DEN HAAG, 3. studenog (Hina) - Iz Ureda Predsjednika Republike danas je
predočen preliminarni nacrt, četvrta verzija haških "Ugovornih odredbi za
Konvenciju" što ga je Lord Carrington 1. studenog 1991. godine poslao
predsjednicima jugoslavenskih republika za sastanak u Den Haagu 5.
studenog.
Objavljujemo neslužbeni prijevod tog dokumenta. Verzalom u tekstu
ispisane su formulacije i utanačenja koje su novina u odnosu na nacrt tog
dokumenta od 23. listopada.
PRVO POGLAVLJE
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
1. Novi odnosi među Republikama bit će temeljeni na:
a) suverenitetu i neovisnosti republika, s međunarodnim subjektivitetom
za one koje to žele;
b) slobodnoj zajednici republika s međunarodnim subjektivitetom, onako
kako je to predviđeno ovom Konvencijom;
c) zajedničkoj državi ravnopravnih republika za one republike koje žele
ostati u zajedničkoj državi;
d) sveobuhvatnim aranžmanima, uključujući mehanizme nadzora za zaštitu
ljudskih prava i posebni status za pojedine grupe i područja;
e) Europskom angažiranju tamo gdje je to prikladno;
f) u sklopu općeg rješenja priznat će se nezavisnost onih republika koje
to žele, u sadašnjim granicama, ako ne bude drugačije dogovoreno.
2. Republike potvrđuju da je njihova međusobna suradnja, kao i stvaranje ove
zajednice dio procesa izgradnje nove Europe, kako se to predviđa Pariškom
poveljom od studenog 1990., pa će unapređivati izglede za suradnju i
čvršće odnose sa Europskom zajednicom. One će surađivati u područjima
reguliranim ovim aranžmanima i u drugim dogovorenim područjima, čime se
ne isključuje mogućnost čvršćih oblika suradnje u tim područjima među
republikama koje to žele.
DRUGO POGLAVLJE
LJUDSKA PRAVA I PRAVA ETNIČKIH I NACIONALNIH GRUPA
Članak 2.
A) Ljudska prava
1. Republike jamče slijedeća ljudska prava:
a) pravo na život;
b) pravo čovjeka da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanim ili
ponižavajućim postupcima;
c) pravo čovjeka da ne bude podvrgnut ropstvu ili prisilnom radu;
d) pravo na slobodu;
e) pravo čovjeka da bude pošteno i javno saslušan na nepristranom sudu
i da ne bude podvrgnut retrospektivnom krivičnom progonu;
f) pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života, stana i
prijepiske;
g) pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti;
h) pravo na slobodu govora;
i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja;
j) pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji;
k) pravo na djelotvornu zaštitu predviđenu zakonom koja je dostupna svim
osobama čija su ljudska prava ugrožena;
l) sva ostala prava predviđena dolje navedenim instrumentima;
To podliježe samo onim iznimkama i ograničenjima utvrđenim u dolje
navedenim instrumentima, a bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što
su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo
uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, povezanost s nacionalnom
manjinom, imovinski status, status po rođenju ili drugi status.
Instrumenti koji se gore spominju jesu slijedeći:
- Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni ugovor o
građanskim i političkim pravima, Međunarodni ugovor o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima Ujedinjenih naroda;
-Završni dokument konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, Pariška
povelja za novu Europu i dokumenti KESS-a koji se odnose na ljudska prava,
posebno dokument Sastanka Konferencije o ljudskim pravima KESS-a u
Kopenhagenu i Dokument moskovskog sastanka Konferencije o ljudskim pravima
KESS-a;
- Konvencija Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
kao i protokoli te Konvencije.
B) Prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa
2. Republike posebno jamče ljudska prava koja vrijede za nacionalne ili
etničke skupine, koja su sadržana u:
- instrumentima Ujedinjenih naroda, KESS-a i Vijeća Europe, koji se
spominju u stavku 1. ovog članka;
- Konvenciji o uklanjanju rasne diskriminacije, Konvenciji o sprečavanju i
kažnjavanju zločina genocida i Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih
naroda;
- izvještaju prihvaćenom na sastanku stručnjaka KESS-a o nacionalnim
manjinama, koji je održan u Ženevi,
Provodeći ovu Konvenciju, one će također primjereno voditi računa o:
- prijedlozima za Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima pripadnika
nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina;
- prijedlogu za Konvenciju o zaštiti manjina Europske komisije za
demokraciju i pravo u sklopu Vijeća Europe.
