Nadnaslov:Povijest i sudbina - plodno tlo talijanske korupcije
Naslov: Da li su Talijani "prirodno" skloni korupciji?
Podnaslov:Razmjeri skandala korupcije užasnuli su Talijane i naveli kako
obične građane, tako i sociologe i političke analitičare na
preispitivanje i traženje mogućih uzroka. Hoće li se skandal
dugoročno pokazati dobrodošlim?
Piše: Philip PULLELLA, Reuter
RIM - Zašto su Talijani, gotovo od kolijevke podučavani sustavu razmjene
usluga za sve, počevši od posla pa do kreveta u prekrcatoj bolnici,
užasnuti korupcijskim skandalom koji je se širi njihovom zemljom?
Skandal u kojem su političke stranke u zamjenu za osiguravanje ugovora za
javne radove tražile mito, potakao je kako obične talijanske građane, tako
i sociologe i političke analitičare na preispitivanje vlastite i nacionalne
savjesti.
"Talijani su uvijek znali kome se valja obratiti za uslugu, koliko ona
stoji, kako izbjeći plaćanje novčane kazne, kako pronaći dobro plaćenu
lagodnu službu zahvaljujući poznanstvima, kako zaključiti povoljan ugovor
bez puno muke i natjecanja", piše Umberto Eco.
Neki, kao i sam Eco, poznat po svom romanu "Ime ruže", smatraju da
Talijani imaju vođe kakve zaslužuju. Navode talijansku poslovicu koja kaže
da riba najviše smrdi od glave.
No mnogi su mišljenja da su Talijane najviše užasnuli razmjeri koje je
skandal poprimio, velika količina novca u opticaju kao i sirova pohlepa
koja je izišla na vidjelo.
"Danas 95 posto Talijana kada na ulici ugleda nekog člana parlamenta
užanuto viče 'Lopov'", piše Eco u svojoj kolumni u tjedniku "Espresso".
Eco smatra da bi svi Talijani trebali "preispitati svoju savjest".
Sociolog Franco Ferrarotti ne slaže se s time.
"Netočno je i nemoralno tvrditi da su svi krivi", izjavljuje Ferrarotti za
Reuters. "Ne mogu se uspoređivati svakodnevne male uslugice sa velikim
pljačkama javnih resursa na nacionalnom i međunarodnom planu".
Predsjednik uglednog rimskog instituta za društvena istraživanja
"Eur-Ispes" Gian Maria Fara, mišljenja je kako Talijane nije toliko
iznenadio sam skandal koliko njegovi razmjeri.
"Ljudi su znali za postojanje korupcije, svi smo to znali jer znamo da
vlast na sebi svojstven način vodi do korupcije. No nitko nije mogao
zamisliti koliko se ona proširila, koliko je duboko korijenje pustila te o
kojim je svotama novca riječ", izjavio je Fara u interiewu za Reuters.
Međunaslov: Neformalni sustav umjesto građanske svijesti i zakona
Većina analitičara smatra da je talijanska burna povijest strane
dominacije, ratova između gradova-država te jaza između sjevera i juga
pridonijela rađanju sustava u kojem su obiteljske veze i poznanstva
općenito daleko važnije nego li građanska svijest ili zakoni.
"Talijani se nikada nisu navikli biti građanima sa svim pravima i obvezama
koje to podrazumijeva", tvrdi Fara.
"U svojoj povijesti Talijani su se naviknuli biti gotovo predmetom
vlasti...uvijek je postojao veliki jaz između političkih moćnika i naroda".
Tražiti od prijatelja koji radi na pravom mjestu da malo prodrma notorno
spor birokratski sustav ili da iz bezdana socijalnih službi nešto izvuče, u
krvi je svakog Talijana.
"Od pada Rimskog carstva ova je zemlja bila izložena takvim strašnim
promjenama da se ni od koga nije moglo očekivati da preživi oslanjajući se
samo na formalne institucije", tvrdi Ferrarotti. "Preživjeti se moglo samo
uz pomoć smicalice ili prevare, dosjetljivosti ili pomoći bliže i daljnje
obitelji. Sustav u kojem su obiteljske veze zamijenile formalni zakonski
sustav može se i povijesno dokazati".
Profesor s harvardskog sveučilišta Robert Putman tvrdi da je talijanska
povijest strane dominacije otežala zadaću stvaranja građanske kulture i
uspostave stabilne demokratske vlade.
Sredinom dvadesetog stoljeća, Hladni rat je doprinio zemljopisnom raskolu
u Italiji, učinivši je još plodnijim tlom za korupciju - budući je jedina
alternativa vladavini demokršćana bila vladavina komunista.
Opesija držanja komunista podalje od vlasti urodila je okoštalim sustavom
u kojem je, kako navodi Fara, "većina bila zauvijek osuđena ostati većinom,
a oporba oporbom".
Pomanjkanje izmijenjivosti vlasti dovelo je do sustava u kojem je svatko
mogao uzeti svoj dio kolača.
"Činjenica da se lopovi nisu mogli izopćiti dovela je do toga da je
korupcija pustila još dublje korijene", objašnjava Putman, autor djela
"Provođenje demokracije: Građanska tradicija i moderna Italija".
Da li su povijest i sudbina doveli Talijane do toga da "prirodno" budu
skloni korupciji, kao što, čini se, smatra Eco?
"Odbijam teoriju da su Talijani podložniji takvim stvarima nego li druge
kulture", izjavljuje američki stručnjak za Italiju Helmut Sonnenfeld.
"Aspekti ovakve korupcije pojavljuju se na mnogim mjestima, no talijanska
je situacija kumulativno postala ozbiljnijom budući nije bilo izmjene na
vlasti te se politička klasa samoobnavljala".
Većina analitičara je uvjerenja da će se nakon određenog vremenskog
razdoblja gospodarske, političke i socijalne neizvjesnosti, ovaj skandal na
kraju pokazati korisnim.
(Hina) br
102224 MET may 93
(Hina) br