I SVIM GRAĐANIMA HRVATSKE - E M B A R G O DO OBJAVE NA TV
ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo
Tuđman obratio se večeras Poslanicom putem Hrvatske televizije hrvatskom
narodu i svim građanima Hrvatske. Tekst Poslanice prenosimo u cijelosti.
Hrvatice i Hrvati,
i svi građani Hrvatske!
Obraćam Vam se u povijesnom trenutku kad je borba, što je već godinu i pol
vodimo, za državnu samostalnost i međunarodno priznanje Hrvatske došla do
svoga vrhunca.
Ovih dana ta je borba poprimila dramatične razmjere baš zato što je ušla u
završni čin.
Povevši svestrano pripremljen razorni rat protiv Hrvatske, udruženi srpski
imperijalizam i jugo-komunistička armija išli su najprije za tim da obore
hrvatsku demokratsku vlast i ponovno pokore Hrvatsku u jugoslavenskoj
federaciji. U toj federaciji oni nisu željeli više imati Sloveniju ali su
pod svaku cijenu htjeli zadržati sputanu Hrvatsku. Držali su, naime, da će
Hrvatsku moći zadržati u svojoj vlasti zbog više razloga. Računali su
prije svega na silu Jugoslavenske armije, na svoju petu kolonu, na
mogućnost ne samo manipulacije već i agresivne mobilizacije srpskog
pučanstva u Hrvatskoj. Zatim na ostatke u hrvatskom političkom životu
jugo-integralističkih ili federalističko-reformskih opredjeljenja, koja su
im služila pogotovu na saveznoj razini. Bitni oslonac za nepopustljivu i
ratno osvajačku jugo-srpsku politiku prema Hrvatskoj bili su gotovo svi,
osobito oni najvažniji, međunarodni čimbenici koji su iz razno-raznih
razloga vodili politiku održanja Jugoslavije. Napokon jugo-srpska politika
računala je i s time da će Hrvatska biti prisiljena popustiti i ostati u
jugoslavenskom okviru i zbog postojanja hrvatskog naroda u Bosni i
Hercegovini.
Budući da joj to nije pošlo za rukom, ni upotrebom oružane sile JNA i
četničkog odmetništva, ni političko-diplomatskim smicalicama, jugo-srpska
politika bila je prisiljena da odustane od plana da čitavu Hrvatsku zadrži
u jugoslavenskoj federaciji, u kojoj bi svim članicama bila namijenjena
sudbina Kosova.
Doživjevši neuspjeh u pokušaju obaranja demokratske Hrvatske, i njezinu
ponovnom podvrgavanju, srpska imperijalistička politika, oslonjena na
jugo-komunističku armiju, povela je osvajački rat za prisvajanje hrvatskih
krajeva zamišljenoj Velikoj Srbiji. Radi obmane domaće i svjetske javnosti
takva Velika Srbija od ostataka Jugoslavije predstavlja se kao neprekinuto
nastavljanje Jugoslavije.
U tom nametnutom i neravnopravnom ratu agresor nije ostvario svoje
ciljeve. Usprkos tomu što se goloruka Hrvatska našla u ratu s JNA koja je
po tehničkoj snazi bila najjača komunistička vojska u Europi (poslije
sovjetske), i što je svoje obrambene snage morala tek stvarati ni iz čega,
Hrvatska je uspješnom obranom, ali i istodobnim diplomatskim pregovorima,
dovela do internacionalizacije rata i do nužnosti međunarodnoga priznanja
Hrvatske.
