ZAGREB, 6. svibnja (Hina)
THE WASHINGTON TIMES - SAD - 5. V. 1993.
Odvagnuti sve opcije
"Sporazum je, dakle, ipak postignut. Prešne poruke iz Washingtona
pokazuju da predsjednik Clinton ni u kom slučaju ne vjeruje u njegovo
poštivanje. (...) No moj naslov odnosi se zapravo na sporazum, koji su na
temelju Vance-Owenova plana sklopili Radovan Karadžić, predstavnik
bosanskih Srba, i Slobodan Milošević, predstavnik srpskih osvajača u
Beogradu", piše William Buckley Jr. "Na prvi pogled, taj potez signalizira
trenutačni prekid neprijateljstava, opsade Sarajeva i desetkovanja
muslimanske zajednice i svega ostalog što nas je prisiljavalo da prihvatimo
oružani sukob sa Srbima.
No, cijena će zasigurno biti visoka. Nakon proglašenja nezavisnosti
Hrvatske i Slovenije, karta Jugoslavije neprekidno se mijenjala, a
Vance-Owenov plan napravio je velike ustupke agresoru. Spomenuti plan ni u
kom slučaju ne predlaže poništavanje rezultata osvajačeva pohoda - dakle
vraćanje osvojenog teritorija i povratak izbjeglica (...)
Mirovni plan trebali bismo usporediti s planom koji smo mogli izraditi u
suradnji s Hitlerom, recimo 1941. g., prepuštajući mu pola Poljske, pola
Čehoslovačke, dvije trećine Nizozemske i, možda, veliki dio Francuske. No,
to bi značilo da bi drugi svjetski rat, dakle i gubitak 55 milijuna života
i etničko čišćenje 6 milijuna Židova, bio izbjegnut. Netko je s pravom
mogao ustvrditi da je posrijedi bolja alternativa.
U ovom trenutku također se tvrdi da bi alternativa značila vrlo drastičnu
akciju SAD na nekoliko fronta - u prvom redu, izravne zračne napade na
istaknute položaje srpskih osvajača. Osim toga, naglašeno je da bi takvi
zračni udari ugrozili živote pripadnika mirovnih snaga i osoblja UN, te
vojnika u sastavu jednog ili dva britanska detašmana. Stoga je krajem
prošlog tjedna iz britanskih krugova procurila vijest da će Britanija
upotrijebiti sav svoj utjecaj ne bi li SAD nagovorila da odustanu od vojne
akcije.
S obzirom na poseban odnos Velike Britanije i SAD, teško je povjerovati da
je premijer John Major uputio svog veleposlanika pri Vijeću sigurnosti UN
da javno glasuje protiv američke vojne akcije. No, čak i daleko blaže
britanske mjere rezultirale bi jedinstvenim rascjepom u najčvršćem savezu
poratnih godina. Clinton je jednom prilikom rekao da nikada neće djelovati
u Jugoslaviji bez suglasnosti Velike Britanije i Francuske - no, Clinton je
često govorio sve i svašta.
Britansko neslaganje ipak predstavlja olujni oblak koji je i u ovom
trenutku ozbiljna zapreka našoj odlučnoj akciji ako Milošević prekrši svoju
riječ.
Pritom valja skrenuti pozornost i na zanemarene zahtjeve za povratom
teritorija oduzetog osvajačkim akcijama, ali i na preuzetu obvezu izvođenja
agresora i izvršitelja genocida pred sud za ratne zločine po uzoru na
sudski proces u Nuernbergu.
Potpuno je razumljivo da, prihvatimo li primirje, te bude li ono
poštovano, nećemo moći sljedećega dana otići u Beograd u pratnji sudskih
službenika i reći: 'Uzgred rečeno, gospodine Predsjedniče, uhićeni ste.'
Dakle, čak i ako dobijemo ovaj krug, zaustavimo sukobe i nastavimo
provoditi Vance-Owenov plan, naš će gubitak biti velik. Možemo li iz toga
izvući nekakvu pouku?
