ZAGREB, 20. svibnja (Hina)
Alois Mock: "Vance-Owenov plan neće spasiti Bosnu"
Francuski dnevnik LE FIGARO u broju od 18. svibnja
objavio je razgovor novinara Xaviera Gautiera s austrijskim
ministrom vanjskih poslova Aloisom Mockom, koji je upravo
preuzeo dužnost predsjednika ministarskoga vijeća Vijeća
Europe.
- Osobno ste se jako angažirali u traženju rješenja
jugoslavenskoga sukoba. Mislite li da je na vidiku kraj
rata?
= U današnjim uvjetima, mir ima tek minimalne izglede da se
nametne. Ne smijemo imati iluzija: najvjerojatnija je čista
i jednostavna eksplozija. To bi bilo prvi put da nestane
država članica UN.
- Vance-Owenov plan je, dakle, mrtvorođenče?
= Može spriječiti trenutačan raspad Bosne i Hercegovine...
- Tolerirajući, to jest, pripremajući smrt Republike?
= Slušajte, taj je plan vrlo teško provesti. A dugoročno,
taj plan vjerojatno neće spriječiti nestanak Bosne i
Hercegovine. Velika opasnost prijeti opstanku te republike.
- Kakva rješenja predviđate na vojnom planu?
= Od 1991. do 1992. zahtijevamo političke i gospodarske
sankcije upravo zato da se izbjegnu vojne mjere. Nametnut
je postupni, a ne opći embargo. Prošlog kolovoza izjavio
sam da, ne bude li međunarodna zajednica dovoljno snažna u
zaustavljanju agresije na međunarodno priznatu zemlju, neka
bar ostavi Bosni mogućnost koju joj pruža član 51 Povelje
UN...
- ...Znači pravo na samoobranu. Jeste li pristaša ukidanja
embarga na oružje, kako to traže Muslimani u Bosni?
= Zamislite da se država poput Francuske ili Austrije nađe u
istoj situaciji u kakvoj je Bosna i Hercegovina! U trenutku
napada naoružanih bandi na obitelji i imovinu, te bi zemlje
mogle pozvati žandarmeriju u pomoć. Bosanci nemaju
sredstava da uzvrate udarac. Embargo im ne dopušta pravo na
samoobranu.
- Ali ne bi li se ukidanjem embarga produljio rat?
= Ja mislim da sljedeća etapa mora biti uspostava sigurnih
zona u Bosni. Austrija je to potvrdila za Kurde prije dvije
godine. Politička situacija na Zapadu danas čini iluzornom
širu intervenciju, to je točno. Ali pokušajmo barem
Sarajevo pretvoriti u sigurnu zonu.
- Što je predložila Francuska.
= Da, ali ta zaštitna zona mora se uspostaviti kako bi
nečemu pozlužila. To je jedina prilika za uspostavu
povjerenja stanovnika, a time i ohrabrivanja izbjeglica da
se vrate. Osim Sarajeva predloženo je još pet zona.
Odobravam tu odluku. ali rezolucija Vijeća sigurnosti koja
je donesena u studenom, ne određuje datum uspostave zona.
To se mora promijeniti. Cilj je, ponavljam, ponuditi
stvarnu zaštitu stanovništvu.
- Znači, vi biste poduprli vojnu akciju.
= Svakako.
- Kojim sredstvima?
= Ako se ne može razoružati položaje koji prijete Sarajevu,
mora se primijeniti 7 član Povelje.
- Vojna osveta?
= Da.
- Ako austrijska neutralnost - koja, po vašem kancelaru
Franzu Vranitzkom, više nije tabu - bude ukinuta, kako biste
vojno pomogli svojim partnerima?
= Ima mnogo načina pomoći zemlji u ratu. Na političkom
bismo planu mogli dopustiti prolaz vojne opreme kroz
Austriju.
- Austrijsko pučanstvo nesebično pomaže 'susjedu u
nevolji', po humanitarnom programu koji je počeo na početku
jugoslavenskoga sukoba. Ali, je li spremna na to da njezina
djeca umiru za Bosnu?
