Nadnaslov:Ovih dana navršilo se dvadeset godina od smrti velikog umjetnika
Naslov: Uz obljetnicu Picassove smrti
Podnaslov:Tijekom proteklih godina izložbe, muzejske akvizicije i privatni
kolekcionari Picassovih djela toliko su se namnožili da se njegovo
djelo čini neiscrpnim
Piše: Emmanule FESSY, AFP
PARIZ - Ovih se dana navršilo dvadeset godina otkako je u svojoj 91.
godini umro Picasso, u svojoj ladanjskoj kućici Notre-Dame-de Vie u
Mouginsu kamo se povukao 1961. godine sa svojom suprugom Jacqueline.
Od tada, sudeći po izložbama, muzejskim akvizicijama i privatnim
kolekcionarima koji su se do te mjere namnožili, Picasso (1881-1973) se
čini neiscrpnim. Tih dvadeset godina daju dojam da se nikada neće do kraja
istražiti djelo ovog izvanredno dugovječna umjetnika, neobično plodnog
stvaralaštva.
Muzej Picasso u Parizu nedavno je otvorio najdraže poglavlje
francusko-španjolskog slikara - koridu. Pod imenom "Toros y toreros", po
prvi put su skupljena najveća djela posvećena borbi s bikovima: slike,
skulpture, rezbarije, karamika. Nakon Pariza, izložba će se preseliti u
Bayonne (jug Francuske) i Barcelonu. Za to vrijeme Kunsthalle iz Muenchena
se zanima za "Picassa, nakon Guernice", a muzej Picasso iz Barcelone za
"Tricorne".
Do pred samu smrt Picasso je slikao začudnom vitalnošću. Svaka etapa
njegove karijere - plavo razdoblje, zatim ružičasto, kubizam - postao je
predmetom izložbe, izazivajući ponekad spektakularne obrate u prosuđivanju.
Posljednjih deset godina Picasso je bio pod sumnjama, optuživan čak i za
potpunu senilnost te da je, za svoje godine neprilično, opčinjen seksom.
Međunaslov: Uvijek sigurna vrijednost
"Picassova umjetnost prestaje biti nezaobilaznom", izjavio je 1966.
godine kritičar Clement Greenberg, dok je svijet umjetnosti davao prednost
nasljednicima Marcela Duchampa i "konceptualistima".
Godine 1988. izložba u Centre Pompidou pod nazivom "Posljednji Picasso",
s djelima nastalim od 1953.-1973. godine, s pravom je bila tako nazvana.
Tu se uzdiže potpuna sloboda slikarstva, ponovo pronađeni lirizam slike.
Tvorac je ostavio novi testament, on nije više samo autor "Gospođica iz
Avignona" i "Guernice".
Onima koji su mislili da poznaju cjelokupno Picassovo djelo, ta izložba
nenadano otkriva neznanu inspiraciju koju je cjelina djela progutala. U
Parizu u Grand Palaisu u jesen 1992. godine publika je otkrila neočekivan
stil, mrtvu prirodu.
Dok se nižu te privremene postave, dotle stalne izložbe francuskih muzeja
nisu nikada bile tako bogate Piccasovim djelima. Picasso je ustvari jedini
umjetnik koji je izručio toliko djela mehanizmom nazvanim "odšteta" koji
omogućava njegovim nasljednicima namirivanje prava nasljedstva umjetničkim
djelima.
Nakon umjetnikove smrti, jedna odšteta 1979. godine omogućila je
otvaranje muzeja Picasso u Hotel Sale u Parizu. Samoubojstvo Jacqueline
Picasso 15. listopada 1986. godine pokrenulo je drugu odštetu, a djela su
onda 1990. godine podijeljena između Pariza i pokrajina.
Taj način nabavljanja odgovara muzejima, jer vrijednost Picassa nije
prestajala rasti tijekom svih tih godina. Devetog svibnja 1989. godine
jedan autoportret, "Yo Picasso" prodan je u New Yorku za 47,85 milijuna
dolara, a 30. studenog iste godine "Les Noces de Pierrette" za 315
milijuna francuskih franaka u Parizu.
Čak i na klonulom tržištu Picasso ima vrijednost koja je uvijek sigurna a
prihvaćenost njegova cjelokupnog djela osigurava mu neograničenu slavu.
(Hina) br
142333 MET apr 93
(Hina) br