ZAGREB, 14. travnja (Hina) - Geopolitičar prof. dr. Radovan Pavić
gostovao je sinoć u emisiji "Slikom na sliku" i govorio o pozitivnim i
negativnim stranama sporazuma u Ženevi.
Komentirajući potpisivanje ženevskog sporazuma, Pavić ocjenjuje da je
zanimanje za nj splasnulo, te da od sporazuma neće biti ništa, ali je za
Hrvatsku važno da ga je potpisala. Promatrajući stvari kroz, kako se
izrazio, 'izvrnutu optiku', Pavić objašnjava djelovanje sankcija uvedenih
protiv Srbije i Crne Gore i upozorava na činjenicu da je Srbiji ostavljen
Dunav, dok blokada na Jadranskom moru djeluje protiv Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Namjera je zapadnih sila, nastavlja Pavić, spasiti Srbiju,
koja iz ovog rata ne smije izići poražena. Dodaje kako 'veliki svijet' ne
rješava pitanje Hrvatske i BiH, nego u vjerojatnom novom hladnoratovskom
razdoblju rješava pitanje odnosa Srbije i Rusije. "Nije svejedno tko će
imati na takvom geopolitičkom položaju kao što je Balkan svoje uporište,
kamo će se ta Srbija okrenuti. Svijet, dakle, rješava pitanje Rusije,
njezina ponovnog izlaska na svjetsku pozornicu, a sve ovo drugo je malo i
suvišno", tvrdi prof. dr. Radovan Pavić.
Na upit urednika emisije Dubravka Merlića o embargu na uvoz oružja, Pavić
kaže kako Hrvatska još nema međunarodnu potporu za neku akciju vojnog tipa,
pa se u tom kontekstu može govoriti o ukidanju embarga.
Govoreći zatim opširno o ženevskom sporazumu, Pavić ističe kako je duh
sporazuma za Hrvatsku "neprijateljski", što dokazuje navođenjem prve točke
sporazuma u kojoj se govori o hrvatskoj neprijateljskoj djelatnosti, dok
Srbi samo moraju poštivati dogovor. Spominje i naivnosti iz sporazuma, a
kao primjer navodi dio u kojem stoji da će obje strane nastojati
ispunjavati Vance-Owenov plan. Dodaje kako će Srbi samo ustrajavati na
ostanku UNPROFOR-a koji treba čuvati njihovu vojnu stečevinu. Pozitivni
aspekti ženevskog sporazuma su, po mišljenju prof. Pavića, ponajprije to
što se sporazumom afirmira mirno rješenje i "to je mjera stvari". Potom,
Hrvatska je zauzela dio ružičaste zone. Kad se hrvatska vojska povuče s
tih područja, snage UNPROFOR-a će doći na granicu ne samo ružičaste, nego i
UNPA zone, čime se negira potencijalna granica između nekakve srpske
tvorevine i Hrvatske. Pavić kao pozitivni aspekt ističe i to što će se
provoditi Vanceov plan, iako upozorava da Vanceov plan ne rješava pitanje
obnavljanja hrvatske vlasti u UNPA zonama, nego je Vanceov plan tek prvi
korak k rješavanju problema.
Negativni aspekti sporazuma su, objašnjava zatim prof. dr. Pavić, što je
Ženeva "totalno neuravnotežena". To objašnjava time što se od Hrvatske
traže uvijek nove stvari, povlačenje i da vrati ono što joj je UNPROFOR
trebao vratiti prije godinu dana, dok se od Srba ne traži ništa, budući da
zahtjev da vrate oružje nije ništa novo. Nada se da ženevski posrednici
Ahrens i Okun neće tražiti od Hrvatske da se provede točka 1. iz
sporazuma, jer se njom traži da se hrvatska vojska povuče iz svih područja
koja graniče s UNPA zonama. To bi značilo, objasnio je Pavić uz pomoć
zemljovida, da bi se hrvatska vojska u nekim područjima trebala povući sa
suverenog teritorija Republike Hrvatske. Također je po Hrvatsku nepovoljno
i pitanje srpskog oružja prema sporazumu, nastavlja Pavić. Srbi neće
vratiti sve oružje, koridor prema Srbiji i dalje funkcionira, a time i
opskrba novim oružjem. Treća nepovoljnost je činjenica da unatoč
dosadašnjem iskustvu UNPROFOR-a, oružje i dalje ostaje na čuvanju u UNPA
zonama.