= Jedno je sigurno: na Balkan nećemo slati ni vojnike, ni
žandare ni policajce. Lako su razumljivi povijesni i
politički razlozi za to. Osim toga, Austrijanci ne bi
pristali. Ali mislim da bi nas poduprli kad bismo odlučili
zaštititi državu kojoj prijeti smrt.
- U nedostatku rješenja bosanskoga sukoba, Europi prijeti
opasnost da bude preplavljena izbjeglicama. Austrija je
prva na udaru. Je li nedavni njemačko-poljski sporazum o
povratku ilegalnih imigranata rješenje po vašem mišljenju?
= Europi je nužan multilateralni sporazum. Mi ćemo ga
postići.
- Hoće li Austrija biti spremna na potpisivanje takvog
sporazuma, čak i prije zaključenja pregovora s EZ?
= Ja bih to želio...
- Danas Muslimane ne napadaju više jedino Srbi nego i
Hrvati. Prije osamnaest mjeseci Austrija je u Grazu
organizirala sastanak između Hrvata i Srba. Oni su otvoreno
raspravljali o podjeli Bosne. Nije li Austrija učinila
pogrešku, koje posljedice sada plaćamo?
= To nije bio službeni sastanak. Ne zaboravite da su u ovom
sukobu glasine sveprisutne. Milošević je, primjerice,
Talijanima navijestio da bi poštivao njihove povijesne
ambicije prema Istri i Dalmaciji, dvjema hrvatskim regijama.
Srbija je isto tako predložila Grčkoj podjelu Makedonije.
Rim i Atena su to odmah odbili. Mora se paziti na srpske
provokacije kojima je cilj diskreditiranje Hrvatske.
- Koji je dakle bio cilj sastanka u Grazu?
= Naša zemlja ugošćuje mnoge razgovore o istočnoj Europi.
Slovaci i Česi su se mnogo puta sastajali u Austriji...
Točno je da sastanak u Grazu nije bio oportun. Ali značaj
toga sastanka bio je pretjeran. Nije postignut nikakv
formalni sporazum.
RADIO DEUTSCHE WELLE
Pregled tiska
O referendumu bosanskih Srba i njegovu rezultatu koji se
predviđa Freie Presse piše: "Bosanski Srbi još jednom
su za nos povukli međunarodnu zajednicu država. Pomoću
referenduma, koji su sami zakazali prošlog tjedna, ponovno
su mogli uknjižiti jasnu pobjedu taktikom zbunjivanja Zapada
koju već mjesecima provode. Jer zvučna pljuska koju su
građani s pravom glasa sada dali Vance-Owenovu mirovnom
planu nije nikakvo iznenađanje, ona se predviđala. Stoga
novi poziv političara da se razmisli o novim sredstvima za
smirenje sukoba, kao što se jučer moglo čuti u Bonnu,
pokazuje onu nemoć i neimanje koncepta koja već mjesecima
postojeće rupe međunarodne politike neće moći uljepšati".
Neue Osnabruecker Zeitung ustvrđuje da je posebno
Srbija protiv miješanja Njemačke u sukob na Balkanu.
Međutim - naglašava - to što je Kozirev usprkos takvu
raspoloženju svoje posredničko putovanje započeo sa stanicom
u Berlinu dokazuje od koje je važnosti moskovskom čelniku
Kinkelov savjet i njegova potpora. Osim toga, taj se posjet
mora ocjenjivati i kao znak Beogradu. Srpski moćnici ne
smiju računati na skrivene simpatije i tradicionalnu zaštitu
Rusa. Tko, kao Kozirev, na Balkan putuje preko Berlina,
jasno odbija svaku sumnju u šurovanje s Titovim naslijeđem.