3. Republike će osobama koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj grupi
jamčiti slijedeća prava:
- načelo nediskriminacije kako je formulirano u pravnim instrumentima
navedenim u stavku 2. ovog članka;
- PRAVO NA ZAŠTITU OD SVIH DJELOVANJA KOJA BI IM MOGLA UGROZITI
EGZISTENCIJU;
- sva kulturna prava kako su utvrđena u instrumentima spomenutim u stavku
2. ovog članka, posebno pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijest,
upotrebu jezika i pisma, u javnom i privatnom životu, kao i u obrazovanju;
- zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, kao što su
ostvarivanje političkih i ekonomskih sloboda, u socijalnom području, u
pristupu sredstvima informiranja, u obrazovanju i kulturnim pitanjima
općenito;
- pravo pojedinca da odluči kojoj nacionalnoj ili etničkoj grupi želi
pripadati, i ostvariti sva prava koja dobiva iz tog izbora kao pojedinac ili
udružen s drugima;
- IZBOR PRIPADANJA ILI NEPRIPADANJA NEKOJ NACIONALNOJ ILI ETNIČKOJ GRUPI
NEĆE DOVESTI ODREĐENU OSOBU U NEPOVOLJAN POLOŽAJ.
To će posebno vrijediti u slučajevima braka između osoba koje pripadaju
različitim nacionalnim ili etničkim grupama.
Onim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj ili etničkoj grupi, a žive
odvojeno od drugih osoba istog podrijetla, na primjer u izoliranim selima,
treba zajamčiti onoliku samoupravu koliko je to izvodljivo.
Navedena načela trebaju također vrijediti u onim područjima u kojima su
pripadnici glavne nacionalne ili etničke grupe u republici brojčano manji
od jedne ili više drugih nacionalnih ili etničkih skupina u tom području.
4. Osim prava navedenih u stavku 3. ovog članka, republike će osobama
koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj grupi koja predstavlja znatan
POSTOTAK stanovništva u REPUBLICI u kojoj žive, ali ne tvore većinu,
jamčiti opće pravo sudjelovanja pripadnika te skupine u javnim poslovima,
UKLJUČUJUĆI SUDJELOVANJE U VLASTI REPUBLIKE, kad je riječ o pitanjima koja
se na njih odnose.
C) Poseban status
5. Dodatno, područja u kojima osobe koje pripadaju nacionalnoj ili
etničkoj grupi tvore većinu, imat će poseban status autonomije.
Takav status omogućuje:
a) pravo na posjedovanje i isticanje nacionalnih obilježja te grupe;
b) IZBRISANO;
c) obrazovni sustav koji vodi računa o vrijednostima i potrebama te
grupe;
d) - zakonodavno tijelo
- administrativnu strukturu, uključujući regionalne policijske snage
- sudstvo
koji bi bili odgovorni za pitanja u tom području i koji odražavaju sastav
stanovništva u njemu;
e) uvjete za odgovarajuću međunarodnu kontrolu.
Ta područja su navedena u aneksu A ...
5A. Ta područja, ako nisu djelomično određena međunarodnom granicom s
državom koja nije strana u Konvenciji, trebaju biti trajno
demilitarizirana i u njima neće biti dopuštena prisutnost nikakvih vojnih
snaga, vježbe ili aktivnosti na kopnu ili u zraku.
5B. a) Republike trebaju omogućiti međunarodni nadzor primjene posebnog
statusa autonomije. Stoga one trebaju sklopiti sporazume kojima se
stalnom međunarodnom tijelu omogućuje kontrola primjene ovog stavka.
b) tako uspostavljene Kontrolne misije trebaju:
- podnositi izvješća dotičnim republikama, kao i drugim stranama
u sporazumu
- prema potrebi formulirati preporuke glede primjene toga posebnog statusa.
c) republike trebaju provesti te preporuke u sklopu zakonskih propisa
ili na neki drugi način. U slučaju spora odluka će biti zatražena od Suda
za ljudska prava.
6. IZBRISANO
D) Opće odredbe
7. Osobe koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj grupi u ostvarivanju
svojih prava trebaju poštivati prava većine i osoba koje pripadaju drugim
grupama.
8. Republike trebaju zajednički ili pojedinačno, ovisno o slučaju,
postati supotpisnice međunarodnih instrumenata u području ljudskih prava,
uključujući sve odgovarajuće postupke za ulaganje priziva.
