ZAGREB, 14. svibnja (Hina) - Zbornik tekstova "Hrvatska filozofija u
prošlosti i sadašnjosti" u izdanju Hrvatskog filozofijskog društva
predstavljen je večeras na "Književnom petku" u Zagrebu.
Zbornik sadrži tekstove predstavljene na istoimenom seminaru, održanom u
ožujku 1968. godine, a o razlozima četvrtstoljetnog odlaganja njihova
objavljivanja, unatoč činjenici da su za nj postojali novci, govorio je
tajnik Odbora za pripremu simpozija dr. Zlatko Posavac.
"Problemi su nastali zbog samog naslova koji je, kao i sami skup,
suprotstavio prošlost i sadašnjost i prije nego što smo postali toga
svjesni. Oni koji su uočili prošlost hrvatske filozofije prozvani su
nostalgičarima i konzervativcima, a budućnost je, što se može shvatiti i
simbolično, uzmanjkala".
Dr Posavac je dodao da iako je hrvatska filozija imala stanovitu
reputaciju i publicitet u svijetu, filozofi su bili u dilemi jer na
hrvatskom jeziku nije bilo gotovo ničega o hrvatskoj filozofiji. "Vladala
je atmosfera praznine, a jedina informacija o prošlosti bio je tekst Krune
Krstića, objavljen u III. svesku Zbornika 'Naša domovina' iz 1943".
Dr. Posavac također je kazao da je "odaziv na seminar (1968.) bio je
iznad očekivanja, a sve se odvijalo u naeletriziranoj atmosferi Deklaracije
o hrvatskom jeziku. Izlaganja su bila podjeljena u tri dijela, što je
slijedio i test Zbornika: pristupne rasprave, povijesni pregled i
monografijski prilozi. Teskt Zbornika je pod tajnovitim okolnostima više
puta gubljen, a za njegovo tiskanje nisu pomagale ni značajne proporuke".
Govoreći o razlozima zbog kojih je ustrajavao na održavanju skupa i
tiskanju Zbornika, dr. Posavac je rekao kako ga je "obuzimala 'fix-ideja' o
utemeljenju ne samo filozofije povijesti nego i povijesti filozfijskih
disciplina". Dr. Posavcu osobito je bilo stalo do utemeljenja hrvatske
estetike. "Nemoguće je zamisliti i pisati povijest hrvatske kulture bez
utemeljenja povijesti filozofije", ocijenio je dr. Zlatko Posavac.
Hrvatska nacionalna filozofija postoji jer postoje filozofijska djela
pisana na hrvatskom jeziku i filozofijska djela koja su Hrvati pisali na
drugim jezicima, istakao je dr. Mislav Ježić i dodao: " Herman Dalmatin,
velika figura svog vremena, u 12. stoljeću prevodi arapske učenjake i prvi
je prevoditelj Kur'ana, bio je svjestan svoje pripadnosti, kao i Franjo
Petrić, najveći sistematičar platonizma u renesansi. Da se i ne spominje
erudicija i doprinos Ruđera Boškovića u čiju je spomen postavljena ploča na
starom sveučilištu u Beču na kojoj, što je neuobičajeno, stoji da je
Hrvat!"
"Da bi obogatili našu povijest filozofije potrebno je prevoditi ta djela i
raditi na filozofijskom nazivlju", kazao je dr. Mislav Ježić. Hrvatska
filozofija nije imala vlastite škole poput engleskog empirizma, ali su
hrvatski filozofi osjetno utjecali na pojedine filozofijske pravce. "Stoga
je pročavanje povijesti hrvatske filozofije iznimno važno za narod koji se
odavnine iseljava, a njegovi intelektialni gastarbarteri su uz to sačuvali
svoju pripadnost i povratno djelovali na nas ovdje" drži dr. Ježić. Po
njemu, baviti se nacionalnom filozofijom nije put kontrarevolucije, kako su
onda (1968. g.) zaključili neki sudionici skupa, nego znači povezivanje s
internacionalnim.
Mr. Filip Grgić je temeljno pitanje hrvatske povijesti filozofije nazvao
"problemom prisvajanja vlastite filozofijske prošlosti". Podsjetio je na
rektorski govor dr. Franje Markovića s kraja prošlog stoljeća u kojem
stoji da stara djela naših filozofa postoje, ali ne za nas. Dok se ne
prevedu na hrvatski jezik.
(Hina) sp
142137 MET may 93
(Hina) sp