RADIO I TV POSTAJA
ZAGREB, 19. svibnja (Hina)
KOMSOMOLSKAJA PRAVDA (18. V. 1993.)
"Srbi su za rat - do pobjedničkoga kraja"
Dopisnici RIAN-a iz Beograda A. Baturin i S. Grizunov prate beogradska
politička kretanja uzrokovana referendumom u Bosni, a citira se i Mladićeva
izjava da će na bombardiranje uzvratiti "bombardiranjem Londona".
"Bezuvjetno, oštro stajalište vodstva bosanskih Srba opetovano je odbilo
sve napore međunarodne zajednice za mirno razrješenje sukoba u Bosni i
Hercegovini. Srbi će se svojim 'ne' i suprotstaviti svijetu i učiniti
'medvjeđu uslugu' Beogradu i Srbima kojih deset milijuna živi u opsadnim
uvjetima.
Slobodan Milošević, prihvativši Vance-Owenov plan, ubire danas plodove
svoje ranije, u mnogo čemu pogrešne, politike. Prema mišljenju više
promatrača, predsjednik Srbije na taj način pokušava spasiti svoju
poljuljanu fotelju. I ako se nekada u borbi s demokratskom oporbom
koristio omiljenim spasonosnim sredstvom - nacionalističkim parolama, sada
se pak oslanja na potporu međunarodne zajednice. Međutim, u hodu
mijenjajući politiku i provodeći za stanovit dio stanovništva nepopularne
mjere prema bosanskim Srbima, Milošević je ispustio iz boce opasnoga diva -
svoje bivše saveznike, ratoborne radikale na čelu s njihovim vođom
Vojislavom Šešeljom. Šešelj je shvatio da je otkucao njegov zvjezdani sat
i zato je odlučio potpuno iskoristiti taj trenutak. Već sutradan poslije
zasjedanja 'skupštine' svih Srba službeno je posjetio Pale, gdje je
pregovarao s Radovanom Karadžićem. Zaključak je njihova susreta - rat do
pobjedničkoga kraja. (...) 'Vojvoda' je čak izjavio da želi osobno napasti
Sarajevo ako se Zapad odluči na vojno upletanje."
Od običnoga čelnika jedne oporbene stranke on prijeti izrasti u vođu svih
srpskih nacionalista. Za to je pogodno tlo svojedobno stvorio Milošević, a
sada mu Šešelj dahće u potiljak. Prema mišljenju nekoliko promatrača, ako
dođe do masovnijega ulaska članova vladajuće socijalističke stranke u
redove radikala, onda se Milošević može naći u otežanome položaju."
Dalje se sumnja da "Beograd može dosljedno provoditi novu politiku
ostvarenja Vance-Owenova plana. Vođa bosanskih Srba posljednjim je
prijedlogom da se posve odbaci plan i preda stvar na razmatranje bivšemu
predsjedniku SSSR-a M. Gorbačevu i bivšemu državnom tajniku SAD-a H.
Kissingeru iznenadio. Teško je reći na što se oslanja taj Karadžićev
izbor, ali je svakako očito da se on opet trudi dobiti na vremenu.
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (18. V. 1993.)
Pregled tiska
"Die Welt" piše da je u BiH posljednjih dana počela borba svih protiv
svih. Već mjesecima krhki savez Hrvata i Muslimana je prekinut. U
eksploziji mržnje dva naroda su krenuli jedan protiv drugog, iako su do
sada bili zajedničke žrtve srpske agresije. Muslimani su u posebno teškoj
situaciji. Oni vide kako je do sada bila uspješna srpska politika etničkog
čišćenja i stvaranja svršenih činjenica. Oni naslućuju da im neće biti
vraćen najveći dio teritorija koje su osvojili Srbi. Kako bi poboljšali
vlastiti položaj u Vance-Owenovu planu, u kome su kao najbrojniji narod
prošli najgore, nastoje sada osvojiti teritorije na račun Hrvata. Hrvati
opet reagiraju nervozno. Stotine tisuća Muslimana prebjeglo je na
teritorij pod hrvatskim nadzorom potpuno mu izmijenivši etničku sliku.
Hrvati katolici strahuju da bi, spašavajući se od Srba, mogli dospjeti pod
muslimansku kontrolu i osvanuti u državi u kojoj se vlada po islamskim
zakonima. Sadašnja nesređena situacija posljedica je zapadne neaktivnosti,
neznanja i oportunizma. Svojim neprestanim oklijevanjem na kraju je i
predsjednik Clinton pružio žalostan primjer neodlučnosti. Zapad je
produbio najmračnije instinkte koji su čekali svoj trenutak u gudurama
Balkana. Ali Zapad nastavlja putem najmanjeg otpora: kako ne može izići
nakraj sa Srbima, on udara na Hrvate. Bosnu nisu uništili i jugoistok
destabilizirali Tuđman i Izetbegović, niti lokalni Muslimani i Hrvati u
Sarajevu i Mostaru - to su učinili zapadni političari.