Neues Deutschland komentira kako se sukob ne može
zaustaviti niti silom, niti mlakim mjerama; samo hrabrim
prodorom moguće je stvoriti okvire sveobuhvatnog i trajnog
rješenja. Taj okvir bi trebao sadržavati jamstva u pogledu
sigurnosti, kao i poticaj za gospodarsku obnovu nakon
svršetka sukoba. Vrijeme za tako nešto više je nego zrelo.
Ni SAD ni Rusija, a ponajmanje Europljani, pokazuju želju da
se upletu u vojnu avanturu.
Koelner Stadtanzeiger u povodu nespremnosti
međunarodne zajednice da se odlučnije uključi u bosansku
krizu komentira: 'Ostaju tzv. postrojbe mira na licu
mjesta. Čelnik bosanskih Srba Radovan Karadžić otpada zbog
svoga bezumlja. Srbijanski predsjednik Milošević nije
zainteresiran za mir u Bosni nego za ublažavanje sankcija.
I hrvatski predsjednik Tuđman zaslužuje Kinkelovu grdnju.
Anđeo mira nije ni predsjednik države koju je Genscher silom
izgurao na svijet. Dakle, što bi još moglo pomoći
Bosancima? Trenutačno odgovor glasi: ništa. Veliko vojno
posredovanje samo bi povećalo danak u krvi. Za potpunu
blokadu agresora Zapad nema volje. Na međunarodnom planu
Bosna je izdana i prodana. Trebaju li ostati u pravu oni
koji su oduvijek tvrdili da balkanske narode treba pustiti
da se međusobno potamane. U tom slučaju Europa je odslužila
svoje.
Die Zeit piše kako su i Zagreb i Beograd nemoćni.
Njihove kreature u BiH izmakle su predsjednicima Tuđmanu i
Miloševiću. Usprkos volji Beograda bosanski Srbi su na
referendumu odbili Vanceov i Owenov plan. Usprkos opomenama
iz Zagreba Hrvati i dalje pucaju na Muslimane. Jedno je
jasno: poslije osam mjeseci pregovora koje su vodili Vance i
Owen mirovni plan je mrtav. Mnogi sumnjaju u to da je ikad
bio i sposoban za život. Nitko ne zna na koji je način
moguće protjerati Srbe i Hrvate iz zaposjednutih
muslimanskih područja. Ali ima važnijih stvari od zalaganja
za papirne vizije. To je osiguravanje prostora za život
Muslimana. Dva milijuna bosanskih Muslimana ima sve manje
životnog prostora, a hrvatsko-srpska kliješta se stežu.
BRITANSKI RADIO - BBC
Pregled tiska
Washingtonski dopisnik Financial Timesa javlja da je
duboki rascjep između Amerike i Europe oko načina
razrješavanja krize u Bosni dodatno produbljen pošto je pred
vanjskopolitičkim odborom američkoga Kongresa državni tajnik
Warren Christopher izrazio uvjerenje Washingtona da
Vance-Owenov mirovni plan nije moguće provesti. Njegova
izjava vremenski se podudarila s očitovanjem EZ, pa i ruskog
ministra vanjskih poslova koji i dalje podupiru međunarodni
mirovni plan, a Moskva želi da se počne postupno
primjenjivati, usprkos činjenici da ga bosanski Srbi nisu
prihvatili. List izvješćuje kako je gospodin Christopher
pred Kongresom ponovio da SAD nisu odustale od onoga u što
vjeruju, a znači najdjelotvorniji pristup. Nisu odustale od
ukidanja embarga na dostavu oružja BiH, i to praćeno onom
vrstom zračnih posredovanja koja bi se pokazala prijeko
potrebna. 'Naši saveznici i prijatelji nisu, međutim,
spremni slijediti takav pristup', navodi list riječi Warrena
Christophera i zaključuje kako je državni tajnik u izvješću
uglavnom nastojao umanjiti važnost i veličinu sukoba Amerike
i Europe oko idućih koraka u Bosni. To odražava nastojanja
američke vlade da barem privremeno ukloni Bosnu iz žarišta
političkog odlučivanja.