Odgovor je potvrdan - u prvom redu riječ je o pouci koju treba izvući
takozvana Ujedinjena Europa. Ona glasi: ne povukavši odlučne poteze prije
dvije godine kada su sukobi započeli, EZ učinila je golemu stratešku i
diplomatsku pogrešku.
Ideja o novom svjetskom poretku, koji neće tolerirati agresiju poput
iračke, netragom je nestala, kao što je netragom nestala i Liga naroda
nakon što nije poduzela ništa da spasi Etiopiju od Mussolinijevih napada.
Utjecaj Ujedinjene Europe doživio je pred očima cijele svjetske javnosti
slom koji će gotovo sigurno utjecati na danski referendum o Maastriškom
sporazumu (...)
U tom slučaju, Milošević će u listu svojih uspjeha moći uvrstiti slom
djelotvorne EZ, veliki dio jugoslavenskog teritorija koji je priželjkivao i
svoju krvavu nasladu u ubijanju i mučenju nekoliko stotina tisuća etnički
nepoželjnih zemljaka", upozorava William Buckley Jr.
THE NEW YORK TIMES - SAD - 5. V. 1993.
Spasioci
"(...) U osvrtu na prošle događaje lako je odrediti koji je potez trebalo
povući. U aktualnoj situaciji, utvrđivanje ispravnog poteza vrlo je težak
problem. Mnogi Amerikanci žele donijeti ispravnu odluku o problemu Bosne,
ali mnogi nisu sigurni koja bi odluka uistinu bila ispravna.
(...)
Mnogi Amerikanci tvrde da još u potpunosti ne razumiju sukob ili ne znaju
što bismo mogli učiniti da ga riješimo. Točno je da su istrebljivački
sukobi vrlo zamršeni odlučimo li zaprijetiti zračnim udarima, angažmanom
kopnenih snaga ili sudjelovanjem u sastavu snaga UN.
No, neke stare pouke neprocjenjivo su važne. Na svečanosti u povodu
posvete Muzeja holokausta, Elie Wiesel, oduvijek odan vječnom plamenu
sjećanja, obratio se američkom Predsjedniku sljedećim riječima: 'Prošle
jeseni bio sam u bivšoj Jugoslaviji. Otkada sam vidio što se tamo događa
više ne mogu mirno spavati. Kao Židov, tvrdim da moramo nešto učiniti kako
bismo zaustavili krvoproliće u toj zemlji.' (...)
George Bush iznio je američkom narodu pet razloga koji su trebali
opravdati uključivanje SAD u rat u Perzijskom zaljevu. U slučaju Bosne,
Bill Clinton ima samo jedan razlog. Američki Predsjednik mora imati jasnu
misiju i jasan plan, ali prethodno mora istaknuti najjednostavniji i
najsnažniji motiv: prekid pokolja i genocida. Posrijedi je uistinu
ispravna odluka. Upitat ćete možda: 'Zašto baš mi?'
Umjesto odgovora, ponovit ću izjavu dr. Kielera iz njegove pripreme za
primanje počasti spasioca muškaraca, žena i djece čiji bi život bio
osakaćen a smrt strašna da jedan mladi čovjek nije riskirao svoju udobnu
egzistenciju i svoju sigurnu budućnost: 'Želio bih završiti svoj nastup
sljedećim riječima', rekao je. 'Bili smo spasioci, ali smo i sami bili
spašeni. Naši spasioci bili su Amerikanci. Stoga, hvala ti, Ameriko'",
prenosi Anna Quindlen na kraju svog članka.
Ž4=ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA - ITALIJA - 5. V. 1993.
Bosna, dva američka plana
"Dvije tisuće marinaca u Splitu i Pločama, tri tisuće padobranaca u
Sarajevu, zatim, dvanaest tisuća pripadnika američke oklopne divizije,
preseljene iz Njemačke: evo prethodnice najveće 'mirovne vojske' ikad
uključene: barem šezdeset tisuća ljudi mnogih nacija, uz trećinu doprinosa
SAD, čiji će zadatak biti nadzor nad poštivanjem sporazuma, koji bi trebali
zaustaviti tragediju Bosne", ističe dopisnik lista Rodolfo Brancoli.