O drskom ponašanju čelnika bosanskih Srba koji traže priznanje svojih
osvajanja piše "Berliner Zeitung":
'Čelnici bosanskih Srba za posljednjih mjeseci hladno su računali dokle
mogu ići u svom osvajačkom pohodu, a da ne izazovu jače protuudare. Sad se
iz njihova glavnog stožera čuju drski tonovi pobjednika: 'Pošaljite nam
plan primjeren našim osvajanjima, pa ćemo ga prihvatiti'. Sve govori da će
ga Srbi i dobiti. Muslimani su vojno uništeni, a s Hrvatima se može
dogovoriti, ta oni su dobili komad bosanskog kolača. Zapadni Nijemci bit
će sretni što su izbavljeni iz svoje bespomoćnosti. Doduše, smeta što
moraju umrijeti neka načela kao što su humanost, samoodređenje, prava
čovjeka, ali bolje da umru i načela nego još više ljudi, a osobito
vlastitih vojnika'.
"Ostsee Zeitung" bilježi: 'Sadašnji popis je nepotpun. U Zagrebu,
Beogradu, Sarajevu i drugdje ministri Kinkel i Kozirev, predsjednik
Iliescu, lord Owen i drugi dolaze i odlaze. Za razliku od diplomata,
Karadžić i društvo ne zadovoljavaju se riječima. Jučer je nastavljena
snažna ofenziva. Istočnobosanski gradovi bili su odsječeni od svijeta.
Sada je Karadžić i drskiji nego prije. On bezobzirno zahtijeva odstupanje
Owena i Vancea, tražeći nove posrednike s posve novim mirovnim planom. Oni
moraju uvažiti u međuvremenu okupacijom stvorenu srpsku republiku u Bosni.
Nova igra s vremnom, dok se ne stvore nove krvave činjenice i dok na
granicama EZ grme topovi... Zapad zacijelo već smišlja nove diplomatske
akcije'.
"Neue Ruhr Zeitung" piše: 'Nameće se dojam da bosanski Srbi ponovno
pokušavaju prevariti svijet kako bi na vojnom polju stvorili svršene
činjenice. Ako se zna oklijevanje Zapada, to nije nikakav problem. Hoće
li to stajalište biti promijenjeno poslije 'ne' na referendumu? Istina je
da su američke prijetnje postale glasnije, ali čini se da predsjednik
Clinton i dalje isključuje posredovanje bez sudjelovanja Europljana. Kako
nikada ne bi trebalo gubiti nadu, možda je posljednja nada u novoj ruskoj
inicijativi. Moskva tradicionalno ima posebne odnose sa Srbijom. Ako
Rusija pojača pritisak na ostatak Jugoslavije i predsjednika Miloševića, a
to je i računica EZ, Karadžić i društvo naći će se u još većem tjesnacu,
ali hoće li se tada predati? Prevladavaju sumnje. Tko bi se u toj
smrtonosnoj drami usudio prognozirati'.
Postaja RDW sažeto prenosi interview koji je slovenski predsjednik Milan
Kučan dao nakon sastanka s rumunjskim predsjednikom Ionom Iliescuom i
bosanskim predsjednikom Alijom Izetbegovićem:
"Predsjednik Slovenije Milan Kučan, koga zapadni i drugi državnici
smatraju dobrim znalcem prilika na Balkanu i sve ga češće pitaju za
mišljenje, kazao je kako rat protiv Sarajeva vode Zagreb i Beograd.
Hrvatska i Srbija moraju odustati od svojih ambicija o podjeli BiH.
Po njegovu mišljenju, Vance-Owenov plan o podjeli BiH neće se moći
provesti. Postojat će tri ili četiri etnički odijeljena područja. Mirovne
postrojbe UN morale bi imati više ovlasti kako bi mogle nadzirati granice
muslimanskih enklava i granice Bosne prema Srbiji i Hrvatskoj. Kučan je
doslovno rekao: 'Bosanski Srbi dobivaju svoje oružje iz Srbije, a bosanski
Hrvati svoje oružje iz Hrvatske. Samo Muslimani ne dobivaju ništa'.