Opseg razaranja brojnih naselja i čitavih gradova, kulturnih i
industrijskih objekata, i nadasve žrtve i stradanja pučanstva pokazuju da
smo donosili ispravne odluke da ne ulazimo u odlučujuće bitke s JNA prije
godinu dana, ili u vrijeme rata u Sloveniji. Tada smo naime još bili na
početku stvaranja svojih obrambenih snaga, i bez potrebnog naoružanja, pa
bismo mogli doživjeti i potpun poraz, i to uz blagoslov svih onih
međunarodnih čimbenika što su bili za održanje Jugoslavije. Hrvatska je
obrana stvarana u teškim uvjetima općeg embarga na uvoz oružja. U to su
vrijeme vlade nekih najutjecajnijih zemalja priželjkivale čak tzv.
"konstruktivnu vojnu intervenciju protiv secesionističkih snaga u Hrvatskoj
i Sloveniji". U takvim uvjetima morali smo se dovijati u stvaranju
hrvatske vojske, uz istovremeno vođenje diplomatskih pregovora radi
afirmacije principijelne politike demokratske Hrvatske.
Nemilosrdni zločinački rat protiv Hrvatske, koji je po tome bez primjera u
novijoj svjetskoj povijesti, ušao je u završnu fazu. Međutim taj se
razorni rat nastavlja pojačanom žestinom, osobito od dana kad je
naviještena mogućnost dolaska mirovnih snaga OUN.
U ovom kritičnom času, moram ponoviti pred licem demokratskoga svijeta, u
ime raskrvavljene Hrvatske, da su ranije izjave nekih vlada kako nisu
spremne na intervenciju da bi se očuvao a sada i nametnuo mir na ovim
prostorima - objektivno ohrabrivale agresiju protiv Hrvatske.
Danas kada su vlade nekih europskih zemalja, osobito iz Zapadnoeuropske
unije, pa i Vijeće sigurnosti OUN, pokazali spremnost da odlučnije djeluju,
srpska strana pribjegava novim podvalama. Formalno pristajući na slanje
mirovnih snaga OUN, Srbija s Crnom Gorom i JNA želi izbjeći međunarodnu
izolaciju, odgoditi primjenu selektivnih sankcija i spriječiti diplomatsko
priznanje Republike Hrvatske. Prije slanja mirovnih snaga jugo-srpski
agresor nastoji zaokružiti teritorijalna osvajanja do linije zamišljenih
granica Velike Srbije.
Poslije Haaškog sporazuma o prekidu vatre od 18. listopada, predstavnici
Srbije i JNA potpisali su i najnoviji Ženevski sporazum o prekidu
neprijateljstva, što je preduvjet za dolazak mirovnih snaga OUN.
Mi smo predlagali i prihvatili dolazak mirovnih snaga u krizna područja,
nakon što se JNA povuče sa cijeloga teritorija Hrvatske. U tome je
postignuta suglasnost, ali postoje bitne razlike u definiranju kriznih
područja, o čemu će se voditi daljnji razgovori.
Jugo-vojska koja raspolaže sa svim jugoslavenskim naoružanjem, osim onog
što ga je već uništila ili preotela hrvatska vojska, i iza koje stoji ratni
(materijalni i ljudski) potencijal Srbije i Crne Gore kao i srpskog dijela
Bosne i Hercegovine, poduzima nove ofenzive za osvajanje hrvatskih gradova.
Planovi jugo-srpskih vrhova idu zatim da područja, koja dosada nisu uspjeli
okupirati, zauzmu u narednih 25 dana, procjenjujući da će za dolazak
mirovnih snaga trebati 30 do 40 dana. Nakon toga, politikom svršenog
osvajačkog čina, i protjerivanjem hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva
iz okupiranih krajeva, žele pripojiti područja Hrvatske koja nikada nisu
pripadala Srbiji. Srbija bi štoviše htjela da potom mirovne snage OUN
iskoristi u te svoje svrhe.
