Hrvatske i čini mi se da je posrijedi oblik formalizma,
verbalnih prijetnji, političkih prijetnji, a zapravo je gospodarska strana
samo izričaj takva stajališta. Mislim da se može posumnjati u
djelotvornost tih sankcija. Koliko je meni poznato, a to se dobro zna i u
Hrvatskoj i na Zapadu, već postoje tihe sankcije protiv Hrvatske koje se
primjenjuju na razne načine. Hrvatskoj su čak uskraćene razne prosvjetne,
znanstvene i druge beneficije koje EZ daje drugim bivšim komunističkim
zemljama. Čini mi se da je to protegnuto i na razne zajmove. Na neki
način Hrvatska zapravo i ne bi tu mogla mnogo izgubiti jer ništa i ne
dobiva".
- Budu li sankcije protiv Hrvatske uvedene, tko će, s obzirom na činjenicu
da Hrvatska trenutačno zbrinjava otprilike oko dvjesta tisuća izbjeglica iz
BiH, najviše patiti? Nije li dakle taj prijedlog nemoralan, ako se u
politici uopće može govoriti o moralu?
" Kada bi takve sankcije zaista bile provedene s najvećom oštrinom, koja
nije provedena prema Srbiji, onda bi zaista tako bilo. Mislim da bi na
neki način Hrvatska imala moralno pravo reći da se radi o dubokoj
diskriminacionoj mjeri koja zapravo šteti humanitarnim načelima i
nastojanjima samoga međunarodnog svijeta u pogledu onoga što se želi
postići na terenu. Mislim da bi tada to bilo potpuno opravdano i da bi to
možda na svoj način izazvalo moralnu reakciju na Zapadu".
Kinkel: "Poglavito ne sa Srbima protiv Muslimana"
Prenosimo interview saveznog ministra inozemnih poslova dra. Klausa
Kinkela njemačkom radiju za emisiju 'Jutarnje informacije' od 13. srpnja
1993. (sugovornik je Friedrich W. Husemann)
- Gospodine Kinkel, jeste li svojemu gostu iz Zagreba rekli da predsjednik
Tuđman treba prestati s agresijom na Bosnu i Hercegovinu?
"Ministru inozemnih poslova Hrvatske predočio sam cijeli plan koji se u
ovom trenutku može raspraviti s Hrvatskom. To su, naravno, u prvom redu
ženevski razgovori o čemu sam mu jasno rekao da ne samo zajednica naroda,
nego ni Njemačka, ni u kojem slučaju neće prihvatiti da Srbi i Hrvati traže
rješenje na štetu Muslimana, najslabije strane. Također sam mu jasno rekao
da se nadamo kako se u krajini neće dogoditi ništa, zato što se krajinski
Srbi žele ujediniti s bosanskim Srbima. I, naravno, rekao sam mu da je
stanje u Mostaru jako, jako kritično i da hrvatska strana u svakom slučaju
mora učiniti sve kako se tamo ne bi
ponovila etnička čišćenja.
- To je ružna riječ, etničko čišćenje, zar ne?
"Da, može se reći".
- Ponovno ću citirati Tilmana Zueicha, predsjednika organizacije za ljudska
prava koja glasno ističe vlastitu ulogu zagovornika ugroženih naroda. On
je jučer doslovno izjavio: ne prestane li odmah zajednička ofenziva
hrvatske vojske i ultranacionalističkih hrvatskih milicija, Njemačka mora
prekinuti diplomatske odnose s Hrvatskom. Je li razvoj događaja već
dosegao tu fazu?
" Ne, nije. Mi smo bili među prvima koji su priznali Hrvatsku. Imamo
dobre odnose s tom zemljom i tim narodom. No, ne možemo, naravno,
prihvatiti da se Hrvati danas zajedno sa Srbima upuštaju u rješenja, koja
bi - to još jedanput moram ustvrditi - oštećivala najslabiju stranu u
sukobu - Muslimane. "
- Upravo ste spomenuli rano priznavanje. Savezna vlada se tada pri
Ujedinjenim narodima jako zauzela za priznavanje ne samo Hrvatske, već i
Slovenije, kako bi se - tako se tada govorilo - mlade države zaštitilo od
agresije, okupacije i istrebljenja naroda, a sada se Hrvatska, bar prema
braniteljima ljudskih prava, i sama ubraja među agresore. Je li to
priznavanje, to rano priznavanje obje države, ubrzalo proces raspadanja i
konačno rat na Balkanu?
" Ne, to se ne može reći. Taj se prigovor stalno čuje. Ali on je
nepravedan i time što se stalno ponavlja, neće postati pravednijim. Ne,
tada je bilo pravo vrijeme. Čak bih rekao da je bilo prekasno. U svakom
slučaju nije bilo uzrok onome što se kasnije dogodilo. Stanje za žaljenje
s kojim zajednica naroda do sada, nažalost, nije izišla nakraj.