9. Republike će zakonskim propisima i putem nacionalnih institucija, u
skladu s pravima koja se spominju u ovom članku, omogućiti punu primjenu
prava i djelatnog pravnog lijeka u slučaju kršenja bilo kojeg od tih
prava.
10. Kako ni jedna od republika neće imati etnički homogeno stanovništvo,
one trebaju surađivati i međusobno se dogovarati, izravno ili putem
mješovite komisije u svezi s pitanjima o kojima je bilo riječi u stavcima
3. do 5. ovog članka.
TREĆE POGLAVLJE
DRUGA PODRUČJA SURADNJE
Članak 3.
A) Ekonomski odnosi
1. Republike potvrđuju svoj interes u uspostavljanju odgovarajućih mjera
za međusobnu ekonomsku suradnju.
2. Republike će svoj gospodarski sustav i svoju politiku temeljiti
na načelima tržišne privrede, privatnog vlasništva i slobodnog
poduzetništva i otvorenosti prema svjetskoj trgovini.
3. REPUBLIKE SU SUGLASNE DA ZAPOČNU SVOJU GOSPODARSKU SURADNJU U SKLADU
SA SLIJEDEĆIM REŽIMOM:
- Republike ovime uspostavljaju međusobnu carinsku uniju kako bi održale
zajedničko unutrašnje tržište, u okviru kojeg će se roba kretati bez
tarifnih barijera ili kvantitativnih ograničenja. Carinska će unija imati
zajedničku uvoznu taksu, zajedničku vanjskotrgovinsku politiku i
aranžmane za raspodjelu prihoda od carine. Podložno svakoj
odluci Vijeća ministara za ekonomsku suradnju (u ovom poglavlju spominje
se kao "Vijeće") , zajednička će uvozna taksa biti ona koja se
primjenjivala za uvoz u Jugoslaviju 1. srpnja 1991., PODLOŽNA PROMJENAMA
IZNESENIM U ANEKSU...a vanjsko trgovinska politika treba obuhvatiti stalnu
primjenu vanjskih režima i aranžmana koje je primjenjivala Jugoslavija 1.
srpnja 1991. Prihodi od carine će se dijeliti u skladu s odredbama iz
Aneksa.
- REPUBLIKE MEĐUSOBNO, SVE ILI NEKE OD NJIH, USPOSTAVLJAJU JEDINSTVENO
UNUTARNJE TRŽIŠTE S ODGOVARAJUĆIM MONETARNIM ARANŽMANIMA. JEDINSTVENO
UNUTARNJE TRŽIŠTE SADRŽAVAT ĆE CARINSKU UNIJU I ODGOVARAJUĆE ARANŽMANE ZA
PUNU SLOBODU KRETANJA ČIMBENIKA PROIZVODNJE, UKLJUČUJUĆI PRAVO NA
OSNIVANJE PODUZEĆA, ZAJEDNIČKU AGRARNU, PROMETNU I ENERGETSKU POLITIKU KAO
I POLITIKU REGIONALNOG RAZVOJA, UKLJUČUJUĆI MEHANIZME KOMPENZACIJE KOJIMA
SE POTIČE RAZVOJ NEDOVOLJNO RAZVIJENIH PODRUČJA.
POSTOJAT ĆE NEOPHODAN STUPANJ USKLAĐIVANJA MAKRO-EKONOMSKE POLITIKE,
UKLJUČUJUĆI FISKALNU I SOCIJALNU POLITIKU. ZAJEDNIČKU EKONOMSKU I
USKLAĐENU SOCIJALNU POLITIKU PODUPIRAT ĆE OSNIVANJEM ODGOVARAJUĆIH
STRUKTURALNIH FONDOVA.
4. REPUBLIKE ĆE SURAĐIVATI KAKO BI SE OGRANIČILI NEPOVOLJNI UČINCI DRUGIH
ZAPREKA KOJE OMETAJU SLOBODAN PROMET ROBA, A ONE REPUBLIKE KOJE
PRISTUPE OBVEZATNIJIM ARANŽMANIMA, IZNESENIM U DRUGOM DIJELU PRETHODNOG
PARAGRAFA, U SVEZI S USLUGAMA I ČIMBENICIMA PROIZVODNJE, KAO ŠTO SU
TEHNIČKI STANDARDI, SUBVENCIJE I TRGOVINSKI PROPISI, ĆE DONOSITI ZAŠTITNE
MJERE POPUT RAZMJENE INFORMACIJA, USKLAĐIVANJA CILJEVA EKONOMSKE POLITIKE
I, AKO JE POTREBNO, USKLAĐIVANJA PRAVILA I PROPISA KOJI SPUTAVAJU
KONKURENCIJU.