Istodobno pojačanom propagandnom kampanjom svijet se obmanjuje tezom o
genocidnosti hrvatskoga naroda. Npr. najnovijom optužbom o pokolju 41
djeteta u Vukovaru. A u tu svrhu obilato koriste i postojanje ekstremnih
paravojnih HOS-ovskih oružanih skupina s profašističkim obilježjima iz
drugoga svjetskoga rata. Time se na hrvatsku stranu želi prebaciti teret
odgovornosti za strašna zlodjela počinjena u ovom zločinačkom ratu u
Ćelijama, Lovincu, Strugi, Vukovaru, Škabrnji, u Zapadnoj Slavoniji i
drugim mjestima Hrvatske. Takve obmane bile su već demantirane u jednom
slučaju od strane Promatračke misije EZ, koja je utvrdila da se u Zapadnoj
Slavoniji ne radi o ubijanju Srba od strane Hrvata, već obrnuto o pokolju
hrvatskog stanovništva od srpskih ekstremista. Zastrašujuću laž o pokolju
vukovarske djece morali su demantirati i oni koji su je proizveli.
Sa svoje strane mi predlažemo osnivanje Međunarodnoga suda za ratne
zločine protiv hrvatskoga naroda i pripadnika drugih nesrpskih naroda, pa i
protiv Srba, za zločine koji su poprimili takve užasne obrise nad civilnim
pučanstvom da pred njima savjest međunarodne zajednice više ne bi smjela
zatvarati oči.
Mi smo skrenuli pozornost svim međunarodnim čimbenicima da nastavljanje
rata, zbog vojno-tehničke nadmoći agresora i međunarodnog embarga na izvoz
oružja, što ozbiljno pogađa samo slabo naoružanu hrvatsku stranu, stavlja
hrvatsku obranu i cijeli hrvatski narod pred nova najteža iskušenja
potpunoga razaranja i drugih gradova i gubitka novih desetaka tisuća
života. Mi smo vladama svih država i sila dali znati da u svom pravednom,
obrambenom ratu Hrvatska ne može biti poražena, ali da sudbina hrvatskog
naroda postaje mrlja na savjesti čovječanstva.
Stoga smo im uputili apel da izvrše dodatni diplomatski i svaki drugi
mogući pritisak na JNA i na Srbiju da neodložno obustave dalja ratna
razaranja, te da se mirovne snage OUN, odmah u najkraćem mogućem roku,
upute u Hrvatsku.
Skrenuli smo pozornost i na to da u protivnom postoji realna opasnost da
se rat protiv Hrvatske prenese i na teritorij Bosne i Hercegovine, koji
agresor sve više koristi za napadaje na Hrvatsku. A i na to da srpska
imperijalistička politika i ostaci komunističke JNA teže izazivanju širega
sukoba, pa čak i trećeg svjetskog rata, kao što je takva politika na ovom
tlu već izazvala prvi svjetski rat.
U ovim za Hrvatsku najtragičnijim danima, u pismu što sam ga uputio 28-ci
svjetskih državnika apelirao sam na njih, u ime cijeloga hrvatskoga naroda,
koji brani svoju tek izvojevanu slobodu i demokraciju, te pravo na
opstojnost na svojoj zemlji, da učine sve za obustavu rata, daljeg
razaranja i patnji civilnog pučanstva kakvih nije bilo ni u drugom
svjetskom ratu.
S tim u svezi dužnost mi je da u ime napaćenoga hrvatskoga naroda izrazim
osobitu zahvalnost Svetoj stolici i svim onim vladama, ustanovama i
pojedincima iz cijeloga svijeta, što se zauzimaju za obustavljanje
agresivnog rata i za međunarodno priznanje Hrvatske.
Zbog nepovoljnog odnosa snaga, i radi izbjegavanja novih razaranja i
žrtava, činili smo sve, jačajući usporedo našu obranu, da probleme pokušamo
riješiti i pregovorima. Na to nas je poticala i međunarodna zajednica, bez
čijega uključivanja, priznanja i pomoći teško možemo izaći iz ovoga
nametnutoga nam rata.
