ŽENEVA, 6. svibnja (Reuter/Hina) - Do odbacivanja Vance-Owenovog mirovnog
plana od strane bosanskih Srba došlo je nakon skoro osam mjeseci mirovnih
pregovora. Ovo je kronologija glavnih događaja u tim pregovorima:
3. rujna 1992. - Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji počinje s
radom u Ženevi pod supredsjedanjem izaslanika Ujedinjenih naroda Cyrusa
Vancea i izaslanika Europske zajednice lorda Davida Owena.
18. rujna 1992. - Čelnici triju nacionalnih zajednica Bosne i Hercegovine
prisustvuju mirovnim pregovorima u Ženevi, ali se odbijaju izravno sastati.
29. rujna 1992. - Započeo novi krug pregovora kojima je po prvi put
nazočan i predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović.
4. listopada 1992. - Čelnik bosanskih Srba Radovan Karadžić prijeti
napuštanjem mirovnih pregovora ako Vijeće sigurnosti UN uvede "zonu zabrane
letenja" iznad BiH. Vijeće sigurnosti 9. listopada usvaja rezoluciju o
zoni zabrane letenja.
27. listopada 1992. - Syrus Vance i lord Owen predstavljaju međunarodnoj
javnosti nacrt ustava za Bosnu i Hercegovinu predlažući decentraliziranu
državu podijeljenu na sedam do deset autonomnih provincija. Srbi odbacuju
nacrt, tražeći strogu etničku podjelu republike.
8. prosinca 1992. - Čelnici bosanskih Muslimana, Hrvata i Srba predočuju
uvelike različite zemljovide, iznoseći svoje planove za provincijsko
struktuiranje BiH nakon postizanja političkog rješenja.
16. prosinca 1992. - Ministri vanjskih poslova i visoki dužnosnici iz 29
država sastaju se u Ženevi na razgovorima posvećenim krizi u BiH. Američki
državni tajnik Lawrence Eagleburger imenuje Slobodana Miloševića i Radovana
Karadžića potencijalnim optuženicima na suđenju za ratne zločine.
2. siječnja 1993. - Karadžić, Izetbegović i Mate Boban u Ženevi održavaju
prvi sastanak "licem u lice". Vance i Owen vrše na njih pritisak da
prihvate mirovni plan sastavljen od sporazuma o prekidu vatre, ustavnih
rješenja i zemljovida podjele BiH na deset provincija.
4. siječnja 1993. - Hrvatski čelnik Mate Boban potpisuje Vance-Owenov
mirovni plan, što muslimanska i srpska strana odbijaju učiniti. Pregovori
su prekinuti.
10. siječnja 1993. - Nastavljaju se mirovni pregovori uz ocjene da se
radi o "zadnjoj prilici". Srbijanski predsjednik Milošević prvi put se
pojavljuje u Ženevi gdje uspijeva nagovoriti bosanske Srbe da 12. siječnja
prihvate predložena ustavna rješenja za BiH.
30. siječnja 1993. - Ženevski se pregovori prekidaju nakon što Srbi i
Muslimani odbijaju potpisati ključne dijelove mirovnog plana. Vance i Owen
odlaze u New York da zatraže podršku Vijeće sigurnosti.
10. veljače 1993. - Sjedinjene Države daju uvjetnu podršku Vance-Owenovu
planu i imenuju svog posebnog izaslanika za mirovne pregovre.
25. ožujka 1993. - Pod velikim međunarodnim pritiskom bosanski Muslimani
stavljaju svoj potpis na cjeloviti mirovni plan, ostavljajući Srbe kao
jedinu stranu koja to odbija.
31. ožujka 1993. - Vijeće sigurnosti UN usvaja rezoluciju kojom odobrava
upotrebu sile u nadziranju zone zabrane letenja iznad BiH.
2. travnja 1993. - Norveški ministar vanjskih poslova Thorvald
Stoltenberg prihvaća stupiti na mjesto Syrusa Vancea, kao izaslanika UN na
mirovnim pregovorima.
17. travnja 1993. - U Vijeću sigurnosti postignuta je suglasnost o
pooštravanju sankcija protiv Srbije i Crne Gore ako 26. travnja bosanski
Srbi ne prihvate plan.
26. travnja 1993. - Pooštrene sankcije stupaju na snagu nakon što
samoproglašeni parlament bosanskih Srba jednoglasno odbacuje mirovni plan.
29. travnja 1993. - Vance i Owen sazivaju sastanak čelnika triju
nacionalnih zajednica BiH i predsjednika susjednih država nastalih na
prostoru bivše Jugoslavije u Ateni, na kojem R.Karadžić potpisuje
Vance-Owenov plan, prepuštajući konačnu odluku o njegovom prihvaćanju
samozvanom srpskom parlamentu.
6. svibnja 1993. - Samozvani parlament bosanskih Srba odbija ratificirati
Karadžićev potpis na mirovni plan, prebacujući konačnu odluku o tom pitanju
na referendum čije je održavanje najavljeno za 15. i 16. svibnja.
(Hina) rb
060759 MET may 93
(Hina) rb