5. Republike će surađivati i, ovisno o odlukama Vijeća, održavati
postojeće aranžmane o transportu i infrastrukturi. Vijeće će poduzeti
mjere za očuvanje konkurencije, osobito zbog zaštite zajedničkog
unutrašnjeg tržišta, ILI ZA REPUBLIKE KOJE BI PRISTUPILE OBVEZATNIJIM
ARANŽMANIMA, IZNESENIM U DRUGOM DIJELU 3. PARAGRAFA, ZBOG ZAŠTITE
JEDINSTVENOG UNUTARNJEG TRŽIŠTA te slobodnog pružanja usluga.
6. Pravo OSNIVANJA PODUZEĆA i slobodu davanja usluga treba štititi
posebno za one profesije u kojima i sada postoje.
7. Republike trebaju surađivati u zaštiti okoliša.
8. Republike trebaju surađivati u monetarnim pitanjima kako bi očuvale
ili postigle monetarnu stabilnost i najviši mogući stupanj konvertibilnosti
valute ŠTO BI PREDSTAVLJALO NAJDJELOTVORNIJU PODRŠKU TRŽIŠNOJ EKONOMIJI.
ODGOVARAJUĆI MONETARNI MEHANIZMI ZA ONE REPUBLIKE KOJE BI PRISTUPILE
OBVEZATNIJIM ARANŽMANIMA IZNESENIM U DRUGOM DIJELU 3. PARAGRAFA, BIT ĆE
STVORENI NA TEMELJIMA ZAJEDNIČKE VALUTE, ILI NA OSNOVU ISKUSTAVA EUROPSKOG
MONETARNOG SUSTAVA.
Ako nema zajedničke valute i konvertibilnosti valute, one će, za svoje
zajedničke transakcije, razmotriti, kao najmanje stvaranje zajedničkog
platnog sustava koji bi se temeljio na klirinškom mehanizmu i rezervnom
fondu.
9. Ovaj će članak republike ponovno razmotriti po isteku pet godina od
dana stupanja na snagu ove Konvencije.
10. REPUBLIKE ĆE TIJEKOM PRVIH PET GODINA ISPITATI UČINKE CARINSKE UNIJE
NA NJIHOVO POJEDINAČNO GOSPODARSTVO. NA OSNOVU TIH ISPITIVANJA, I
UZIMAJUĆI U OBZIR TREND SVE VEĆE GOSPODARSKE SURADNJE ŠIROM EUROPE, ONE ĆE
RAZMOTRITI SVOJE INTERESE ZA PRODUŽAVANJE GOSPODARSKE SURADNJE I AKO JE
POTREBNO, SREDSTVA DA SE TO OSTVARI, UKLJUČUJUĆI MJERE KOJIMA BI SE
POTAKNULO GOSPODARSKO PRIBLIŽAVANJE REPUBLIKA U OKVIRU ZAJEDNICE.
Članak 4.
B) Vanjski poslovi i sigurnost
1. Republike će se dogovarati o svim pitanjima od zajedničkog interesa u
području vanjskih poslova i sigurnosti, i surađivat će u onim područjima u
kojima se mogu dogovoriti o zajedničkim stavovima, što se odnosi i na
mogućnost zajedničkog predstavljanja u posebnim područjima,o čemu će biti
postignut međusoban dogovor.
2. Odnosi između republika, pojedinačno ili zajednički, temeljit će se
na obvezama što proizlaze iz KESS-a. One mogu donijeti odluku o uzajamnoj
primjeni postupaka i procedure, dogovorene, među ostalim, u okviru KESS-a.
3. Republike će same odlučiti kakve će oružane snage imati ili koje
oružane snage dopuštaju na svojem teritoriju i kakve će sporazume o
suradnji u području obrane međusobno sklapati.
Članak 5.
C) Suradnja u području pravosuđa
1. Republike će se dogovarati i surađivati u području pravosuđa,
primjerice u kontroli međunarodnog kriminala, terorizma i trgovine drogom u
skladu s Europskim i međunarodnim standardima, kao što su uspostavljeni u
okviru Vijeća Europskog i Ujedinjenih Naroda. One će nastojati pojedinačno
ili zajednički postati supotpisnice međunarodnih konvencija o tim pitanjima.