Među onima koji propovijedaju da Hrvatska treba odbaciti bilo kakve
pregovore i prihvatiti totalni rat ima dakako dobronamjernih ali i takvih
koji bi nas po napucima drugih odveli u poraz. Čak i kada bi imali
podjednaku vojnu snagu bilo bi potrebno pregovarati, premda bi to onda bilo
mnogo lakše.
Mi u tim pregovorima, jamačno, ne nailazimo samo na objektivne i prema
Hrvatskoj dobronamjerne pristupe i namjere. Međutim, u današnjem svijetu
pregovori su nužnost, za nas i za protivnike. U njima se očituje realan
odnos snaga i interesa u međunarodnoj zajednici. Nismo i nećemo odstupiti
od bitnih interesa hrvatskoga naroda, posebno u pogledu obrane svih
hrvatskih teritorija. U uvjetima rata razumljiva je ogorčenost naše
javnosti na sporu reakciju međunarodne zajednice. Ipak, u samo nekoliko
mjeseci uspjeli smo uključiti sve najodgovornije svjetske čimbenike i
preokrenuti njihove poglede u našu korist. Gotovo nijedna poslijeratna
kriza nije se primakla svom rješenju u tako kratkom roku kao jugoslavenska
i rat u Hrvatskoj.
U ovim teškim trenucima moramo dokazati demokratsku zrelost hrvatskoga
naroda i svih građana Hrvatske. Ali i bespogovornu odlučnost da obranimo
svoju tek izvojevanu slobodu i svetu nam hrvatsku zemlju.
Ne dvojeći ni za tren i nimalo o tome da će Hrvatska izdržati i pobijediti
u ovom ratu, dužnost mi je da Vam u ovoj poslanici ukažem na zamršene
okolnosti u kojima vodimo rat za obranu i stvaranje hrvatske države.
Posebno se želim osvrnuti na neke događaje koji su dodatno uznemirili
javnost, a s kojima se želi posijati beznađe i slomiti odlučnost hrvatskog
čovjeka i jedinstvo naroda u obrani domovine.
Moramo biti svjesni da srbo-jugoslavenski protivnici svakoga hrvatstva, a
i njihovi saveznici u inozemstvu služe svim sredstvima. Osim otvorenog
razornog rata, neprijatelj vodi protiv Hrvatske i svestrani podzemni, ili
tzv. specijalni rat. U tome se beogradski centar udružuje i pomaže sa
svima onima koji su protivnici hrvatske samostalnosti. Za podzemnu
podrivačku djelatnost protivnici su imali pogodne pretpostavke i u zemlji i
u inozemstvu. Osobito u pogledu ubacivanja provokatorskih ili saboterskih
elemenata i agenata u hrvatske državne i obrambene redove. Zamaskiranim
djelovanjem u sredstvima javnoga općenja, ali i na ratištima, neprijatelji
sadašnje Hrvatske žele obeshrabriti hrvatske borce na ratištima, a među
civilno stanovništvo unijeti dezorijentaciju, defetizam i paniku ne bi li
uništili plebiscitarnu volju hrvatskoga naroda da izgradi slobodnu i
samostalnu Hrvatsku.
U tom pogledu, slučaj Vukovara i istočnoslavonskog ratišta, služi kao očit
dokaz o sprezi i istovjetnom radu KOS-a i HOS-a i različitih obavještajnih
službi s ciljem obaranja demokratske vlasti Hrvatske. Jasno, sve je to
usmjereno da se Hrvatska oslabi u obrambenom ratu i podredi stranom, ne
samo beogradskom dikatu. O svemu tome javnost će biti obaviještena po
završetku rada Državne komisije i sudova, a sada i na ovom mjestu tek
najkraće objašnjenje.