"Veoma osjetljiv zadatak, skup i rizičan, kojemu je teško nazrijeti
rezultat. CIA je zaključila da će situacija u Bosni dugo ostati
nestabilna, pod pritiskom neizlječivih mržnji te da operacija - najvećim
dijelom pod vodstvom NATO-a... - može trajati mnogo godina, s povremenim
gubicima među postrojbama zaduženim za održanje mira ...
Ali međunarodna zajednica, tj. narodi i organizacije koje će biti
odgovorne za izvršenje, već izrađuje podrobne planove, dobrim dijelom
najavljene u američkome tisku, koji čekaju samo dva elementa kako bi ušli u
operativnu fazu.
Prvi je odluka sjednice bosanskih Srba glede sporazuma potpisanih u
nedjelju u Ateni od sviju sukobljenih strana. Bude li odgovor pozitivan,
planovi 'mirovne vojske' bit će podneseni političkim vrhovima na odobrenje,
a Vijeće sigurnosti će sankcionirati atenske sporazume i povjeriti NATO-u
ulogu 'izvršitelja'...
Odbije li se, naprotiv, na današnjoj srpskoj sjednici Vance-Owenov plan,
ponovno će se nametnuti, 'uz novo značenje prešnosti' - kako je rekao
Christopher u Parizu - pitanje o novim mjerama koje valja poduzeti... među
onima koje Amerikanci već zagovaraju za kažnjavanje Srba i za zaustavljanje
pokolja. (...)
Posrednik Owen je rekao da bi, u slučaju da pregovori opet zaglibe,
presudnu ulogu imalo, više no vojni pritisak, stajalište Beograda, kojemu
bi se trebao postaviti ultimatum za odlučan prekid opskrbnih linija između
Srbije i Bosne. A u suradnju Beograda posrednik se spreman zakleti,
obrazlažući 'izvanrednom i realnom' promjenu ponašanja koja se očitovala
nakon pooštrenja sankcija.
Činjenica da Christopher razgovara sa svojim europskim sugovornicima o
trenutku bombardiranja i 'peace keepinga' te da se Pentagon priprema na
zračne napade i istodobno uključivanje tisuća ljudi za jamčenje atenskih
sporazuma, dobro pokazuje odsudni značaj trenutačnoga stanja, iz kojega se
može izići u roku od nekoliko dana, uz ratne akcije, ili pokretanjem
opsežnije i rizičnije mirotvorne operacije", zaključuje Rodolfo Brancoli.
CORRIERE DELLA SERA - ITALIJA - 5. V. 1993.
"Ako me parlament iznevjeri, ponovit će se Vijetnam"
List je objavio interview s Radovanom Karadžićem iz kojega izdvajamo:
Na pitanje novinara Daniela S. Schiffera zašto je tako kasno potpisao
Vance-Owenov mirovni plan, Karadžić je odgovorio: "Nisam ga potpisao.
Prihvatio sam ga pod jednim uvjetom ...: plan će za nas vrijediti jedino
bude li ga naš parlament ratificirao. Morao sam ga prihvatiti zbog golemog
međunarodnoga pritiska...".
O tome je li zadovoljan planom, Karadžić je rekao: "Nažalost, nismo u
ravnopravnome položaju u pregovorima u usporedbi sa Hrvatima i Muslimanima.
Mi smo, Srbi, već mjesecima izvrgnuti neprekidnome političkom pritisku.
Ucjenjeni smo katastrofalnim embargom koji pogađa civilno pučanstvo.
Srbija je, zbog gospodarskih sankcija UN, gotovo na izmaku snaga i mučno je
nastavljati pregovore u takvim uvjetima".
U slučaju odbijanja mirovnoga plana, Karadžić je mišljenja da će
vjerojatno doći do američkih i savezničkih bombardiranja, a u tome slučaju,
o reakciji Srbije rekao je: "U vojnome pogledu, Srbi imaju pravo na obranu.
S političkoga gledišta, obratit ćemo se međunarodnoj zajednici, objasnivši
da smo napadnuti jer se borimo za našu slobodu i naša prava, koja nisu
priznata. Bit ćemo moralni pobjednici, iako će tisuće Srba biti ubijeno, a
na desetke gradova uništeno".