2. U području međunarodnog kriminala, terorizma i trgovine drogom
republičke će snage za očuvanje pravnog poretka, uključujući i policijske
snage uspostaviti i održavati čvrste odnose i surađivati radi djelotvornog
sprečavanja i kažnjavanja tih zločina.
ČETVRTO POGLAVLJE
INSTITUCIJE
Članak 6.
Republike ovime uspostavljaju institucije koje regulira ovo poglavlje,
kako bi one surađivale u skladu s ovom Konvencijom. One mogu stvoriti nove
institucije ako se dogovore o daljnoj suradnji u tim ili drugim područjima.
REPUBLIKE SU SUGLASNE DA ĆE PRILAGODITI TE INSTITUCIJE, OVISNO O
POTREBAMA, KAKO BI ODGOVARALE VIŠIM OBLICIMA GOSPODARSKE ILI DRUGE SURADNJE
KOJA BI MOGLA BITI DOGOVORENA.
Članak 6A.
VIJEĆE SASTAVLJENO OD PREDSJEDNIKA SVAKE OD REPUBLIKA, ILI PREDSJEDNIKA
PREDSJEDNIŠTAVA, SASTAJALO BI SE NAJMANJE DVAPUT GODIŠNJE.
Članak 7.
A) Ljudska prava
1. Ovom Konvencijom ustanovljen je Sud za ljudska prava. On će imati
pravnu nadležnost u republikama, kako bi razmatrao prizive sudova u
repbulikama, koji se odnose na pitanja navedena od članka 2.1. do 2.5.
ove Konvencije. Taj će Sud biti sastavljen od članova iz svih republika TE
OD JEDNAKOG BROJA DODATNIH ČLANOVA IZ DRUGIH EUROPSKIH DRŽAVA, KOJE ĆE
IMENOVATI ZEMLJE ČLANICE EZ-A. IMENOVANA OSOBA MORA BITI VISOKOG MORALA I
MORA IMATI ILI KVALIFIKACIJE ZAHTIJEVANE ZA IMENOVANJE NA VISOKU
PRAVOSUDNU FUNKCIJU ILI BITI PRIZNATI PRAVNI SAVJETNIK. IZ JEDNE OD
REPUBLIKA ILI EUROPSKIH DRŽAVA NEĆE SE IMENOVATI DVA SUCA. SUD ĆE DONOSITI
ODLUKE VEĆINOM. REPUBLIKE OVIME TRAŽE OD ZEMALJA ČLANICA EZ-A DA VRŠE
IMENOVANJA U SKLADU S OVIM PARAGRAFOM. SUDSKI STATUT JE IZNESEN U
ANEKSU...
...
2. U skladu s ovom Konvencijom one republike koje zajednički odluče to
učiniti osnovat će mješovite komisije koje bi davale preporuke ili donosile
odluke o onim pitanjima za koje ih zaduže republike o kojima je riječ.
Takve bi mješovite komisije mogle pomoći sprečavanju ili rješavanju sporova
iz područja ljudskih prava i prava etničkih ili nacionalnih skupina i
područja s posebnim statusom. TAKVE MJEŠOVITE KOMISIJE UKLJUČIVAT ĆE
ČLANOVE KOJE SU IMENOVALE ZAINTERESIRANE REPUBLIKE NA TEMELJU PARITETA.
AKO SE OSIGURA ODLUKA O TAKOVOM IMENOVANJU, ZAJEDNIČKA ĆE KOMISIJA
UKLJUČIVATI KVALIFICIRANU OSOBU KOJU BI IMENOVALE ZEMLJE ČLANICE EZ-A I
TIME ĆE MJEŠOVITA KOMISIJA DOBITI PRAVO ODLUČIVANJA VEĆINOM GLASOVA.
REPUBLIKE OVIME TRAŽE OD EZ-A DA IZVRŠI IMENOVANJA U SKLADU S OVIM PARAGRAFOM.
Ovisno o odluci kojom se one osnivaju, aneks ... će se primjenjivati
na Mješovite komisije.
3. IZBRISANO
Članak 8.
