Nadnaslov:Četiri godine Tienanmena - predznaci nove krize
Naslov: Hoće li se povijest ponoviti?
Podnaslov:Brojni su predznaci koji podsjećaju na okolnosti koje su
prethodile manifestacijama na trgu Tienanmen pa analitičari
procjenjuju da je, unatoč postojanju i izvjesnih razlika, samo
pitanje vremena kada će buknuti nova kriza
Piše: William BRENT, AFP
PEKING - Ako je istina da se povijest mora ponavljati, Kina prepoznaje
predznake nove krize koji podsjećaju na okolnosti koje su prethodile
manifestacijama na trgu Tienanmen prije točno četiri godine, primjećuju
analitičari.
Krajem 1988. godine ekonomska zahuktalost i nagli rast cijena prouzročili
su društvena kretanja širokih razmjera. Danas gospodarstvo ponovo vrije a
cijene lete, dok stručnjaci predviđaju inflaciju od 25 posto u gradovima do
kraja godine.
U ožujku 1989. godine, tri mjeseca prije gušenja Pekinškog proljeća na
Trgu Tienanmen u noći između 3. i 4. lipnja 1989. godine, Peking je
suzbio najžešće pobune na Tibetu u posljednjih 30 godina i uveo ratni
zakon. Prošlog su se tjedna zbile nove manifestacije za nezavisnost na
Tibetu, najveće od proljeća 1989. godine.
Krajem prošle godine vjetar relativne slobode ponovno je zapuhao u korist
prelaska Kine na tržišnu ekonomiju, najjače poslije Pekinškog proljeća.
O tome svjedoči i nedavni apel kineskih intelektualaca za slobodu
mišljenja, nazamislivu u razdoblju represije koje je uslijedilo nakon
događaja na trgu Tienanmen.
Pijelazni režim koji je u tijeku nakon četiri desetljeća planske ekonomije
jako je oslabio kontrolu komunističke partije, dajući tisku skromni
manevarski prostor i omogućujući područnim vlastima da ignoriraju Peking.
Ponovo su dozvoljeni umjetnički nastupi koji nisu po mjeri jednoumlja i
pravovjernosti, jednako kao i rock koncerti.
Jedino smrt jednog reformističkog čelnika nedostaje da bi se uspostavila
paralela sa situacijom od prije četiri godine. U travnju 1989. godine
smrt reformiste Hu Yaobanga je prouzročila manifestacije na Tienanmenu.
Danas bi nestanak Deng Xiaopinga (88), koji je krhkog zdravlja, mogao
pokrenuti borbu za vlast nesigurnog ishoda među raznim frakcijama
komunističke partije.
"Nije pitanje da li će doći do političke krize, već kada će buknuti",
ocjenjuje jedan kineski novinar.
Ako Deng hitno ne nestane sa političke scene, politička kriza bi mogla
nastati iz velike gospodarske krize, ocjenjuju neki analitičari u Pekingu.
Oni procjenjuju da nema potrebe za masovnim pokretom kao što je bilo
Pekinško proljeće te da će doći do razdora u redovima partije.
Međunaslov: Ekonomski liberalizam i politička pravovjernost
"Do neredi će doći u naredne dvije do tri godine, ako Deng umre i ranije",
ocijenjuje jedan visoki dužnosnik kineske vlade.
Trenutna situacija u Kini ipak se razlikuje od situacije 1989. godine u
više važnih točaka.
Ekonomija je danas liberalnija nego ikada, čak i po mišljenju disidenata.
Dok brojni Kinezi ocijenjuju da je aktualna politika ekonomskog otvaranja i
političke pravovjernosti osuđena na propast, drugi ne isključuju mogućnost
da će partija uspjeti riješiti unutrašnje proturječnosti bez većih nereda.
Godine 1988. i početkom 1989. političke reforme su bile na vrhuncu. O
demokraciji, monopolu vlasti komunističke partije i kapitalizmu se
raspravljalo na javnim mjestima, a kapitalizam su smatrali kadrim da spasi
Kinu.
Od tog ozračja danas gotovo više ništa ne postoji. "Ako se različite
političke struje ne mogu izražavati, situacija postaje vrlo opasnom",
ocijenjuje jedan kineski intelektualac.
Na gospodarskom planu, ponašanje kineskog potrošača, suočenog sa stalnim
porastom cijena, ostaje nepoznanica. Ali po mišljenju kineskih ekonomista,
inflacija je puno podnošljivija danas nego što je bila prije četiri godine.
(Hina) br
022312 MET jun 93
(Hina) br