Na pitanje ne boji li se da završe kao Irak, Karadžić je odgovorio: "Teško
je odgovoriti: političar sam, ne vojnik. Odluke će ovisiti o generalima i
parlamentu. (...) Ali bojim se da bi ta intervencija mogla prouzročiti
novi Vijetnam ili čak treći svjetski rat".
O mogućemu atentatu koji bi na njega mogli izvršiti srpski ekstremisti,
koji se osjećaju izdanima, Karadžić je rekao: "Pod pritiskom sam mnogih
ekstremističkih elemenata. Ali tu se ne može ništa: ovo je presudni
trenutak za srpski narod, i razumijem te radikalne elemente, jer smo žrtve
velike nepravde koju nam čini svijet, njegova snažna pristranost. I upravo
je to sljepilo poduprlo uspon nacionalizma i ekstremizma među Srbima".
Na pitanje nada li se miru, Karadžić je istaknuo da su "Muslimani i
Amerikanci ti koji ga zapravo ne žele. Samo žele da mi potpišemo dokumente
te da nam nametnu svoja rješenja. Da su zaista htjeli mir, imali bismo ga
već odavno".
Na koji način?, pitao je novinar. "Uz prihvaćanje demokratskoga načela
kao što je samoodređenje naroda, uz poštivanje teritorija i kulture. Bosna
se sastoji od trideset i pet posto pravoslavnih Srba koji žele živjeti
mirno i slobodno. Mjesecima tražimo jednu jedinu stvar, koja nam je
odbijana: naše teritorije s koridorima koji ih povezuju, pod našim
nadzorom, s ciljem da nam osiguraju najveću sigurnost i autonomiju".
BORBA - SRBIJA - 5. V. 1993.
Šešelj: Milošević gubi povjerenje među pravim patriotima
Predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj izjavio je, u
interviewu listu, da su "Srbi izvan Srbije jednodušno protiv potpisivanja
Vance-Owenova plana. Mi smo na mitinzima proteklih dana u Belom Manastiru,
Trebinju, Pljevljima okupili preko 20 tisuća ljudi i osjetili smo
atmosferu. Narodu je sve jasno. Postoji strah od bombardiranja, ali je
strah od kapitulacije puno veći. Slično je i u Srbiji, u unutrašnjosti.
Ja sam u to uvjeren - tri četvrtine stanovnika je protiv tog plana. Jedino
je možda u Beogradu malo drukčije, ali dirigirana režimska glasila
pokušavaju nametnuti obrnutu sliku". Šešelj predviđa da će uslijediti
zahtjevi za priznavanjem Hrvatske u avnojskim granicama, za autonomijom
Kosova, Sandžaka, Vojvodine, potom za promjenom rukovodstva, a da za sve to
vrijeme sankcije neće biti ukinute nego možda i pooštravane. Šešelj je,
naime, rekao da će "sankcije u svakom slučaju trajati nekoliko godina".
Osvrćući se na odnos prema SPS-u, on je primijetio da "sad kad se Srbija
tjera ne na saginjanje već na klečanje, SPS ne može računati na našu
podršku... Milošević je sada uspio okrenuti na svoju stranu Demokratsku
stranku i DEPOS, ali to je kratkoga daha. Njihov sljedeći potez će biti da
mu slome vrat. Među pravim patriotima Milošević gubi povjerenje. Nije
stekao nove prijatelje, ali je pokolebao i izgubio stare. To je nepovoljna
pozicija za predsjednika Republike". Na pitanje kako će dalje, Šešelj je
rekao da "SRS ostaje lojalna oporba koja na vlast može doći jedino
parlamentarnim putem a ne silom". Prema njemu, a govoreći o srpskom
zaokretu, "tri predsjednika su se uplašili za sudbinu zemlje zbog vojne
prijetnje. Njihova briga je razumljiva, ne mislim da je to izdaja, ali
postoje momenti kad je u politici važnije biti odlučan i hrabar nego mudar
i pametan. Oni se nisu pokazali dovoljno hrabrima i odlučnima".