Junačku tromjesečnu obranu Vukovara, koji je postao simbol uspješnosti
hrvatskog obrambenog rata, neprijatelj je pokušao iskoristiti za
organiziranje obaranja hrvatske vlasti. I ranije je bilo pokušaja da se
oslabi obrana, prepuste pojedina uporišta i gradovi a potom nezadovoljstvo
javnosti usmjeri na rušenje demokratskog poretka. Ono što nije uspjelo
padom Kijeva i sabotažom obrane Hrvatske Kostajnice pokušalo se sada s
Vukovarom, a sličan scenarij danas se ponavlja s namjerama o stvaranju
marionetske dubrovačke republike u sastavu ostatka Jugoslavije.
Tjednima je unaprijed u publicistici stvarana klima "ako padne Vukovar -
mora da padne i Zagreb", tj. sadašnja hrvatska vlast.
Organizatori su išli za tim da isprovociraju pad Hrvatske političkim
prevratom u Saboru i vojnim pučem u redovima hrvatske vojske.
Hrvatskom Saboru, koji je zasjedao od 7. do 9. studenog ove (1991)
godine podnijeta je "Optužnica" u ime "Vukovara", koju Predsjedništvo
Sabora nije stavilo na dnevni red jer je anonimna, i jer se tada još nije
znalo za urotu, tj. da je to nagovještaj pokušaja državnog prevrata u
Hrvatskoj. Ta je "Optužnica" naslovljena: "Saboru Republike Hrvatske,
Hrvatskom narodu, svim Hrvatima u dijaspori, Međunarodnom sudu u Haagu,
Čitavoj svjetskoj javnosti". U njoj se "optužuje" "Sabor Republike
Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad
Hrvatskim narodom". A za "zločinačku izdaju" uz hrvatski Sabor optuženi su
i hrvatska Vlada i Predsjednik Republike.
Dosada je poznato da je ta "Optužnica" odaslana iz ureda potpukovnika Mile
Dedakovića-Jastreba, koji je tada i sve do 20-og ovog mjeseca bio
zapovjednik operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja. U jednom dokumentu
Dobroslav Paraga naznačuje Milu Dedakovića kao vrhovnog zapovjednika Zbora
narodne garde i HOS-a. U svezi s tim treba jasno reći da je postojanje
formacija HOS-a, zbog njihova ekstremizma, korištenja fašističkih simbola i
pozivanja na NDH, služilo kao dokaz ustašoidnosti Republike Hrvatske, na
što se pozivaju svi oni koji žele spriječiti samostalnost i međunarodno
priznanje Hrvatske. A što se tiče Vukovara ne samo da je sabotirana
obrana, opskrba i utvrđivanje vukovarskog i istočnoslavonskog bojišta, već
je iz istog kruga naređen napad na srpska sela izvan Hrvatske da bi se
Hrvatska prikazala agresorom. Taj plan na sreću, nije proveden.
Da se JNA brine o bivšim suradnicima svoje službe, dokaz je da su njeni
zrakoplovi (od 15. do 19. ovog mjeseca) bacali letke od Slavonskog i
Bosanskog Broda do Zaprešića s "Optužnicom" protiv "Tuđmanove banske svite"
i potpisom "Odbor za zaštitu Jastreba".
A kako se krug povezanosti sam zatvorio, ili točnije razotkrio, dokaz je
priopćenje o uhićenju Dedakovića-Jastreba, koje je nekoliko sati po
uhićenju izdala HSP s potpisom njezina "Pročelnika promičbe". U tom
priopćenju za Dedakovića se govori da je "poznati hrvatski borac", a
činjenica je da je iz okupatorske JNA prešao u Hrvatsku vojsku pred tri
mjeseca. Nije to prvi slučaj pokušaja KOS-a da pomoću ponekog ubačenog
bivšeg oficira JA pokuša destabilizirati hrvatske obrambene snage pa i
rušiti hrvatsku vlast. No u svezi s tim moram istaknuti da je najveći dio
tih oficira pristupio u naše redove iz iskrenih pobuda služenja svojoj
domovini Hrvatskoj i da svojim profesionalnim iskustvima doprinosi
učinkovitosti naše obrane, i stvaranju časničkog zbora hrvatske vojske.