B) Ekonomski odnosi
1. Republike osnivaju Vijeće za ekonomsku suradnju, koje će se sastajati
svakog mjeseca ako ne bude postignut drugačiji dogovor. U VIJEĆU ĆE SE
NALAZITI JEDAN MINISTAR IZ SVAKE REPUBLIKE A ODLUKE ĆE SE DONOSITI
KONSENZUSOM, AKO SE NE POSTIGNE DRUGAČIJI DOGOVOR. ONO ĆE SE SASTOJETI OD
MINISTARA ZA GOSPODARSTVO, A UKLJUČIVAT ĆE I MINISTRE ZA PROMET, ENERGETIKU
I DRUGE MINISTRE U SKLADU S PREDMETOM O KOME SE RASPRAVLJA. MOGU
SUDJELOVATI I ODREĐENI STRUČNI MINISTRI KAD GOD JE POTREBNO.
1A. VIJEĆE ZA EKONOMSKU SURADNJU U KOJEM BI SE NALAZIO MINISTAR IZ SVAKE
UKLJUČENE REPUBLIKE SASTAJALO BI SE KAKO BI ODLUČIVALO O PREDMETIMA
SPOMENUTIM U ČLANKU 3.1, A DRUGE ODREDBE ČLANKA BIT ĆE PRIMJENJENE PREMA
POTREBI.
2. Sastanke Vijeća pripremat će komitet visokih funkcionara iz svake
republike. Vijeće će zasjedati jedanput na tjedan. Bit će osnovane
specijalizirane stalne komisije koje će pripremati prijedloge za Vijeće, ZA
POSEBNA PODRUČJA NAVEDENA U PARAGRAFU 1. UVIJEK SE MOGU POSTAVITI DODATNI
INSTITUCIONALNI ARANŽMANI U SKLADU S POSEBNIM POTREBAMA.
3. Izvršni odbor s glavnim tajnikom na čelu s četverogodišnjim mandatom
uz pomoć stalnog sekretarijata, davat će preporuke, nadzirati odluke i
pripremati sastanke.
4. U vanjskim odnosima u pitanjima koja obuhvaćaju dogovoreni aranžmani
ili politika na unutrašnjem tržištu, carinskoj uniji ili privrednoj
suradnji, vijeće će se, tamo gdje bude potrebno, dogovoriti o zajedničkim
točkama za vođenje pregovora s trećim zemljama, uključujući sklapanje
međunarodnih sporazuma s državama i međunarodnim organizacijama. U tim
pregovorima Vijeće če odlučivati hoće li ga predstavljati predsjednik ili
glavni tajnik Izvršnog odbora.
5. Republike time osnivaju Odbor za transport, koji će biti osnovan od
po jednog člana i jednog zamjenika iz svake republike i koji će u okviru
Vijeća za transport odgovarati za nesmetan željeznički i cestovni promet i
druge oblike transporta među republikama.
6. Republike time osnivaju Odbor za energiju, koji će se sastojati od
po jednog člana i jednog zamjenika iz svake republike, i koji će odgovarati
za nesmetan rad naftovoda, elektrodistribucjskog sustava i provedba drugih
energetskih aranžmana među republikama.
7. IZBRISANO
8. IZBRISANO
Članak 9.
E) Politička i sigurnosna suradnja
1. Republike time osnivaju Vijeće ministara vanjskih poslova za
političku i sigurnosnu suradnju predviđenu članovima 4.1. - 3. Vijeće će
konsenzusom donositi odluke, a sastajat će se svakog mjeseca, ako ne bude
drugačije dogovoreno. DRUGI MINISTRI ĆE SUDJELOVATI KAD JE TO POTREBNO.
2. Ako se sporazum o zajedničkom stavu može postići uz pristanak svih
ili nekih republika, te se republike trebaju njime upravljati.
3. Kada se zajedničke točke mogu postizati konsenzusom, treba donijeti
odluku hoće li se pozvati predsjednik jedne od republika da govori ili
djeluje u ime asocijacije.
4. Vijeće može raspravljati o svakom sigurnosnom pitanju na prijedlog
neke republike. Ona može odlučivati konsenzusom o obrambenoj suradnji.
5. Visoki funkcionari ministarstva vanjskih poslova pripremat će
sastanke Vijeća.
Članak 10.
C) Suradnja u području pravosuđa
1. Republike će osnovati MINISTARSKO Vijeće za suranju u području
pravosuđa, predviđena člankom 5. odluke će se donositi konsenzusom, a
Vijeće će se sastajati svakih šest mjeseci, ako ne bude drugačije
dogovoreno.