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW - 5. V. 1993.
Iz tiska
U povodu sjednice parlamenta bosanskih Srba na kojoj se odlučuje o
prihvaćanju mirovnog plana za Bosnu, "Trierischer Volksfreund" piše kako je
moguće da će pojačano zveckanje oružjem političara u Washingtonu i Parizu
sada navesti samoproglašeni parlament bosanskih Srba da prihvati Vanceov i
Owenov plan. Ali to zveckanje oružjem nije ozbiljno. To dokazuju pokušaji
vojnih struktura da se izvuku upozorenjima kako je nemoguća vojna
intervencija ako nema jasnoga zadatka. Christopherovo putovanje i već
gotovi planovi NATO-saveza navode na zaključak: gospodari rata, osobito
srpski, sada zaista moraju računati na vojnu intervenciju.
"Sueddeutsche Zeitung" objavljuje razgovor s profesorom međunarodnog prava
na Pravnom fakultetu u Beogradu i potpredsjednikom Komisije UN iz Ženeve
Vojinom Dimitrijevićem. List među ostalim piše kako su, po mišljenju prof.
Dimitrijevića, na promjenu stajališta Srba u prilog zaustavljanja rata u
Bosni odlučno utjecala dva čimbenika: sve veća vjerojatnost da će Zapad
vojno posredovati i prijetnja da će biti ukinut embargo na dostavu oružja
Muslimanima. To bi rezultiralo produžavanjem rata, muslimanskom ofenzivom
i neviđenim krvoprolićem jer ni muslimanski element više nije racionalan,
smatra prof. Dimitrijević. 'Mislim da je to bilo odsudno, uz uviđanje da
se sada može samo izgubiti'. Dimitrijević kritizira i greške međunarodne
zajednice od početka rata. 'Od početka se morao izvršiti podjednako snažan
pritisak na sve zaraćene režime. To se nije dogodilo jer je Zapad bio u
velikoj zabludi da su jedni demokratski, a drugi ne. Osim toga, nije
shvaćeno da je u osnovi riječ o ratu ekstremnih nacionalista za teritorij
države koja se raspala. Sve dok svijet ne shvati da mora osloboditi narode
nekadašnje Jugoslavije licemjernih nacionalista koji su se popeli na
politički vrh, malo što će se promijeniti. Svuda su na vlasti stari
kadrovi. Oni su samo promijenili pjesmu. Jedno kolektivno mišljenje
zamijenjeno je drugim', kaže prof. Dimitrijević. Istodobno on upozorava
na opasnost da se promjeni 'kemija Srbije i da poticaj dobiju fašističke
tendencije'. U tom kontekstu spominje šesto tisuća izbjeglica u zemlji i
odlazak iz nje u svijet između sto i dvjesta tisuća mladih, pretežito
obrazovanih ljudi. Izbjeglice iz BiH i Hrvatske, Srbi kao i Nesrbi, nalaze
se u tragičnoj situaciji jer niti su željeli rat, niti su od vlasti ili
Zapada dobili pomoć vrijednu spomena. Otuda oni, po mišljenju
Dimitrijevića, žive u psihozi da su najveće žrtve i u srpskom režimu vide
jedinog spasitelja. Prof. Dimitrijević s ogorčenjem govori o odlasku
mladih. 'Nisam jedan od onih koji neprestano napadaju zapadna glasila, ali
smatram da je katastrofa što ta glasila, posebno njemačka, nisu posvetili
nikakvu pažnju studentskom prosvjedu u lipnju prošle godine koji je trajao
šest tjedana, a pritom je to bio prosvjed modernog protiv zastarjelog'.
