Nadnaslov:Treba li totalitarnu Kinu gospodarski zaobilaziti ili ne?
Naslov: Gospodarski bojkot više nije u modi
Podnaslov:Povlačenje američkog proizvođača Levi Straussa iz protesta zbog
kršenja ljudskih prava usamljeni je postupak među tvrtkama ali i
političarima, koji smatraju da produbljavanje gospodarskih veza
predstavlja kako gospodarski interes tako i mogućnost za
liberalizaciju i demokratizaciju Kine
Piše: Philippe MASSONNET, AFP
PEKING - Treba li na totalitarne zemlje vršiti pritisak gospodarskim
bojkotom? To pitanje ponovo je nedavno aktualizirao američki proizvođač
jeans odjeće Levi Strauss koji se iz humanitarnih razloga odlučio povući iz
Kine u trenutku kada tamo strani ulagači pobijaju sve rekorde.
Poslovi su poslovi. Guverner Hong Konga Chis Patten, poznat po svom
programu demokratizacije britanske kolonije, pokazao je u ovih dana da
odobrava tu poslovicu.
Kako bi zaštitio blagostanje Hong Konga koje ovisi o komunističkom divu
kojem će kolonija pripasti 1997. godine, tražio je od američkog
predsjednika Billa Clintona da ne povezuje razvoj kinesko-američkih
ekonomskih odnosa s pitanjem ljudskih prava u Kini.
Političar kojeg je Kina tijekom posljednjih mjeseci najžešće kritizirala
postao je tako, u ime businessa, odvjetnikom svojih kritičara istog onog dana
kada je Levi Strauss objavio obustavljanje svojih aktivnosti u Kini kako bi
protestirao protiv kršenja ljudskih prava.
"Dobro je željeti braniti ljudska prava, ali tada bi tako trebalo
postupati posvuda, posebno drugdje u Aziji", ocijenio je predstavnik jednog
francuskog poduzeća u Pekingu.
"Iskreno mislim da otvaranje jednog stranog fast-fooda više služi
demokraciji u Kini nego povlačenje Levi Straussa", dodao je poduzetnik koji
radi već godinama s Kinezima.
Američka tvrtka nije jedina koja ocjenjuje da kazne ekonomske prirode
trebaju biti nametnute posljednjoj velikoj komunističkoj zemlji.
Tibetanski duhovni vođa u progonstvu Dalaj Lama ovih se dana u Londonu
također izjasnio za ekonomske sankcije protiv Kine koju optužuje da u
Tibetu vrši genocid.
"Međunarodna zajednica ne smije izolirati Kinu, no ako uvjeravanje nije
učinkovito, trebat će izvršiti ekonomsku prisilu", izjavio je u Londonu
dobitnik Nobelove nagrade za mir 1989. godine.
Međunaslov: Ignorirati najveće tržište na svijetu?!
Ovo gledište zastupala je i većina stranih vlada u razdoblju neposredno
nakon masakra pekinškog proljeća.
Danas je, međutim, Zapad opterećen recesijom, dok Kina iskazuje ekonomski
porast veći od 12 posto.
Kako ignorirati najveće tržište na svijetu, retorički se pitaju strane
tvrtke.
U posljednjih godinu dana, poslovni ljudi svih područja guraju se ne bi
ugrabili komadić ogromnog kolača. Strana ulaganja porasla su u 1992.
godini za 50 posto.
U isto vrijeme, humanitarne organizacije ukazuju na daljnja kršenja
ljudskih prava. Amnesty International također potvrđuje da nikada nije
bilo toliko torture.
Brojni strani čelnici koji su prije četiri godine Kinu stavili na stup
sramote, sada se žestoko suprostavljaju njezinu izoliranju, smatrajući, kako
navode, da to ničemu ne služi.
Neki, poput austrijskog kancelara, misle da produbljavanje gospodarskih
odnosa u stvari podupire liberalizaciju režima.
Pravdajući svoju suradnju s Kinom, kancelar Franz Vranitzky se prilikom
svog travanjskog posjeta Pekingu pozvao na primjer nekoć totalitarne, a danas,
nakon ekonomskog uzleta, demokratske Južne Koreje.
Pred tim gotovo jednoglasnim zanosom, odluka Levi Straussa djeluje pomalo
besmisleno.
"Ona neće imati nikakva stvarnog utjecaja na politiku ostalih tvrtki u
Kini", ocjenjuje Frank Martin, predsjednik američke Trgovinske komore u Hong
Kongu.
(Hina) br
112055 MET may 93
(Hina) br