Alan Philips, diplomatski dopisnik The Daily
Telegrapha, najavljujući susret britanskog i ruskog
ministra vanjskih poslova Hurda i Kozireva u Rimu,
predmnijeva kako će gospodin Kozirev od svog britanskog
kolege zasigurno željeti čuti zašto je Amerika, s britanskom
potporom, torpedirala njegov plan o održavanju sjednice
Vijeća sigurnosti UN na razini ministara vanjskih poslova,
na kojoj se trebala razmatrati bosanska kriza. Gospodin
Christopher je odbio sudjelovati u radu nesuđene sjednice,
javno demonstrirajući napetost koja je zavladala među
svjetskim diplomatima u svezi s Bosnom. Amerikanci su
strahovali da ih gospodin Kozirev, čija zemlja ovog mjeseca
predsjeda Vijećem sigurnosti, pokušava usmjeriti na politiku
popuštanja prema Srbima, dok je, piše list, Britanija bila
zabrinuta zbog cijelog niza neriješenih pitanja, koja bi
izišla u prvi plan na tako pretenciozno organiziranom skupu.
List navodi neimenovanoga britanskog dužnosnika koji je
izjavio: 'Bila bi velika tragedija ako sastanak na tako
visokoj razini ne bi na kraju ništa riješio'.
Dopisnik lista iz Moskve javlja kako su, usprkos prigušenim
javnim reakcijama, ruski političari u neslužbenim
razgovorima šokirani izlijevanjem američke hladne vode na
rusku mirovnu inicijativu na području bivše Jugoslavije.
Izjava gospodina Christophera čula se, za Ruse, u
najosjetljivijem trenutku, dok je njihov ministar vanjskih
poslova Kozirev otpočinjao svoju veliku diplomatsku misiju
diljem Europe i Amerike. Mnogi liberali u Rusiji,
zaključuje dopisnik lista, vjeruju kako ruska potpora Zapadu
u Zaljevskom ratu i u vezi s bivšom Jugoslavijom nije
prikladno nagrađena.
Na posebnoj stranici rezerviranoj za teme s područja
Jugoslavije, list je objavio i izvješće Roberta Foxa
iz Međugorja o tijeku mirovnih razgovora bosanskih Hrvata i
Muslimana. Podsjećajući da je u Međugorju g. 1981.
šestero djece izjavilo da su vidjeli Djevicu Mariju, Fox
piše kako jučerašnji razgovori nisu rezultirali niti novim
čudom, a niti boljim izgledima za mir. Horde europskih
diplomata i političara, hrvatskih i muslimanskih uglednika,
vojnika i policajaca dolazili su, prolazili i odlazili kroz
mjesto helikopterima, u mercedesima s neprobojnim staklom i
oklopnim transporterima UNPROFOR-a. Svaka skupina glumaca u
toj predstavi činilo se da živi u svijetu za sebe, a njihove
radnje, zapleti i monolozi međusobno nisu imali nikakvu vezu
te su se doimali potpuno nepovezani i s ubijanjem udaljenim
samo petnaest kilometara nizvodno Neretvom. Razgovori su
trebali biti o borbama između Hrvata i Muslimana u Mostaru.
Te je razgovore predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman vodio na
teritoriju jedne druge suverene države, Bosne i Hercegovine,
a njim je predsjednik Alija Izetbegović izjavio da će im
biti nazočan jedino budu li tamo i pregovarači UN i EZ. U
Međugorju je bio i danski ministar vanjskih poslova
Petersen, predsjedavajući Vijeća ministara EZ, koji je
doputovao na dan važnog referenduma u svojoj zemlji, kako bi
prenio poruku predsjedniku Tuđmanu. 'Ovamo sam došao kako
bih izrazio svoj šok i zaprepaštenje zbog neprijateljstava i
groznih događaja u Mostaru, zbog kojih mi okrivljujemo
Hrvatsku', navodi list riječi Petersena, izrečene neposredno
uoči njegova prijevremena povratka u Dansku.
(Hina) vg
200201 MET may 93
(Hina) vg