Pavić je upozorio i na neke nelogičnosti ženevskog sporazuma. Primjerice,
nakon odgovarajućeg datuma počet će razgovori o vraćanju hrvatske vlasti, a
nelogičnost je u sljedećem; prvo ćete ukloniti hrvatsku vlast, a zatim
pregovarati da se vrati. Pavić je naveo i dostignuće za Hrvatsku, međutim
je naglasio da se tu radi o "jednom ali...". Izjave međunarodnih čimbenika
prema kojima će Hrvatska dobiti potporu da se stanje u UNPA zonama riješi
prema njezinim težnjama, su izjave dane na konferenciji za tisak, ali nisu
zapisane u sporazumu.
Pavić upozorava da Ženeva nije pravo mjesto za punovrijedni sporazum, jer
je pravo mjesto Vijeće sigurnosti. Navodeći razloge srpskog priključivanja
ženevskom procesu, ističe kako koriste svaku mogućnost da se negira
hrvatska vlast (povlačenje hrvatske vojske s osvojenih područja) te da s
obzirom na iskustvo smatraju da će oružje, koje je ostalo u UNPA zoni, moći
uzeti i nesmetano proći pored snaga UN. Pavić upozorava kako će se tu
pokazati postoji li istinska politička volja da se to riješi, što će se
očitovati ako Ghali uputi najavljenih dodatnih dvije tisuće vojnika UN samo
u južnu zonu.
Govoreći o prilikama na terenu, Pavić naglašava kako se u
zadarsko-šibenskom području već događa jedan oblik totalnog rata kojemu je
cilj da Hrvatsku izbezumi, pa da zatim pristane na bilo kakav kompromis. S
pomoću zemljovida Pavić je objasnio da su srpski vojni ciljevi prekid
komunikacija i stvaranje nezadovoljstva u odsječenom, ratom zahvaćenom
dalmatinskom području.
Iznoseći svoju procjenu onoga što se sprema Hrvatskoj, Pavić tvrdi kako će
Hrvatska biti izvrgnuta dvjema vrstama pritiska. Po njegovu mišljenju, u
svijetu su i danas jake sile koje zagovaraju stvaranje treće Jugoslavije, u
koju bi morala ući i Hrvatska. Drugi pritisak bi se odnosio na traženje da
Hrvatska, unatoč svemu što je dosad učinila na rješavanju posebnog srpskog
statusa, srpskim područjima da status koji bi se približio visokoj
političkoj autonomiji ili čak federalizaciji.
Komentirajući najavljenu mogućnost ratne opcije, Pavić upozorava da tu
opciju treba opreznije promotriti. Ističe kako bi Hrvatska u tom slučaju
bila optužena za agresiju, a zatim je na zemljovidu (Zadar sa zaleđem)
pojasnio zašto to nije agresija. Međutim, Hrvatska nema međunarodnu
podršku, a bez toga ući u takvu opciju nije smisleno. U tom kontekstu
spominje i embargo na oružje i upozorava kako je embargo poruka - vi Hrvati
nemate se pravo čak ni braniti. Treći razlog zašto neratna opcija leži u
činjenici da je protivnik jači od nas, što zatim potkrepljuje primjerima.
Na kraju, spominje akciju Maslenica i napominje da je to bila uspješna
akcija, ali samo detalj, a drugo je kad bi neprijatelj ponovno krenuo u
sinhronizirani, totalni rat na svim frontama.
Objašnjavajući svoju tvrdnju zašto od provođenja Rezolucije UN neće biti
ništa, Pavić navodi četiri važnija cilja velikosrba: 1) stvaranje 'Nove
Srbije', 2) borbe za izlaz na more - u šibensko-zadarskom području te na
Prevlaci, 3) povezivanje koridorom kroz Bosansku Posavinu 'Nove Srbije' s
maticom državom te 4) likvidiranje islamske zone u području Podrinja.
Pavić je na kraju upozorava da je Hrvatska sada podijeljena na onu koja je
bila i jest u ratu i na onu koja nije, a predviđa da će se između njih
javiti jaz i napetosti, a može doći i do neprijateljstva u trenutku
povijesnog ispita za Hrvatsku - kad se bude trebalo suprotstaviti
kompromisima i pritiscima (treća Jugoslavija, federalizacija Hrvatske).
Ističe kako je najvažnija stvar: "Je li Hrvatska sposobna da dobije mir?"
(Hina) gk
140532 MET apr 93
(Hina) gk