"Frankfurter Rundschau" donosi reportažu iz Beograda: 'Široke mase zaista
malo znaju o tome što se događalo u ratu i što se još događa. To što se
manipulira i u hrvatskim i muslimanskim glasilima ne umanjuje problem. Rat
čija su poprišta, kao Srebrenica ili Brčko, udaljena jedva dvijesta
kilometara od Beograda čine se odavde veoma daleko. Mnogo dalje nego u
Zagrebu, gdje postoji stalan osjećaj konkretne ratne opasnosti, gdje su
vojnici uočljivi na ulicama, kao i orijentalno odjevene izbjeglice iz
seoskih područja Bosne. U Beogradu, gdje manje upada u oči velik broj
izbjeglica, čini se nemaju mnogo muke da zamagle ono što se događa preko
Drine. U širokim narodnim masama, koje su nedostatno obaviještene, zapaža
se nedostatak povjerenja, samouvjerenja i depresija. Ljudi više ne žele
zapažati informacije izvana i ništa ne mogu poduzeti. U toj situaciji rado
se vjeruje da srpska politika zaista poduzima napore kako bi se rat
zaustavio. To bar javlja državna televizija, koja samo u okolici Beograda
ima konkurenciju u 'Studiju B', dok je u udaljenijim mjestima teško pobjeći
ispiranju mozgova. Dugo se odgonetalo igraju li Milošević i Karadžić
zapravo istu igru, samo s podijeljenim ulogama kada jedan pritišće drugog.
U novom razvoju situacije oko Vanceova i Owenova plana mnogi vide istinski
pokušaj Miloševića da nešto uradi, jer su nužne promjene zbog katastrofalne
gospodarske situacije, jer svijet očito više neće tolerirati nastavljanje
rata'.
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG - NJEMAČKA - 5. V. 1993.
Opasno kočenje
"Kako zaustaviti dobro podmazan stroj ratne promodžbe? Okrutnim lažima i
parolama, koje bi Srbima trebale dati poticaj da izdrže, srpska je
televizija mjesecima podupirala ratno ozračje. Kao, cijeli svijet je
protiv njih, a oni su ti koji su, tobože, ugroženi; onaj tko nije uz
bosanske Srbe, izdajica je srpskog naroda. Visoki vojni predstavnici, kao
general Života Panić, objašnjavaju da će se boriti do posljednje kapi krvi.
No sve to skupa više neće proći tako lako. Pošto su Amerika i Europa
Miloševiću jasno dali do znanja da više neće samo sjediti i gledati srpski
ratni pohod u Bosni, on povlači kočnicu i pod njegovim pritiskom Karadžić
potpisuje Vance-Owenov plan. Pri sastanku 'parlamenta' bosanskih Srba na
Palama, Milošević svojom nazočnošću želi ekstremnim nacionalistima
sugerirati što da odluče. (...) Međutim, Miloševiću neće biti lako
posredovati pri kočenju vojnika i ekstremnih nacionalista. Četnički vođa,
Vojislav Šešelj (...) optužio je Miloševića za nedomoljubnost i nazvao ga
'varalicom', zbog popuštanja. Šešelj je dugo predstavljao zajedljivu
marionetu srpskog Predsjednika, no u zadnje vrijeme i to se promijenilo pa
bi sada mogao značiti opasnost za Miloševića", komentira novinar lista Jens
Schneider.
BRITANSKI RADIO - BBC - 5. V. 1993.
Pregled tiska
Marcus Tanner u "The Independentu" piše kako će zastupnici koji će se
sastati na skupštini bosanskih Srba imati na umu sudbinu koja je zadesila
posljednju srpsku skupštinu koja se suprotstavila volji Slobodana
Miloševića. Riječ je o tzv. skupštini srpske krajine u Hrvatskoj koja je
prošle godine učinila kobnu grešku ignorirajući savjet Slobodana Miloševića
da prihvate Vanceov plan za Hrvatsku. Cijela skupština tada je jednostavno
bila raspuštena i nekoliko dana kasnije u Glini sazvana je nova, koja je
poslušno prihvatila Miloševićeve upute. U interviewu na beogradskoj
televiziji gospodin Milošević je jasno stavio do znanja što želi da na
današnjem zasjedanju odluče Srbi.
Komentirajući izjavu Biljane Plavšić, potpredsjednice tzv. republike
srpske u Bosni, koja je zaprijetila da su Srbi spremni položiti i šest
milijuna života kako bi ostvarili svoje nacionalne ciljeve, Milošević je
izjavio 'takvi ljudi ako već nisu smješteni u bolnice nikako ne bi smjeli
obavljati bilo kakve javne dužnosti'.