2. Vijeće može raspravljati o svakom pitanju, koje bi pokrenula bilo
koja od republika o specifičnim problemima, izričito spomenutim u članku 5.
može raspravljati i o svakoj drugoj temi na koju želi proširiti svoju
raspravu.
3. Sastanke Vijeća pripremat će visoki funkcionari iz odgovarajućih
ministarstava.
Članak 10.A
Na položaju predsjednika Vijeća, koji je predviđen poglavljem III,
nalazit će se po jedan član Vijeća u razdoblju od šest mjeseci, ABECEDNIM
REDOM, PRVI ĆE SE PREDSJEDNIK IZABRATI ŽDRIJEBOM.
Članak 11.
E) Parlamentarno tijelo
Republike će raspravljati o osnivanju parlamentarnog tijela,
SASTAVLJENOG NA TEMELJU PARITETA DELEGATA IZ ZAKONODAVNOG TIJELA SVAKE
REPUBLIKE, koje će se baviti pitanjima što proizlaze iz ovih aranžmana.
Članak 12.
F) Arbitraža
1) Svaki spor O TUMAČENJU ILI PRIMJENI OVE KONVENCIJE MOŽE BITI PODLOŽAN
ARBITRAŽI PUTEM PISMENE OBAVIJESTI KOJU BI UPUTILA REPUBLIKA KOJA POKREĆE
PROCES S DRUGOM REPUBLIKOM ILI REPUBLIKAMA S KOJIMA SE SPORI. UZ OBAVIJEST
ĆE SE PRILOŽITI I IZJAVA O ZAHTJEVU KAO I ČINJENICE NA KOJIMA SE TEMELJI.
REPUBLIKA KOJA POKREĆE PROCES MOŽE ODLUČITI DA LI ĆE SPOR DATI NA
RAZMATRANJE STALNOJ ARBITRAŽNOJ KOMISIJI, ILI JEDNOJ AD HOC ARBITRAŽNOJ
KOMISIJI, ČIJI PROPISI SU DOLJE NAVEDENI.
2) OVIME SE USPOSTAVLJA STALNA ARBITRAŽNA KOMISIJA OD PET ČLANOVA KOJI ĆE
SE IMENOVATI SPORAZUMOM IZMEĐU VLADA REPUBLIKA ODMAH NAKON POTPISIVANJA
SPORAZUMA. ČLANOVI KOMISIJE NEĆE BITI PRIPADNICI NITI JEDNE REPUBLIKE.
PRIGODOM RASPRAVE O NEKOM SPORU, ČLANOVIMA ĆE SE PRIDRUŽITI PO JEDAN ČLAN
IMENOVAN OD SVAKE STRANE U SPORU, A AKO SUPROTNA STRANA NE IMENUJE SVOG
ČLANA, KOMISIJA MOŽE RADITI BEZ NJEGA. ODLUKE KOMISIJE DONOSIT ĆE SE
VEĆINOM GLASOVA ČLANOVA, ISKLJUČUJUĆI ČLANOVE KOJE SU IMENOVALE STRANE U
SPORU. TI ČLANOVI MOGU SUDJELOVATI U RADU KOMISIJE ALI NE MOGU SUDJELOVATI U
DONOŠENJU ODLUKA.
3) AKO REPUBLIKA KOJA TRAŽI ARBITRAŽU PODNESE RJEŠAVANJE SPORA AD HOC
ARBITRAŽNOJ KOMISIJI, ONA MOŽE IMENOVATI ARBITRA U ROKU OD MJESEC DANA
NAKON IZVJEŠĆIVANJA DRUGE STRANE O SPORU, A DRUGA ĆE REPUBLIKA IMENOVATI
ARBITRA U ROKU OD DVA MJESECA NAKON PRIMANJA OBAVIJESTI O POKRETANJU
PROCESA. AKO U ROKU OD MJESEC DANA NAKON TOG POSLIJEDNJEG IMENOVANJA,
ARBITRI NE BUDU MOGLI POSTIĆI SPORAZUM O TOME KOJU BI ODLUKU TREBALA
DONIJETI KOMISIJA, ONI ĆE ZAJEDNO IMENOVATI TREĆEG ARBITRA, KOJI NEĆE BITI
PRIPADNIK NITI JEDNE REPUBLIKE. ODLUKE AD HOC KOMISIJE DONOSIT ĆE SE
VEĆINOM GLASOVA NJENIH ČLANOVA.