- Zajednica naroda koja je do sada zapravo stalno piljila na Beograd. Je
li točna tvrdnja da se pri tome izgubilo iz vida ono za što bi trebala
odgovarati hrvatska strana u višenacionalnom ratu na Balkanu?
" Ne, ja mislim da bi prema Hrvatskoj trebali biti pravedni, jer kada
pogledam UNPA područja i štošta drugo, Ujedinjeni narodi nisu bili kadri u
Hrvatskoj ostvariti ono što je bilo obećano. Stoga i za hrvatsko
neraspoloženje i nezadovoljstvo imam dosta razumijevanja. Ali to ne smije
- a to sam ministru vanjskih poslova jasno ponovio - dati povoda Hrvatskoj
za jednostrana ratna djelovanja, a naravno ne smije biti ni opravdanje za
sporazumijevanje sa Srbima i rješenja na štetu Muslimana. "
- Natuknica: sporazumijevanje sa Srbima. Činjenica je da postoji čudno
bratimstvo između Tuđmana u Zagrebu i Miloševića u Beogradu. Ali sankcije
do sada, ako uopće, pogađaju samo Srbe. Ne bi li i Hrvatska kao agresor
trebala dobiti gospodarsku blokadu ili biti kažnjena?
" O pitanju eventualnih sankcija protiv Hrvatske raspravljalo se u krugu
EZ-a, a o tome se usput razgovaralo i prošloga tjedna na sastanku G 7 u
Tokiju. Mi smo rekli da još nije došlo vrijeme za to i da se o takvim
sankcijama protiv Hrvatske mora jako dobro promisliti. U svakom
slučaju one trenutačno nisu primjerene. "
- Jučer, gospodine Kinkel, vaša kolegica ministrica gospođa Merkel bila je
u Hrvatskoj i predbacila dužnosniku hrvatske vlade za izbjeglice, rečeno
je, brige savezne vlade, da je krivnjom Hrvata zatrovan razuman odnos prema
Muslimanima u Bosni. Je li gospođa Merkel taj posjet i tu izjavu uskladila
s vama?
" Da, naravno da sam znao da je gđa. Merkel putovala tamo i mislim da je
to dobro. Pojedinačne izjave se prije takvih posjeta ne usklađuju. "
- Još jedno, zadnje pitanje o jučerašnjem posjetu vašega
kolege iz Zagreba. Kako je prihvatio ono što ste mu rekli?
" Kolega je novi u vladi. Imam dojam da je vrlo dobro razumio naše brige i
u potpunosti shvatio kakvo bi stanje nastalo ako se Hrvatska ne bi ponašala
onako kako od nje očekuje zajednica naroda, a to očekujemo i mi, naime
nikakvih jednostranih dogovora, poglavito ne sa Srbima
protiv Muslimana."
BELGIJA:
"A LIBRE BELIQUE" 15.VII. 1993.
Bosna: islamski rat
Robert Verdussen vidi u islamizaciji rata u Bosni prijetnju
Europi:
Američki čelnici protive se slanju desetak tisuća iranskih vojnika koji bi
pohrlili u pomoć muslimanskom stanovništvu u Bosni, kojeg ugrožavaju Srbi i
Hrvati. Razumijemo takvo američko držanje, no vrijeme je da se zamislimo.
Već mjesecima nije tajna da se tisuće iranskih 'čuvara revolucije' ubacuje
u bosanski sukob kako bi pomogli Muslimanima. Teheran je organizirao mrežu
koja prolazi kroz Zagreb, a njome koordinira osoba bliska vjerskom
poglavaru Aliju Khumaneiu, Homeinijevu nasljedniku.
Već mjesecima, bosanski sukob i sudbina Muslimana služe kao okvir za
nadmetanja Irana, Turske i Saudijske Arabije. (...) Teheran je svojim
prijedlogom samo pokušao službeno potvrditi činjenično stanje i proširiti
ga. I Turska, koja je spremna poslati vojnika koliko je god potrebno,
očito nije neaktivna. Ne govori li se da bosanski konzulat u Istanbulu
služi za novačenje plaćenika i kupovinu oružja za muslimanske postrojbe?
Već mjesecima, stručnjaci pozivaju na uzbunu. Pasivnost Zapada prema
bosanskim Muslimanima mogla je samo potaknuti islamske skupine i
ekstremističke države da iskoriste stanje i pokušaju izazvati Zapad u srcu
Europe. To je i učinjeno. A State Departmentu ne ostaje drugo nego
upozoriti Zapadnjake koji odlaze u bivšu Jugoslaviju da im fundamentalisti
prijete terorističkim akcijama.
Zapad neprekidno ponavlja da je nemoćan u bosanskom ratu koji dobiva novu
dimenziju, katastrofičnu dimenziju sukoba s islamom. Islamski je
fundamentalizam već pokazao slabost vlada kao što su alžirska ili
egipatska. Danas je u prilici izazvati Europu na njezinu tlu. Zna li to
Europa?", pita se novinar.
(Hina) včp
160307 MET jul 93
(Hina) včp