Raznorazni zastupnici bosanske skupštine ovih su dana prkosno odbacivali
Vance-Owenov mirovni plan. Srpska televizija u tome ih je svesrdno
podupirala želeći u svijetu stvoriti dojam o predstojećoj teškoj i
neizvjesnoj raspravi u kojoj će gospodin Milošević preuzeti ulogu čovjeka
mira i teškom mukom pobijediti. Anketa provedena prošli tjedan u Beogradu
pokazivala je kako većina Srba strastveno odbacuje Vance-Owenov plan. Ovaj
tjedan, sudeći prema novoj anketi, Srbi se jednako strastveno zalažu za
prihvaćanje toga istoga mirovnog plana.
Dopisnik "The Daily Telegrapha" iz Washingtona javlja o početku kampanje
predsjednika Clintona da bi pridobio američke političke krugove i javnost
za moguće raspoređivanje dvadeset tisuća američkih vojnika u BiH, koji bi
sudjelovali u predloženim mirovnim operacijama UN. Njegov prvi sastanak
bit će sa senatorom Bobom Dolom, čelnikom republikanske manjine u Senatu,
čija je potpora ključno važna da bi nepredvidljivi Senat stao uz Bijelu
kuću. Očekuje se da će gospodin Dole tijekom susreta s gospodinom
Clintonom ustrajati na strogim pravilima službe u BiH, koja će uključivati
i strategiju za povlačenje američkih postrojba ako se Vance-Owenov mirovni
plan raspadne. Sve je vjerojatnije da će se gospodin Clinton uskoro i
preko televizijskih ekrana obratiti Amerikancima kako bi objasnio interese
SAD u ostvarivanju mira na Balkanu i zašto bi se tijekom ostvarivanja tog
mira trebali riskirati životi mladih Amerikanaca.
List je objavio i urednički komentar u kojem se među ostalim kaže da se
zbunjenost koja je vladala zapadnom politikom od izbijanja rata u Bosni
posljednjih dana dodatno produbila. Snage koje vuku svjetske sile prema
skupoj i nesigurnoj vojnoj intervenciji sada se već pokreću svojom
energijom koja ih može učiniti nezaustavljivima. Nakon više tjedana
lutanja, vlada predsjednika Clintona sada se čini odlučnom da ukine embargo
na dostavu oružja Muslimanima i Hrvatima ako Srbi ne prestanu napredovati.
Alternativno, postane li nešto nalik na mir realno, Amerika, Britanija i
Francuska čine se spremnima, iako nerado, da ipak pošalju znatne kopnene
snage koje će pomoći u primjenjivanju Vance-Owenova mirovnoga plana.
Danas možda otkrijemo da su, u očekivanju novog izljeva etničkog čišćenja,
Srbi, sa zakašnjenjem, ipak spremni prihvatiti Vance-Owenov plan. No
većina zapadnih sila duboko je skeptična glede srpskih namjera bez obzira
što oni prihvate ili ne prihvate.
Mi smo često izražavali sumnje u Vance-Owenov plan, jer prijedlozi o
kantonizaciji na kojima je plan zasnovan ne nude temelje za trajan mir.
Postrojbe UN, uključujući i tisuće Britanaca, godinama će morati ostati na
terenu štiteći muslimanske otoke u neprijateljskom srpskom moru. Cijena
održavanja mira biti će užasavajuća. Ako Srbi odbiju plan i Amerikanci
počnu naoružavati njihove protivnike, veliki i otvoreni diplomatski sukob
Washingtona i europskih saveznika biti će neizbježan. Američki pristup
kojim, kako se doznaje, uglavnom rukovodi potpredsjednik Gore, ima prizvuk
grandiozne političke geste. Najuzvišeniji cilj britanske politike je
izbjegavanje otvorena sukoba s Washingtonom i bijeg od nesmotrenog i
neograničenog uvlačenja u Bosni. I dalje je nesigurno hoće li ijedan od
tih ciljeva biti ispunjen.
(Hina) lv
060427 MET may 93
(Hina) lv