Ako se podsjetimo da su uz kosovsko-hosovske "Optužnice" i "Priopćenja", u
zemlji i u inozemstvu (u SAD i drugdje) širene kojekakve druge obmane, pa i
gnusne laži, kao ona o ubojstvu 41 djeteta od hrvatskih gardista, onda je
očito da smo suočeni sa širokim scenarijem za obezglavljenje Hrvatske i za
sprečavanje njezina međunarodnog priznanja. U tu svrhu naročito je služilo
objavljivanje u stranom novinstvu podataka da HOS raspolaže sa snagama od
15 do 25.000 oružanih ljudi. Ali je veoma znakovito i upitno odakle
europskim diplomatima podatak da s nama na konferenciji u Haagu i jučer u
Ženevi razgovaraju sa stanovišta da Paraga raspolaže s 30 do 40.000
naoružanih ljudi u profašističkim formacijama. Jasno je zašto su tako
poučeni. A jasno je da ih je stoga teško razuvjeriti kako je riječ samo o
nekoliko stotina, od kojih je pretežni broj bio spreman stupiti u redovne
hrvatske snage, a neki su napustili HOS čim su spoznali da su pozvani za
obaranje legalne hrvatske vlasti a ne za obranu Hrvatske.
U svim prilikama stalno smo bili primorani dokazivati da su te proustaške,
kako ih oni nazivaju fašističke, snage marginalne i bez uporišta u
hrvatskom narodu i vlasti. Sveukupnom dosadašnjom izgradnjom novog
ustavno-pravnog poretka dokazali smo da smo za dosljedno poštivanje
demokratskog višestranačkog života. Ali razumije se da ne možemo dopustiti
nikakvu djelatnost koja je u službi slabljenja hrvatskih obrambenih snaga i
sprečavanja međunarodnog priznanja samostalne Hrvatske.
Kao uvjet za međunarodno priznanje Europska zajednica traži od nas
zakonsko reguliranje položaja srpske zajednice i svih manjina. Taj zakon
već je predočen na razmatranje Saboru jedini je uvjet skorog međunarodnog
priznanja. Ovo pitanje treba riješiti slično kako je to riješeno u
demokratskim državama Europe, u skladu s haškim dokumentima i međunarodnim
konvencijama. Do sličnih rješenja htjeli smo i sami doći političkim putem,
ali su pregovori sa srpskim predstavnicima bili prekinuti
instrumentaliziranjem srpskog pučanstva u terorističko odmetništvo za
interese velikosrpske politike i nametanje zločinačkog, razornog rata
protiv Hrvatske.
U našoj težnji da nakon prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj dosljedno
provodimo načela demokracije mogli su nam se dogoditi i takvi dalekosežni
propusti da nam sudovi i pravni organi puštaju na slobodu dokazane kolovođe
srpske pobune, kao što su Ražnjatović-Arkan, Hadžić i dr. a da se oni koji
su tako postupili nisu do danas suočili sa svojom profesionalnom savješću.
Štoviše takvi su se slučajevi pripisali politici Vrhovništva.
Koristim ovu prigodu da se posebno zahvalim svim hrabrim braniteljima
hrvatske domovine gardistima i redarstvenicima, dobrovoljcima i
mobiliziranima, na izvanrednom junaštvu i požrtvovnosti u ovom
neravnopravnom domovinskom ratu. Ali rat je poprimio takve razmjere kada
više nije dovoljna samo dobrovoljnost i pojedinačna inicijtiva, već puna
obvezatnost svakog građanina u provedbi obrambenih mjera. Potrebna nam je
svjesna ali i vojnička stega u oružanim snagama Hrvatske, koje moraju u
svakom pogledu što prije postati prava vojska. Više nije dovoljno braniti
samo kućni prag, ili svoj kraj, već je nužno i obvezatno sudjelovati u svim
mobiliziranim jedinicama i na svim ratištima za oslobađanje domovine.