Na pitanje bi li trebalo ukinuti embargo na oružje bosanskim Muslimanima
rekao je kako je taj zahtjev čisti cinizam i da ne bi riješio problem.
Međunarodna zajednica, UN i EZ, ne bi trebali više pregovarati s
Karadžićem, kao predstavnikom bosanskih Srba, i Matom Bobanom, kao čelnikom
bosanskih Hrvata. UN trebaju pregovarati s predsjednicima Miloševićem u
Beogradu, Tuđmanom u Zagrebu i Izetbegovićem u Sarajevu. Rat u Bosni ne
smije se više tretirati kao građanski rat nego kao agresorski rat.
Referendum bosanskih Srba potkraj prošlog tjedna Kučan je nazvao farsom.
Milošević je svoje ciljeve postigao te ga se sada ne smije smatrati anđelom
mira. Srbija je sada spremna na pregovore jer s nastavljanjem rata ne bi
mogla više ništa postići. Osnova za pregovore bit će status quo. BiH se
ne može više ponovno uspostaviti u starim etnički miješanim strukturama.
Odlučujuće je žele li UN zaista BiH kao suverenu državu i jesu li i koliko
pripravni štititi Muslimane. Treba li to ili može li se to postići vojnim
posredovanjem? To je pitanje Kučan ostavio otvorenim.
Nedavne razgovore s američkim predsjednikom Billom Clintonom i drugim
zapadnim čelnicima Kučan je sažeo i kazao: 'Moj apel na svijet jest da UN
moraju štititi Muslimane. Ako to ne uspije onda bi jedan agresivni rat
postao presedanom politike, a daljnji sukobi slične vrste prijete na
Kosovu, u Makedoniji, u Moldaviji i Nagorno-Karabahu'".
IL CORRIERE DELLA SERA (18. V. 1993.)
"Srbi: 'Bombe na cijeli svijet'"
"Staro iskušenje da se vikom i prijetnjama prikriva slabost, u čemu se
isticao (s poznatim rezultatima) Mussolini, zahvaća i šefove pobunjeničke
srpske države iz Bosne", primjećuje posebni dopisnik lista Renzo
Cianfanelli.
Nalik nojevima, bosanski Srbi ne razumiju da, propadne li mir, alternativa
je rat. I da bi se ohrabrili prijete.
(...)
Prva meta, zaprijetio je Mladić u jednom interviewu Reuteru, 'dozvoli li
NATO-u korištenje njenih baza, bit će svakako Italija'. (...) 'Budu li me
bombardirali - upozorio je iz svoga glavnoga stožera na Palama, ponad
Sarajeva - ja ću bombardirati London. Strane će postrojbe u Bosni ostaviti
kosti. Srba ima u Londonu i u Washingtonu. Tko nas god napadne neka zna
da ćemo odgovoriti'.
Nekontrolirane riječi vojnoga čelnika srpskih secesionista jasno pokazuju
da režim gubi glavu. Dok kao ozbiljna prijetnja ne vrijede ništa, dokaz su
očajničkoga ozračja u republici na Palama.
Mladić nije nekompetentan glede vojnih stvari poput Šešelja. Da bi
kompenzirao unutarnje političke poteškoće ... Šešelj je izmislio ...
prijetnju napada 'Scud-ovima' svjestan da ih ne posjeduje. (...)
U političkom nazivlju, ipak, razlika između Šešelja i Mladića nestaje.
Prijetnja, jasno, nevjerodostojna, od bosansko-srpskog stratega vrijedi
koliko i ona nekompetentnog i ekstremističkog političara: tj. ništa.
Sasvim suprotno, za pobunjenu srpsku Bosnu postaje bumerang, koji može samo
uništiti već ionako nedostatnu vjerodostojnost secesionista iz Pala,
njihove težnje nezavisnosti i njihova vođe Karadžića. (...)
Ali najozbiljniji bumerang, za srpsku Bosnu, prijeti da bude onaj
američki. (...) Proračunatom dvosmislenošću tajnik američke države Warren
Christopher je rekao: 'Propašću mirovnoga plana potrebne su nove
konzultacije među svim saveznicima. I vjerujem da ću ovaj put dobiti punu
suglasnost'. (...)
Prvi potez, prividno bezbolan za Europu i za Amerikance, bio bi ukidanje
embarga na oružje Muslimanima, glede čega već neko vrijeme pritišće
Amerika. Problem je da bi se, krene li se jednom tim putem, vrlo
vjerojatno obistinilo proročanstvo o rastućem požaru", zaključuje Renzo
Cianfanelli.
(Hina) sb
190612 MET may 93
(Hina) sb