NE MORA BITI LOŠE ZA SVJETSKU STABILNOST
$
LONDON, 7. studenoga (Hina) - Ugledni britanski list International
Herald Tribune u jučerašnjem broju prenosi opširniji tekst iz Los
Angeles Times Syndicatefa pod naslovom "Što je loše za Jugoslaviju
ne mora biti loše za svjetsku stabilnost", autor kojega je novinar
William Pfaff iz Pariza. Balkansko pitanje traje još od početka 19.
stoljeća, ističe on i dodaje: "Ne bismo bili precizni kada bismo ga
opisali kao nacionalistički problem, kao da je nacionalizam specifičan
za Balkan i da ne postoje drugi narodi s destruktivnim uvjerenjem o
vlastitoj bogodanoj nadmoći. Problem balkanske regije je u tome što
njezini narodi još nisu uspjeli pronaći čvrste granice unutar kojih bi
se stišale nacionalističke strasti. I tako nacionalizam na Balkanu
ostaje frustriran i pun ogorčenja. U najgorem slučaju, Jugoslavija je
trenutačno na rubu građanskog rata, a u najboljem, očekuje je raspad
nacija. Nema gotovo nikakvih izgleda da će preživjeti ova federacija
južnoslavenskih naroda, stvorena nakon prvoga svjetskog rata kao
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca." Ni jedna od republika nije
etnički homogena, piše William Pfaff i opisuje previranja na Balkanu i
strukturu Jugoslavije. Nadalje govori o razvoju sadašnje situacije s
rezultatima izbora u Sloveniji i Hrvatskoj, te nastavlja: "Prvi korak
prema njihovu uključivanju u Europsku Zajednicu je stvaranje
konfederacije koja će Sloveniji i Hrvatskoj omogućiti da krenu
vlastitim putovima. Srbija je, s druge strane, siromašnija, ali
najveća, najnaseljenija i ujedno najambicioznija. Srbija želi zadržati
sadašnje federalno ustrojstvo kao sredstvo povećane
vlasti nad drugim republikama. Srbijanci su odani despotskom
stilu vladavine demagoškog vode Slobodana Miloševića, koji
je u sredini 80-ih potaknuo srpski nacionalizam i iskoristio
ga za vlastite ambicije. Na izborima sljedećeg mjeseca pokazat
će se slabost stranačkih organizacija, a izrazite su sumnje
u pravu slobodu izbora.
Implikacije svega toga nisu dobre za Jugoslaviju, ali
možda su dobre za stabilnost Europe i svijeta, jer svijet
uglavnom ignorira raspad Jugoslavije i ona je prepuštena sama
svojim nevoljama. Ali u prošlosti to nije bilo moguće, na to
nas više nego očito podsjeća I. svjetski rat. U novu paneuropsku
zajednicu stvorenu u zamahu demokracije, Jugoslavija nije
uključena. Jugoslaveni tonu u neprevladana protuslovlja svoje
zamršene prošlosti. Danas na ulici možete kupiti znakovlje
četničkih rojalista koji su se borili protiv Tita i partizana.
Prodaju se i karte "Velike Srbije" uz kazete srbijanskih marševa.
Sve to ne izaziva sveopću zabrinutost i možda je nedo-
statak pozornosti što je, paradoksalno, ipak dobar znak, čak
i u krajnjem slučaju pozi tivan za Jugoslaviju. Nitko se
izvan Jugoslavije ne želi miješati, osim što će nastojati
smiriti situaciju i poticati toleranciju i pregovore.
U prošlosti je balkansko pitanje bilo opasno jer su
velike sile nastojale iskoristiti priliku i proširiti granice.
Druge se europske zemlje sada srame Jugoslavije, jer vjeruju
da je nakon zajedničkog iskustva u ovom stoljeću čitava
Europa već trebala izvući pouku da se dobrobit jedne nacije
ne mora ostvariti poniživanjem i podređivanjem druge."
(Hina - svršetak)
070000 MET nov 90
(Hina - svršetak)