4) a) AKO REPUBLIKE NE IMENUJU ČLANOVE STALNE ARBITRAŽNE KOMISIJE U ROKU
OD TRI MJESECA NAKON STUPANJA OVE KONVENCIJE NA SNAGU, SVAKA REPUBLIKA MOŽE
ZATRAŽITI OD PREDSJEDNIKA MEĐUNARODNOG SUDA PRAVDE DA, NAKON ŠTO SASLUŠA
STAJALIŠTA REPUBLIKA, IMENUJE ČLANOVE.
b) AKO U AD HOC ARBITRAŽNOJ KOMISIJI SUPROTNA REPUBLIKA NE IMENUJE
ARBITRA ILI SE DVOJICA ARBITARA NE USPIJU DOGOVORITI O TREĆEM, REPUBLIKA
KOJA POKREĆE PROCES MOŽE TRAŽITI OD PREDSJEDNIKA MEĐUNARODNOG SUDA PRAVDE
DA IMENUJE POTREBNE ČLANOVE KAKO BI SE SASTAVILA AD HOC ARBITRAŽNA
KOMISIJA.
c) SVAKO PRAZNO MJESTO U KOMISIJI POPUNIT ĆE SE NA TEMELJU ODREDBI
PROPISANIH ZA PRVO IMENOVANJE.
d) AKO SE JEDNA OD STRANA U SPORU NE POJAVI PRED ARBITRAŽNOM KOMISIJOM,
DRUGA STRANA MOŽE ZATRAŽITI OD SUCA DA NASTAVI PROCES I DONESE ODLUKE.
PRIJE DONOŠENJA ODLUKA, ARBITRAŽNA KOMISIJA SE MORA UVJERITI NE SAMO DA JE
PRAVNO NADLEŽNA VEĆ I DA JE ZAHTJEV UTEMELJEN KAKO PRAVNO TAKO I ČINJENIČNO.
e) TROŠKOVE STALNE ARBITRAŽNE KOMISIJE, UKLJUČUJUĆI NAKNADU NJENIM
ČLANOVIMA, SNOSIT ĆE SVE REPUBLIKE JEDNAKIM UDJELIMA. TROŠKOVE AD HOC
ARBITRAŽNE KOMISIJE SNOSIT ĆE SVE STRANE U SPORU JEDNAKIM UDJELIMA, AKO
ARBITRAŽNA KOMISIJA NE ODLUČI DRUGAČIJE.
5) a) ARBITRAŽNA KOMISIJA ĆE ODLUČITI O SVOM POSLOVNIKU.
b) ARBITRAŽNA KOMISIJA MOŽE ODLUČITI O SVOJOJ PRAVNOJ NADLEŽNOSTI.
c) ARBITRAŽNA KOMISIJA ĆE SVOJE ODLUKE TEMELJITI NA MEĐUNARODNOM
PRAVU.
d) ODLUKE ARBITRAŽNE KOMISIJE BIT ĆE KONAČNE, OBVEZUJUĆE I BEZ
PRIZIVA. NJIH ĆE SE MORATI PRIDRŽAVATI SVE STRANE U SPORU.
7) ANEKS...DONOSI DALJNJE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA ARBITRAŽU U
SKLADU S OVIM ČLANKOM.
NAPOMENA: OVAJ PRELIMINARNI NACRT ČLANKA 12. OSIM GLEDE STALNE
ARBITRAŽNE KOMISIJE, TEMELJI SE NA ANEKSU VII KONVENCIJE UN-A O PRAVU MORA
OD 10. PROSINCA 1982. GODINE BUDUĆI DA JE TU KONVENCIJU JUGOSLAVIJA
RATIFICIRALA, IAKO ONA JOŠ NIJE STUPILA NA SNAGU, KONVENCIJA JE
JUGOSLAVIJI DOBRO POZNATA. PRELIMINARNI JE NACRT FORMULIRAN TAKO DA
OSIGURA DA SE ARBITRAŽU NE MOŽE OPSTRUIRATI, NEKE OD NJEGOVIH ODREDABA MOGU
SE NAKON ŠTO BUDU POTVRĐENE, PRENIJETI U ANEKS.
Članak 13.
G) Razmještaj institucija
1. Sjedište institucija koje su predviđene ovom konvencijom bit će
locirano u različitim republikama.
(Hina) fp
041650 MET nov 91
(Hina) fp