Potrebno je, dalje, što ravnomjernije podijeliti teret obrambenog rata, te
i u zakonskom smislu mobilizirati sve raspoložive snage i izvore. Ne
smijemo posustati u predstojećim danima i tjednima kada možemo biti suočeni
s najvećim iskušenjima, već naprotiv napregnuti sve svoje tvarne i duhovne
mogućnosti.
Pravni poredak treba u svemu djelovati i u uvjetima rata. Upravo je sada
najpotrebniji, da bi se izbjegle sve pojave anarhije, samovolje, ratnog
profiterstva, zlodjela i formiranja ilegalnih falangističkih oružanih
sastava. Borba koju vodimo nije samo borba za slobodu, već i za spašavanje
mlade hrvatske demokracije i njeno međunarodno priznanje. Potrebno je
pojačati pravno gonjenje svih vrsta kriminala, jačati vojnu policiju i
ubrzati reguliranje djelatnosti sudova u ratnim okolnostima.
Rat koji vodimo, rat je na život i smrt, za samu opstojnost hrvatskoga
naroda. Dužni smo poduzimti sve da se opravdano ogorčenje hrvatskih ljudi
zbog razrušenih naselja i gradova, domova i tvornica, i osobito gubitaka
najbližih, ne pretvori u odmazdu nad nedužnim ljudima koji ne mogu snositi
odgovornost za druge. Zadivljujuća je općehrvatska i ljudska solidarnost
prema prognanicima i drugim stradalnicima ovoga rata. Hrvatska država, sve
njezine ustanove i svi građani moraju se još bolje organizirati za
zbrinjavanje ranjenika, obitelji poginulih i prognanika. Ali istodobno
moramo se suprotstaviti praksi da ljudi sposobni za uključenje u obrambene
redove napuštaju ugrožena mjesta i područja. A naročito se moramo
suprotstaviti pojavama malodušnog napuštanja hrvatskih naselja pod vojnim i
psihološkim pritiskom agresora, i pod utjecajem propagandnog i
defetističkog djelovanja petokolonaša.
Hrvatski narode i svi građani Hrvatske!
Unatoč svim teškoćama i otporima uspjeli smo uskrisiti hrvatsku državu
nakon osam stoljeća. Hrvatska u svojoj pravednoj borbi danas više nije
sama: za nju se mole, zalažu i odlučno bore najuglednije svjetske ličnosti
- od Svetog oca Ivana Pavla II., najpoznatijih svjetskih političara i
državnika, do najuglednijih imena kulturnog i znanstvenog života i drugih
uglednika iz gotovo svih zemalja svijeta.
Kao Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike
Hrvatske pozivam svo pučanstvo, a napose sve sposobne na obranu domovine da
ne napuštaju djedovska ognjišta. Povijest im to ne bi oprostila.
Probuđena svijest Hrvata diljem svijeta i jedinstvo domovinske i raseljene
Hrvatske očituje se u nesebičnoj pomoći i ulaganju velike stvaralačke
energije u obrambenom ratu, a vrijeme je da već sada mislimo i na obnovu
iskrvavljene i razrušene, ali nikada ponosnije, priznatije i poštovanije
Hrvatske. Biti Hrvat znači čast i ponos. Ova naša današnja Hrvatska sama
je vlastitim snagama i žrtvama krčila put u slobodan demokratski svijet.
Žrtve koje moramo podnijeti na oltar slobode blagoslovit će Bog i budući
naraštaji koji se više neće morati boriti za samostalnu i nezavisnu
Hrvatsku, jer je mi ostvarujemo. Njima će pripasti druga povijesna zadaća,
da je očuvaju.
( e m b a r g o do objave na TV )
(Hina) mć
241441 MET nov 91
(Hina) mć